Skip to main content

Full text of "Ciro Truhelka, Uspomene jednog pionira, Zagreb 1942."

Tisak i uvez „Union" grafičko -nakladni zavod d, d. — Zagreb 



Ć. TRUHELKA 



USPOMENE 
JEDNOG PIONIRA 



ZAGREB 

IZDANJE HRVATSKOG IZDAVALAČKOG BIBLIOGRAFSKOG ZAVODA 
19 4 2 



OSIJEK 
(1865.— 1878.) 



Potkraj zime, o kojoj se govorilo, da je ljuće ne pamte 
ni oni poslovični »najstariji ljudi«, koja je cijelu donju Po- 
dravinu zaodjela gustim snježnim plaštem, a debelom korom 
leda pokrila Dravu, preko koje bi saonice i kola vozila iz 
Slavonije u Baranju, da prištede put preko klimavoga dr- 
venog dravskog mosta, na samu Svijećnicu godine 1865., 
kad se sav donjogradski kršćanluk kr. i slobodnog grada 
Osijeka u svečanom ruhu s voštanicama u ruci sakupio u 
donjogradskoj župnoj crkvi, doleti sva zadihana u crkvu 
služavka, popne se uza stube na crkveni kor i javi tamo 
»meštru« na orguljama, da mu se taj čas rodio sin. Bilo je 
to prvo muško dijete, koje je zašlo pod njegov skromni krov 
i nije čudo, da su orgulje pod njegovim prstima zabrujale 
preludije pune veselih motiva i da je organist ubrzavajući 
njihov tempo jedva dočekao, da se misa svrši, pa da poleti 
kući i vidi svog sina prvijenca. 

Taj sin bio je pisac ovih listova, a žene, koje su se kao 
Parke našle oko rodilje, čestitaše ocu i prorekoše, da će di- 
jete biti sretno i napredno, jer se rodilo na samu Svijećnicu. 
koja da je za novorođenče najsretniji dan u godini. Istog 
dana poniješe me u crkvu na krštenje, gdje mi je kumovao 
Đuro Šimoković, slavonska korenika, učitelj i kolega mog 
oca i tu mi nadješe ime Ćiril, jer se u ono doba i Slavoni- 
jom počeo širiti kult slavenskih apostola u slavu hiljadugo- 



dišnjice njihova rada. I tako sam tim aktom dobio i crkvenu 
legitimaciju, da danas-sutra uđem u građanski život Hrvat- 
ske. 

Prve godine moga djetinskog života kretale su se u 
uskom krugu napola malograđanskog, napola još čisto seo- 
skog donjogradskog života, kojemu je glavno središte bila 
Labudova ulica — nastavak današnje Cvjetkove ili Flori- 
janove ulice, a granica mu put, koji od velikog drvenog kri- 
ža u dnu ulice uporedo s Dravom vodi do »broda« iznad 
stare kožarnice. Glavni objekti u tom krugu bili su stara 
sitničarija na uglu Labudove ulice s nekoliko staklenka pu- 
nih bonbona, na drugom uglu krznar ili ćurčija, pa nedaleko 
od njega pučka škola i spram nje župni dvor i crkva. Malo 
dalje — tamo iza škole bila je ledina s nekoliko kamenih 
nišana, kao jedinih ostanaka starog turskog groblja, preko 
kojih su djeca, igrajući se, preskakivala. S onu stranu ceste, 
koja je vodila do obale Drave, tik kožarnice, bila je »racka« 
crkva, kamo mi, kao šokačka djeca, nismo prilazili, te smo 
se držali odvojeno kao i od racke djece, a ako bi se s njima 
pomiješali, razgovarali smo više šakom nego li jezikom. 

Najranije moje djetinstvo opisala je moja sestra Jagoda 
u svojoj knjizi »Zlatni Danci« i u drugim knjigama, te je 
suvišno ponavljati pojedine epizode; ali jedna, koja mi se 
usjekla dublje u pamet, bijaše naša seoba iz Donjega grada 
u Tvrđavu, a povod je tome bio — ja to dakako nisam shva- 
ćao *— čisto politički. U Osijek je naime stigao glavom ban 
barun Rauch te je među ostalim pohodio i školu mog oca, 
i kada su djeca na ispitivanju bez najmanjeg straha davala 
odrešite odgovore, nije to Rauchu, koji je školu uopće smatrao 
rasadištem ponizne servilnosti, bilo pravo, te je mom ocu 
prigovorio radi toga slobodnjačkog uzgoja, ali je dobio odgo- 
vor, da je škola tu, da odgaja slobodne ljude, a ne robove! 



Svakomu, komu je poznata slika bana Raucha iz onog 
doba apsolutizma, jasna je sudbina, koja je morala mog oca 
i nas djecu snaći: otpušten je iz državne službe i bačen na 
ulicu. Ali gradski oci na čelu gradske uprave i na magistratu 
dokazaše, da i pod apsolutističkom čizmom ima ljudi uspra- 
vne kičme, i oni ponudiše ocu mjesto ravnatelja gradske 
škole u Tvrđavi. I tako se preselismo iz Donjega grada u 
Tvrđavu u posve novu i različnu okolinu, jer je Tvrđava u 
ono vrijeme bila svijet za se, čisto vojnički i njemački grad, 
pun časničkih i obrtničkih obitelji, većinom Nijemaca, pa 
je i škola bila njemačka. Stanovali smo u istoj zgradi, gdje 
je bila i škola i tako sam ja, koji sam u to doba navršavao 
četvrtu godinu, bio okružen njemačkom djecom, od koje je 
tek poneko znalo par riječi hrvatski. Ali, kako djeca nauče 
jezik svoje okoline kud i kamo brže od odraslih, naučio sam 
i ja brzo njemački, s tim brže, što mi je majka bila podrije- 
tlom Njemica iz južne Ugarske, a pređi su joj se tamo na- 
selili u doba Marije Terezije. 

Pa ako život u Tvrđavi i nije bio onako idiličan kao u 
Donjem gradu, bilo je tu mnogo, što je privlačilo djetinju 
maštu. Prije svega oni cigleni, izvana kamenim kordonom 
zarubljeni bedemovi, tabije i redute, koje opasaše Tvrđavu, 
pričinjali su mi se, usred nepregledne panonske nizine, kao 
neka visoka brda. U tom ciglenom okviru vezala su četiri 
prolaza grad s okolnim svijetom: novogradska kapija na ju- 
žnoj strani, donjogradska na istočnoj, gornjogradska na za- 
padnoj i na sjevernoj t. zv. »vodena vrata« (Wassertor), 
kroz koja se dolazilo do obale Drave i odakle se, s onu stra- 
nu rijeke, vidjela mala tvrđavica, t. zv. »Kronenwerk«, koja 
je u ono doba služila kao spremište za barut i municiju. Sve 
su to opasavali široki i duboki jarci, u sredini s kanalom, 
punim vode, gdje je u ljetno doba bilo leglo milijuna koma- 



raca i malarije, koja je Tvrđavom često harala, i koju sam 
i ja morao preboljeti, sjedeći na sunčanoj žegi i cvokoćući 
od unutarnje zime, kad bi mi temperatura dosizala 39°. Iza 
jarka i vanjskog nižeg bedema sterale su se široke, travom 
obrasle g 1 a s i j e sa šetalištima, a do njih se iz Tvrđave 
dolazilo drvenim mostovima, prebačenim od tvrđavnih vra- 
ta preko jaraka; dio mosta do same kapije bio je tako ude- 
šen, da se teškim željeznim lancima mogao podizati i za- 
tvoriti gradska vrata. U svako je predgrađe vodila cesta s 
odijeljenim nogostupom, zarubljena s obje strane nizovima 
visokih jablanova. Ti su jablani bili u ono doba u Slavoniji 
simbol civilizacije i blagostanja. Oni su u gustom nizu pra- 
tili sve ceste, opasavali vlasteoske dvorove i obilježavali 
svojim zagasitim zelenilom granice pojedinih imanja i sasta- 
vnih im dijelova, a za nas djecu utjelovljavali, uz crkvene 
zvonike, pojam najveće visine. 

I sama se je Tvrđava pričinjala nama djeci kao nešto 
veliko i prostrano. Glavni trg s visokim stupom Sv. Troj- 
stva, na komu kronostih u zbroju svojom veličinom istaknu- 
tih pismena, koja u latinskom imaju brojčano značenje, ka- 
zuje, da je taj spomenik podigao general Petraš, poznat sa 
svoga vojnog pohoda na Zvornik 1717. g. Do njega je mra- 
morna česma, u koju se čuncima dovodila voda pumpom iz 
bunara kod vodenih vrata; u dnu je zapremajući cijelu širi- 
nu sjeverne strane, barokna »generalkasarna«, lijevo do nje 
zgrada tvrđavne straže, nekadašnja turska džamija, a na 
ostalim stranama zgrade osječkih bogataša, trgovaca i pri- 
vatnika s velikom zgradom magistrata, koja se nad ostalima 
isticala strmim ciglenim krovom i nad ulaznim vratima pro- 
stranim balkonom. Sve to je nama djeci izgledalo veliko, 
prostrano, monumentalno, a kada sam četrdeset godina po- 



8 



slije dolazio u Osijek, snebivao sam se, kako je to u istinu 
sve maleno i neugledno, te sam se i ovaj put osvjedočio, da 
je pojam veličine u istinu nešto relativno. 

Rano zorom budile su budilice vojničkih trubljača i voj- 
nike i civile iza sna, i onda bi iz kazemata izlazile povorke 
robijaša, zvekečuči pri svakom koraku lancima oko nogu, te 
bi pomeli cestu i uličice, a kad bi se posve razdanilo, glavno 
bi obilježje tvrđavnom životu davalo vojništvo, porazmje- 
šteno u starim vojarnama ispod bedemova. Časnici u sliko- 
vitim odorama, vojnici svih struka, za čestih parada vojnička 
glazba, gdje je za nas djecu najvažniji instrumenat bio veliki 
bubanj na malim kolicima, u koja je bio upregnut još manji 
konjić, unosili su u onaj inače jednolični život malo živahno- 
sti; građanstvo je imalo tu posve podređenu ulogu. Mi dje- 
ca, gledajući dan na dan vojnike, kako vježbaju, kako uz 
ritam bubnja ili trublje oštrim korakom stupaju u redovima, 
odjeveni u bijele kapute, opasane kožnim, kredom obijelje- 
nim pašom, žutim telećakom na ramenima, najradije smo se 
igrali vojnika, a mnoge od mojih sudrugova *— ' među njima 
i mog brata *— privlačio je taj vojnički život tako snažno, 
da su se kasnije i oni posvetili vojništvu. Bilo je to time 
olakšano, što je u generalkasarni bila smještena škola, na- 
mijenjena prvoj vojničkoj obuci, t. zv. »K. K. Militarvorbe- 
reitungsschule«, gdje su se dječaci, svršivši osnovnu školu, 
odgajali vojnički i nakon svršene obuke imali prijeći u ka- 
detsku školu u Kamenici ili u Karlovcu. 

Mene taj djetinji militarizam nije zarazio, jer sam bio 
premalen, te sam volio sjedjeti kod kuće i na otvorena vrata 
ili prozor prisluškivati i motriti, što se u školi govori i radi. 
Posljedica toga je bila, da me je jednog dana zatekao otac, 
kako na glas čitam kazališnu cedulju neke njemačke dru- 
žine, koja je gostovala u primitivnom kazalištu, uređenom u 



generalkasarni. Otac se začudio, odkuda mi to znanje, te mi 
naloži, da ponovno pročitam, a onda reče: »Sinko, kad tako 
dobro znaš čitati, a ti ajde u školu!« I on me, makar sam je- 
dva navršio četvrtu godinu, upiše kao đaka gradske njema- 
čke škole u Osijeku te mi odredi moje mjesto u klupi. Tako 
rano školovanje bilo je u ono doba moguće, jer u Hrvatskoj 
još nije bilo zakonom ustanovljeno, da se djeca primaju u 
školu tek nakon navršene sedme godine. 

Svršivši četiri razreda njemačke »Katoličke pučke uči- 
one« trebalo je, za prelaz u gimnaziju položiti posebni ispit 
u hrvatskoj državnoj školi u Donjem gradu, da se dokaže, 
jesmo li potpuno vješti hrvatskom jeziku i predmetima, pro- 
pisanim za hrvatske pučke škole. I taj je ispit sretno prošao 
i početkom listopada nadoh se kao gimnazijalac osječke gim- 
nazije, koja je donedavna bila u franjevačkim rukama, a sada 
je prešla u državnu upravu. Prva i drugi razred bili su onda 
još smješteni u franjevačkom samostanu do župnog dvora i 
prema crkvi, a među profesorima zatekli smo i dva franjev- 
ca, koji su nas podučavali po staroj skolastičkoj metodi, oso- 
bito u latinskom, jer su gramatička pravila latinskog jezika, 
napose iznimke, sažeti u latinske heksametre, a jezik se na- 
učavao praktički tako, da smo nakon prve godine na obična 
latinska pitanja znah već odgovarati latinski. U samostanu 
je bio i neki dobričina starac, pater Stanko, veliki prijatelj 
djece, u koga su uvijek bili puni džepovi slatkiša za mališa- 
ne, a za nas đake puni latinskih dosjetaka i doskočica, ko- 
jima je nadopunjavao naše manjkavo jezično znanje. Taj prvi 
razred bio je po pedagoškoj metodi još zadnji ostatak sredo- 
vječne skolastike, ali smo naišli i na starinsko uzgojno sred- 
stvo — na batine. Još danas se sjećam onog dramatičkog 
straha i samilosti, što obuzeše nas novajlije, kad smo se u 
arkadama malog dvorišta gimnazijske zgrade sakupili, da 



10 



prisustvujemo takvoj egzekuciji. Usred dvorišta bila je po- 
stavljena klupa, do nje je stajao pedel s osuđenikom, a na- 
okolo su se stisli kao promatrači svi đaci gimnazije. Pošto 
je delinkventov razrednik pročitao i obrazložio osudu pro- 
fesorskog zbora, predao je osuđenika pedelu, ovaj ga povalio 
na klupu te mu ljeskovačom odvalio određeni broj vrućih 
batina. To je meni bio prvi i zadnji put u životu, da sam pri- 
sustvovao batinanju đaka, jer je ta kazna malo zatim doki- 
nuta novim školskim zakonom kao barbarski preostatak iz 
srednjega vijeka. Kao prvoškolac doživio sam i jednu ri- 
jetku prirodnu pojavu, jedan od onih nenadanih tornada, 
koji se u ravnoj Slavoniji ponavljaju samo u velikim vremen- 
skim razmacima. Jednoga vrućeg dana u srpnju sjedjeli 
smo u školi, kad li se do onda vedro nebo iznenada zamrači, 
a zrakom prohuja užasna huka i tutnjava vihora, kakva ne 
pamtim u životu. Prestravljeni gledali smo kroz prozor, kako 
je crijep sa crkvenog krova zrakom zalepršao kao pahuljice 
i silnom lomljavom popadao na zemlju. Prestrašeni skočismo, 
da bježimo, ali jedva prođosmo uskim hodnikom samostana 
do dvorišnih vrata, huka i lomljava se počela stišavati, za 
par časaka nasta tišina, a onda se obori silan pljusak. Kad 
je pljusak prestao, te smo mogli izaći, vidjesmo silnu štetu* 
što ju je po osječkim krovovima počinio vihor, ali nas je naj- 
više zadivio barokni toranj franjevačke crkve kod topničke 
vojarne, koji je vjetar digao, kao da je od papira, ponio ga 
kojih dvadesetak koračaja i posadio usred široke ulice. Taj 
toranj zamijeniše poslije niskim piramidnim krovićem od 
lima, koji se još i danas nalazi na zvoniku. 

U osječkoj gimnaziji svršavao sam kao »odlikaš« prva 
četiri razreda, a uz obligatne predmete učio sam talijanski 
i bavio se mnogo crtanjem. Kao četvrtoškolac proživio sam 
najcrnje i najteže časove svoga života. Na Antunovo, na 



11 



svoj imendan poginuo nam je otac — utopio se nesretnim 
slučajem u Dravi. Taj dan.. 13. lipnja svetkovalo je trinaest 
Antuna svoj imendan u jednoj gostionici na obali Drave. 
Otac se u kasno doba noći digao, da pođe kući, a kako je 
bila mrka noć, a put rubom dravske obale prokisao i sklizak, 
valjda je posrnuo i pao u vodu, iz koje ga nakon dugog tra- 
ženja izvadiše treći dan. I tako je mutna Drava, koja je pro- 
ždrla već toliko ljudskih života, otela zaslužna čovjeka i na- 
šeg hranitelja. Kako je otac, kao učitelj, književnik i izvan- 
redno glazben čovjek bio u osječkom društvu vrlo voljen, 
prirediše mu sprovod, kako ga Osječani rijetko pamte; ali 
ona duga povorka građana i školske djece, koja se protegla 
od gradske kapije do groblja i žalobni korovi, otpjevani nad 
otvorenom rakom, bili su nama siročadi slaba utjeha, jer ni- 
smo znali, što nas čeka u budućnosti. 

AH dragi Bog bio nam je i u toj nevolji na pomoći, jer 
je dao našoj majci snage, energije i prijegora, da uzme od- 
goj svoje djece u svoje ruke i da ga privede kraju, a da mi 
ni slutili nismo, koliko joj je to zadavalo briga, besnenih noći 
i pregaranja. Kao udovica dobila je mirovinu od mjesečnih 
25 forinti. Forinta je u ono doba bila doduše velik novac, 
ali je ta svota bila premalena, da se njom prehrani četvero 
čeljadi. Uz savjet dobrih ljudi zasnovala je ovaj plan za naš 
budući život: sestra Jagoda, koja je željela, da bude učite- 
ljica, te je privatno učila predmete, propisane za višu djevo- 
jačku školu, imala je poći na učiteljsku školu; ja ću svršiti 
gimnaziju i onda poći na sveučilište, a mlađi brat imao bi 
svršiti nižu realku i po vlastitoj želji poći u kadetsku školu 
te se posvetiti vojničkom zvanju. To se sve nije moglo pro- 
vesti u Osijeku, a pogotovo ne sa 25 for. mirovine! Da na- 
makne bar nešto novaca, kojim će namiriti nedostatak, pro- 
dala je kuću u Labudovoj ulici, a naša baka svoje malo ima- 



12 



nje i kuću u Ladimirevcima na Karašici i novac, time dobi- 
ven imao je, štedljivo raspoređen, biti temeljem naše naobra- 
zbe i buduće egzistencije. I kad je to sve uređeno, dala se 
majka na uređivanje prtljage i već idućih ferija preselismo 
se u Zagreb i nastanismo u Mletačkoj ulici br. 1 u provizor- 
nom stanu, koji poslije zamijenismo sa stanom u istoj ulici 
br. 10. 

Još prije polaska morali smo u Osijeku proživjeti veliku 
užurbanost, koju je bila proizvela mobilizacija vojske, što je 
kroz Osijek prolazila u Bosnu, da je okupira. Gledajući taj 
silni pokret vojske nisam ni slutio, da će mi biti suđeno u 
Bosni, koju će ona osvojiti, provesti najbolji dio moga života. 



ZAGREB 

(1878.— 1882.) 



Godine 1878. bio je Zagreb malen grad sa jedva 30.000 
stanovnika, ali se na svakom koraku opažala stara urbani- 
stička tradicija i stogodišnja kultura. Jezgru mu je sačinja- 
vao opsegom mali, ali otmjeni Gornji grad sa crkvom sv. 
Marka, banskim dvorima i sabornicom, ispunjen zgradama u 
baroknom stilu i u onom novijem, što ga je tu udomio au- 
strijski arhitekt Felbinger po plemićkim, a na Kaptolu po 
kanoničkim kurijama. U Donjem gradu dobila je stara Har- 
mica novo ime po Jelačićevu spomeniku; lijevo se sterao 
Kaptol sa stolnom crkvom, nadbiskupskim dvorom i kanoni- 
čkim kurijama te se prema sjeveru produžio u vijugavu Novu 
Ves, prema istoku u Vlašku ulicu, a prema jugu vodila je 
ulica Marije Valerije do Zrinjskog trga, gdje su se u ono 
doba zasađivale prve platane perivoja, koje su do danas iz- 
rasle u debela stabla. Vlaška je ulica svršavala onda kod 
Međašnoga — danas Kvaternikova — * trga, gdje je bila 
gradska malta, a Ilica do današnje Ljubljanske ulice, ali je 
u gornjem dijelu imala više seoski nego gradski oblik. Južno 
od Vlaške ulice i Ilice bile su same njive, zasađene pšeni- 
com i kukuruzovinom, a golemi blok Kukovićeve kuće bio 
je kao neki veliki međaš grada na južnoj periferiji. Na sje- 
veru su se spuštali u savsku nizinu obronci brdeljaka, na ko- 
jima su se izmjenjivali manji i veći gajevi s vinogradima i 
klijetima zagrebačkih purgera. Ali je već u ono doba imao 



14 



Zagreb nešto, što nije imao ni jedan drugi grad u Austriji: 
Tuškanac podno ostanaka sjevernog bedema staroga Gri- 
čkoga grada i perivoj Maksimir, do kojega je pravcem da- 
našnje Petrove ulice vodila cesta, zarubljena s dva niza vi- 
sokih jablanova. 

U samom Gornjem gradu bile su koncentrirane sve ta- 
dašnje javne zgrade, a među njima i gimnazija kraj crkve 
sv. Katarine, gdje je do našeg dolaska bila smještena pravna 
akademija, prvi zametak sveučilišta, koje se u ono doba se- 
lilo u sadašnju sveučilišnu zgradu na kraju Frankopanske 
ulice, sagrađenu 1875. g. za izložbu, a poslije upotrebljava- 
nu za tvornicu duhana. 

Profesorski zbor gimnazije sastojao se u doba mog do- 
laska od najistaknutijih ličnosti hrvatskoga kulturnog života. 
Ravnatelj je bio Matija Divković, od profesora stekoše traj- 
no ime Tadija Smičiklas, Vjekoslav Klaič, Đuro Arnold, 
starina Žepić, dr. Musić, Janez Benigar, a poslije je prido- 
šao kao mladi suplent dr. Manojlović. Uz takve profesore 
morao je svaki iole talentirani đak napredovati, a ima nas 
još živih, koji se s poštovanjem sjećamo tih profesora. 

Nakon dolaska u Zagreb uputio sam se brzo u nove 
prilike, i u kajkavsko narječje, premda mi je to, kao rođe- 
nom ikavskom štokavcu, bilo u početku malo neobično. Prem- 
da još vrlo mlad — bilo mi je kao petoškolcu tek trinaest 
godina — naučio sam život shvaćati s ozbiljne strane. Gle- 
dajući svoju majku, kako se muči, radi i štedi, te je morala 
čak uzimati na stan i opskrbu učenice, samo da ono goto- 
vine, što je ponijela u Zagreb, duže uščuva, nastojao sam 
i ja, da joj brigu, koliko mogu, olakšam te da instrukcijama 
zaradim koju forintu i dadem majci. Time mi je oduzeto do- 
sta vremena za vlastito učenje, i ja sam se odrekao ambicije, 
da budem odlikaš, kao u Osijeku, te se zadovoljio, da svršim 



15 



razrede s dobrim uspjehom. U želji, da što prije svršim ško- 
lu i da se spremim za samostalan život, učio sam mimo škol- 
skih predmeta kao samouk moderne jezike i to talijanski, 
francuski i engleski, i često sam u školi, kraj kojega latin- 
skog ili grčkog klasika na klupi, čitao pod klupom Manzo- 
nija, Goethea, Schillera, Shakespearea ili Voltairea. I danas 
sam zadovoljan, da sam odlične školske ocjene žrtvovao 
dobrom poznavanju svjetske književnosti. 

Od doživljaja iz vremena moga đakovanja na gornjo- 
gradskoj — onda jedinoj ^— gimnaziji nijedan se nije tako du- 
boko usjekao u moje sjećanje kao veliki potres, koji je u ju- 
tro dana 9. studenoga 1880. potresao Zagrebom i Hrvat- 
skim Zagorjem. Sjedio sam oko 7 sati ujutro u kuhinji kuće 
opasane u prizemlju debelim starinskim zidovima i presvo- 
aene ciglenim svodovljem, leđima prislonjen uza zid, pijući 
kavu, prije nego ču poći u školu. Iznenada se začu mukla 
podzemna tutnjava i zemlja se poče tresti i ljuljati. Misleći, 
da je to prolazna sejzmatična pojava, nisam se u prvi mah 
preplašio; ali kad je trešnja postala sve jača, a podzemna 
tutnjava i grmljavina sve užasnija, kad sam opazio, kako se 
zid nada mnom opasno naginje, i čuo, kako na zvoniku sv. 
Marka zvona od same trešnje zazvoniše, skočio sam, da po- 
bjegnem i spasim glavu. Kad sam došao do staklenih vrata, 
koja su iz hodnika vodila u malo dvorište, a odavle pod kućnu 
vežu, srušio se jedan dimnjak baš pred vrata te nam je zakrčio 
put. Srećom je podzemni orkan jenjao, zemlja se smirila i ja 
pokupih knjige, da se uputim u školu. Na ulici sve je bilo 
krš i pustoš: kolnik i nogostupi puni crepovlja, popadalog s 
krovova i ruševina oborenih dimnjaka; zidovi kuća popuca- 
ni, prozori polomljeni, a došavši iza ugla Mletačke ulice na 
Markov trg ugledao sam, kako je čitav zabat zapadne fa- 



16 



sade, koju su u ono doba obnavljali zidari, srušen, te je kroz 
nastali otvor provirila konstrukcija krova. Pod skelama je 
ležao u smrtnim trzajima jedan od zidara, koji je nastradao. 
Ista pustoš bila je u Gospodskoj ulici i na Katarininu trgu, 
gdje je lijepa fasada crkve sv. Katarine na više mjesta po- 
kazivala znatne pukotine. Zgrada gimnazije, koliko se u prvi 
mah razabralo, nije mnogo stradala; ali kad se pred njom 
sakupilo više đaka, rečeno nam je, da danas ne će biti obuke, 
te se nas nekolicina drugova uputismo da razgledamo, što je 
potres učinio od Gornjega grada. Ulicama je lutao prestra- 
šeni i obezglavljeni svijet, koji je poluodjeven izletio iz kuća, 
da spasi glavu. Krovovi su bili izrešetani, kao da su im to- 
povski hitci raznijeli crepovlje, a većina dimnjaka je ležala 
oborena na cesti i zakrčila prolaz. Zidovi su bili tako po- 
pucani, da se kroz pukotine moglo zaviriti u sobe. Srećom 
nije bila porušena ni jedna kuća. One stare, neugledne gor- 
njogradske građevine oduprle su se potresu i ostale čitave 
prkoseći katastrofi, što ju je priroda spremila Zagrebu. Gri- 
čko brdo se junački držalo! 

Donji grad je bio kud i kamo jače poharan, a stradale 
su osobito novije zgrade. Udarci su se potresa, iako u sve 
man,joj mjeri, ponavljali cio dan i građanstvo zahvati pod 
večer prava panika. Tko je mogao, bježao je iz Zagreba, 
a tko nije, izletio je na ulicu, trgove, u Tuškanac ili u Maksi- 
mir i tu provodio noć pod vedrim nebom ili pod šatorima. 
Srećom je ona jesen do kasno pred zimu bila izvanredno 
blaga, topla i vedra. Panika je postala još veća, kad je u 
Zagreb došao dr. Falb, stručnjak za sejzmografske pojave, 
od koga se Zagreb nadao doznati, hoće li se i kad će se pono- 
viti potres; a on je samo mudro šutio, davao maglovite izjave 
ili je razlagao svoju teoriju o općim uzrocima potresa. To 

2 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira 



zagrebački purgeri naravski nisu razumijevali, a nije im ni 
stalo bilo do toga, kako nastaje potres, koliko do toga, 
kada će se ponoviti. 

Sve do Božića ponavljali su se udarci potresa u razma- 
cima po jakosti sve slabijima, dok se zemaljska kora nije 
posve smirila. Mi u Mletačkoj ulici nismo cijelo to vrijeme 
napuštali kuće, jer su njeni debeli zidovi i svodovi odoljeli 
prvom i najjačem nasrtaju, pa je bilo vjerojatno, da će odo- 
ljeti i slabijim udarcima, koji su se kasnije ponavljali. 

Potres, koji se u prvi čas smatrao katastrofom za Za- 
greb, pokazao se po svojim posljedicama upravo blagotvor- 
nim, jer se u čitavoj Evropi organizirala sabirna akcija za 
postradale; u Zagreb je došlo novaca sa svih strana, da se 
njime poprave štete. Oštećenici su dobivali obilne potpore za 
obnovu kuća, zajmove za novogradnje, i Zagrebom razvila 
se na sve strane građevna djelatnost, kakve taj stari grad 
ne pamti. Novogradnje nicahu kao pečurke, nastaše nove 
ulice, a stare se širile i produživale kao kraci polipa prema 
sve daljoj periferiji te grad postade iz dana u dan ljepši i 
prostraniji, a ono 30.000 stanovništva pomnožalo se brzo na 
40.000. Sve je to bila posljedica potresa i plod evropske so- 
lidarnosti, koja je pod dojmom prirodne katastrofe pritekla 
u pomoć gradu, koji se od potresa probudio iz stoljetnog 
drijemeža. 



SVEUČILIŠTE 

(1882. -1885.) 



U iddličkoan miru prolazile su godine gornjogradskog 
života, a jednoličnost bi mu koji put prekidala koja sveča- 
nost, otvorenje sabora, odjeci političkih debata, vođenih s 
velikim ogorčenjem u sabornici protiv preuzetnosti madža- 
rona, ili koija premijera u starom kazalištu na uglu Gospod- 
ske ulice* Nadošao je i čas, kad sam s maturalnom svjedodž- 
bom u džepu pošao na sveučilište, da se upišem kao sluša- 
telj i postanem »sveučilišnim građaninom« ♦ Izbor studija, 
kojemu ću se posvetiti, bio je za mene težak problem. Od 
djetinjstva sam imao uvijek veliku ljubav prema slikanju i teh- 
ničkim strukama, a bila mi je najveća želja postati slikar ili 
se bar posvetiti kojoj srodnoj tehničkoj struci; ali u Zagre- 
bu u ono doba nitko nije ni snivao o nekoj umjetničkoj aka- 
demiji ili o tehničkom fakultetu, a ja, kao sin siromašne kuće, 
nisam smio ni pomišljati na višegodišnji boravak u tuđem 
svijetu. Iz istih razloga nije za mene dolazio u obzir ni me- 
dicinski studij. Jedan daljini rođak s materine strane, koji je 
bio rudarski kapetan u Zagrebu, nagovarao me je, da se po- 
svetim rudarstvu i obećao mi madžarski stipendij za rudar- 
sku akademiju i sigurno namještenje, čim svršim nauke; ali 
pomisao, da bi time ušao u red zloglasnih madžarskih »sti- 
pendista«, revoltirala me je to više, što smo mi đaci svi 
od reda bili vatreni pravaši ili, kako ih onda zvahu, s t e- 
k 1 i š i. I o tom se projektu uopće nije ozbiljno raspravljalo. 



19 



Preostao je dakle izbor između pravnog i filozofijskog fakul- 
teta, i tu su bile odlučne naše materijalne prilike: pravne ©u 
nauke trajale četiri godine, a filozofijske u ono doba samo 
tri, i upisujući se na filozofijskom fakultetu imao sam na umu, 
da ću brigu svoje majke oko mene skratiti za godinu dana* 
I tako, ne mogavši se posvetiti stvaralačkom umjetničkom 
radu, odabran kao glavni predmet povijest i arheologiju 
umjetnosti i s njom povezanih isrodnih i pomoćnih nauka* 

Profesor glavne odabrane tstruke bio je dr* Iso Kršnjavi, 
povijest su predavali Natko Nodilo i Vjekoislav Klajić, este- 
tiku dr. Franjo Marković, a klasične starine dr* Franjo Maix- 
ner* Od svih tih najviše me je impresionirao Kršnjavi, iako 
onda nisam slutio, koju će blagotvornu ulogu imati on u mom 
životu, i da će baš on udariti temelj mome budućem radu i 
napretku- Bio je sjajan, duhovit predavač, bez trunka pe- 
danterije, te je đake znao oduševiti za svoju struku* I on je 
pošao isličnim putem, kojim sam imao krenuti i ja: počeo je 
kao slikar, da se konačno posveti povijesti umjetnosti* Đacima 
je bio uvjek dobronamjerni prijatelj i sokolio je svakoga, koji 
je pokazivao talenta i volje za njegovu struku* 

Predavanja sam pohađao marljivo, bilježio savjesno nji- 
hov sadržaj, a vrijeme između pojedinih predavanja proveo 
sam u sveučilišnoj knjižnici, proučavajući literaturu svoje 
struke, koliko je bila u njoj zastupana* 

Jednog dana sreo sam profesora Šajatovića, koji je na 
gimnaziji predavao germanistiku i bio također vrstan pre- 
davač, ali je, siromah, bio gotovo posve oslijepio te je morao 
čuvati ono malo preostalog očinjeg vida, i ja, koji sam kao 
Osječanin znao dobro njemački, morao sam mu čitati nje- 
mačke školske zadaće drugih đaka, ispravljati i ocjenjivati ih 
po njegovim uputama* Prof. Šajatović se obradovao, kad me 
je prepoznao, i kazao mi, kako ga je njegov prijatelj Kršnjavi 



20 



zamolio, da mu preporuči kojega mladog đaka, vještog nje- 
mačkom, a po mogućnosti i drugim jezicima, i on da je odmah 
pomislio na mene i uputio me, da pohodim prof. Kršnjavoga 
i reknem mu, da me on šalje. 

Poslušao sam, i prof. Kršnjavi me dočekao, kao da sam 
mu sin ili mlađi brat. Govorili smo o svemu i svačemu, naj- 
više o mojim naukama i o jezicima, koje poznajem, a na 
kraju mi saopći, da društvo umjetnosti, u komu je on bio 
glavni faktor, kani razviti življu djelatnost svog umjetno- 
obrtnog muzeja i da on kao ravnatelj tog muzeja treba mla- 
đeg pomoćnika kao pristava, te mi ponudio to mjesto. S odu- 
ševljenjem sam primio taj prijedlog, koji mi se činio, da je 
došao s neba, i sav sam sretan pojurio kući, da materi javim 
svoju dobru sreću. Određena mi je doduše malena plaća, 30 
for. mjesečno, ali osim plaće obećan mi je svakih ferija putni 
stipendij u Italiju, da na klasičnom tlu proučavam spomenike 
talijanske renesanse. 

Moje namještenje na muzeju, koji se tada nalazio u ulici 
Marije Valerije, donijelo mi je dvostruku korist: imao sam 
češće prilike dolaziti u doticaj s tako izvanrednim čovjekom, 
kao što je bio prof. Kršnjavi, i da se pod njegovim vodstvom 
uputim u muzejski rad, a imao sam na raspolaganju dosta bo- 
gatu stručnu knjižnicu muzeja za područje umjetnosti i umjet- 
nog obrta uz ovlaštenje, da je prema potrebama svojih na- 
uka upotpunim. Prve ferije, koje su nadošle, proveo sam u 
Mletcima, zadivljen bogatstvom umjetničkih spomenika, ko- 
jima su kroz vjekove duždevi i patriciji ukrašavali grad, 
crkve i patricijske palače, a proučavao sam specijalno mle- 
tačko slikarstvo i umjetnike podrijetlom iz hrvatske Dalma- 
cije, koji su pridonijeli umjetničkom procvatu grada na lagu- 
nama. 



21 



Vrativši se kući našao sam se pred novom zadaćom. 
Prof. Kršnjavi je radio oko osnutka Obrtne škole, koju će 
odjel za bogoštovlje i nastavu imati preuzeti u svoju upravu. 
U Ilici nedaleko Frankopanske ulice najmljena je prostrana 
zgrada s velikim dvorištem, opasanim dvorišnim zgradama, 
i tu su smještene učionice i prostorije za konvikt prema ulici, 
a u dvorišnom dijelu radionice za stolariju, bravariju, mode- 
liranje, lijevanje u sadri, keramiku i crtanje. Učitelji su bili 
najbolji zagrebački majstori pojedinih struka. Na čelu uprave 
toga, po francuskom uzoru organiziranog zavoda, bio je di- 
rektorij, kojega su članovi bili prof. Kršnjavi, arhitekt Bole 
i kanonik Suhin. Kako je u nastavnom planu bilo predviđeno 
i učenje francuskog jezika, a nije bilo za taj predmet profesora, 
ponudio mi je Kršnjavi, da se latim poučavanja u tom je- 
ziku, a malo poslije, kad je kao posebni predmet bila propi- 
sana nauka o umjetničkim stilovima, preuzeo sam i taj pred- 
met, koji je neposredno zasijecao u moju struku. 

Ta je škola udovoljavala vjekovnoj potrebi hrvatske 
kulture, a da je posve odgovarala svojoj zadaći, posvjedo- 
čava ne samo velik broj obrtnika i umjetnih obrtnika, koji su 
iz nje proizašli, nego i znatan broj umjetnika, kao što su Ivan 
Tišov, Robert Frangeš. Ferdo Kovačević i dr., koji su tu 
odgojeni, te se u Beču i Monako vu usavršavali kao slikari ili 
kipari, i vrativši se u Hrvatsku zastupali prvu, čisto hrvatsku 
mlađu generaciju, koju su sa starijom vezali Nikola Mašić 
i Ferdo Quiquerez. 

Inicijativom prof. Kršnjavoga učinilo je i Društvo umje- 
tnosti važan korak naprijed, izdavajući »Glasnik Društva 
Umjetnosti«, koji je Kršnjavi uređivao i u komu sam marljivo 
surađivao i, uz ostalo, štampao monografiju o Andriji Me- 
duliću, koju sam upotrijebio kao disertaciju za doktorski ispit. 
U to doba dobio je i muzej lijepu tekovinu: krasne drvene 



22 



rezbarije, oltare i kipove iz vrbovačke crkve, koje sam pomo- 
gao demontirati i prenijeti u Zagreb, gdje i danas još idu 
među najzanimljivije predmete Umjetno-obrtnog muzeja. I ove 
sam opisao u spomenutom »Glasniku«. 

U prilog mojim umjetno-historijskim studijama bilo je i 
to, da se u to doba Strossmaverova galerija slika smještavala 
u drugom katu novo sagrađene Akademije na Zrinjskom trgu, 
i da sam imao prilike profesoru Kršnjavomu pri tom poslu 
pomagati i tako potanko upoznati tu zbirku slika te po njoj 
dobiti zanimljiv isječak iz povijesti slikarstva, napose tali- 
janskog. Dane i dane sproveo sam sustavno redajući slike 
prema različitim školama; tu i tamo uspjelo mi je pod ispuca- 
nom pljesnivom korom pokosti otkriti dotle nezapaženu si- 
gnaturu slikara i dobiti pouzdani kriterij za determinaciju 
slike. Uređenje galerije bio je u ostalom težak posao, jer ju 
nije sabrao stručnjak, nego komisionari, koji su gledali od 
biskupa dobiti što bolju cijenu te kao autore naveli najzvuč- 
nija imena talijanskog slikarstva. Tu je sve vrvjelo od imena 
kao: Rafael, Tizian, Paolo Veronese, Tintoretto i drugih 
umjetnika-velikana, izvađenih iz zraka i nadjenutih slikama 
umjetnika drugog i trećeg reda. Kršnjavi me je stalno upo- 
zoravao, kako je teško za takva krštenja preuzimati odgo- 
vornost i kako je mnogi historik umjetnosti, ako pri takvom 
poslu nije rigorozno postupao, za sva vremena zakopao svoj 
učenjački ugled. Slike smo smjestili u određenim prostori- 
jama po drvenim skelama, izrađenim po nacrtima arhitekta 
Bolle-a, obojenim, po ukusu one dobe, crnom bojom s veli- 
kim poljima u pompejansko-crvenoj boji. 

Naš se rad primicao kraju, te je određen i dan sveča- 
nog otvorenja. Prije toga me je zamolio glavni urednik Obzo- 
ra, Božić, da napišem niz feljtona o toj galeriji, koji se imao 
štampati u oči otvorenja. 

23 



Sama je svečanost otvorenja obavljena 9. studenoga 
1884. g. u vestibulu akademije, dupko punom najotmenijeg 
kulturnog i društvenog predstavništva Zagreba i Hrvatske. 
Svečani govor je držao glavom Strossmaver, na glasu onda 
kao jedan od najsjajnijih predstavnika govorništva ne samo 
u Hrvatskoj nego i u čitavoj monarhiji, koji je s jednakom la- 
koćom i patosom znao govoriti hrvatski, njemački i latinski. 
Govorio je i tom prilikom lijepo; ali se odmah opazilo, da ga 
je obuzela staračka govorljivost, koja ne zna naći kraja. Go- 
vorio je čitav sat, a publiku je obuzimala sve jača želja, da 
jednom svrši, ali se govornik upravo izgubio. Uzalud mu je 
predsjednik akademije došaptavao, da je vrijeme, da svrši, 
pa videći, da u toj mučnoj situaciji nema druge pomoći, dade 
Rački znak za aplauz, koji nazočni prihvatiše tako spremno, 
da se dvorana orila od pljeska, koji bio postajao sve jači, 
čim bi stari biskup otvorio usta, da nastavi govor. 

Jednog dana mi je prof. Kršnjavi rekao, kako predsjednik 
akademije želi, da se štampa katalog galerije, ali da je on kao 
ravnatelj galerije uskratio da preuzme taj posao, te je pred- 
ložio, da se ta zadaća povjeri meni, jer da zbirku poznajem 
dobro, samo neka se čuvam i budem rigorozan kod determi- 
nacije, a napose, da pisma biskupovih dobavljača čitam s naj- 
većom skepsom. Po njegovoj uputi odoh Račkomu, koji mi 
doista povjeri izradbu kataloga i preda korespondenciju bi- 
skupovih komisionara. 

Katalog, kojemu su jezgra bili feljtoni, štampani u Obzo- 
ru, napisan je i štampan, te se prodavao posjetnicima gale- 
rije; ali da bi trebalo piscu platiti honorar za njegov rad, 
na to nisu pomišljali ni Rački ni slavna jugoslavenska akade- 
mija, koja mi je do danas ostala u tom dužnikom. 

Taj postupak me je naravno ogorčio te sam prekinuo 
svaku vezu i s Račkim i s njegovom akademijom, i na tome 



24 



ostao nepokolebljiv do današnjeg dana. Tomu je pridonijelo 
i to, što se ta akademija zvala jugoslavenskom, a ne 
hrvatskom, premda je osnovana u glavnom gradu Hrvatske, 
premda su joj članovi bili Hrvati i premda je sve sokove i sva 
sredstva, potrebna za svoj život, izravno ili neizravno crpla 
iz hrvatskog tla i hrvatskog džepa. 

Izgledalo je, a izgleda i danas još mnogome neupućenom 
kao paradoks, da je nesumnjivo veliki čovjek, kao što je bio 
Strossmaver, rođeni Hrvat, hrvatski prelat i mecena, koji 
nije škrtario, kad se radilo o kulturnom podizanju naroda, 
mogao kod jedne tako važne ustanove kao što je akade- 
mija, zapostaviti hrvatsko ime nekom imaginarnom, jugosla- 
venskom; ah se i taj paradoks može protumačiti. 

Mecenatstvo je u 19. vijeku bilo neki officium n o- 
b i 1 e visokog plemstva i dostojanstvenika. Jedni su, kao 
Eszterhazv, podupirali glazbenike, drugi su se, kao Peja- 
čevići, sami kao takvi isticali. Nadbiskup Vrhovac gradio je 
krasni Maksimirski perivoj, a neki su opet zaposlivali slikare 
i kipare i osnivali, kao Strossmaver, galerije. Uz tu je ambi- 
ciju vodila njega kao katoličkog prelata i druga mnogo veća: 
privesti pravoslavlje u krilo katoličke crkve, u jednu veliku 
slavensku crkvenu zajednicu, kojoj je na čelu u svome naj- 
skromnijem predviđanju možda gledao on sam sebe kao pa- 
trijarha. Glavna je zapreka tome bila raznolikost narodnog 
imena i osjećaja, i zato je trebalo žrtvovati hrvatsko ime i 
akademiju prozvati jugoslavenskom. To je bila jezgra »obzo- 
raštine«, tomu je imala služiti jugoslavenska akademija, tomu 
je služila i ona poznata sklonost biskupova prema pravosla- 
vnim popovima, koja ga je, na pastirskim putovanjima, vo- 
dila u pravoslavnu crkvu, gdjegod bi na koju naišao. Da su 

25 



ti računi bili krivi, o tomu se biskup osvjedočio potkraj ži- 
vota, a jedino, čime su urodili, bila je ona za nj kobna požeška 
audijencija. 

Godina 1885. bila je za mene važna: svršavao sam naime 
ispite, s kojima sam se požurio, jer mi je stavljeno u izgled 
mjesto, koje će u svakom obziru najbolje odgovarati mojim 
naukama. Prigodom peštanske izložbe imao je Kršnjavi pri- 
like razgovarati sa zajedničkim ministrom financija Benja- 
minom pl. Kallavjem, koji je namjeravao u Sarajevu osnovati 
zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu, te je zamolio, da 
mu Kršnjavi izradi osnovu o načelima, po kojima bi se muzej 
imao organizirati, i da mu predloži kojega mlađeg stručnjaka, 
koji bi kao kustos proveo sve potrebne predradnje. Kršnjavi 
se odazvao tom pozivu, a kao kandidata za prvog kustosa 
predložio je mene s primjedbom, da baš polažem rigoroze i 
da bi ponuđeno mjesto nastupio tek nakon promocije. Mini- 
star je na to pristao i pozvao profesora Kršnjavoga, da u tom 
vremenu proputuje malo Bosnom i upozna prilike u zemlji te 
da stečeno iskustvo upotrijebi u svom ekspozeju. 

Pošto sam predložio dizertaciju o Meduliću i položio na 
koncu zadnjeg ljetnog semestra prvi rigoroz, a drugi poslije 
ljetnih praznika u listopadu, određen je kao dan moje pro- 
mocije 9. studenoga 1885. g. 

Početkom godine 1886. dobio sam poziv, da dođem u 
Beč i da se javim u zajedničkom ministarstvu, Johannesgasse 
No. 5. Putovao sam noćnim vlakom, a bio sam toliko uzbu- 
đen, da nisam svu noć ni oka stisnuo. Nikada nisam imao 
prilike ni vidjeti, a kamo li govoriti s čovjekom tako visoka 
položaja, kakav je bio zajednički ministar dvojne monarhije,, 
a usto gotovo apsolutni upravljač Bosne. Tko se još sjeća, 
s kojim se strahopoštovanjem približavao u ono doba čino- 
vnički kandidat »poglavitom« gospodinu, ovaj »velemožno- 

26 



mu«, a velemožni »presvijetlom«, taj će shvatiti tremu, koja 
je obuzimala svršenoga đaka, koji se našao pred licem »pre- 
uzvišenoga« gospodina i usto čovjeka, koji je uz taj naslov 
uživao svjetski glas kao jedan od prvih upravitelja monar- 
hije. Po glavi mi se vrzle koncepcije govora, koji ću izustiti 
prigodom predstavljanja; jedan koncept izbacio mi je iz pa- 
meti drugi, i ne jedanput mi je zakucalo srce u neizvjesnosti 
i strahu, kako će moja prva audijencija početi i kako svršiti. 
Kad sam došao u crvenu salu palače zajedničkog mini- 
starstva i predao lakaju svoju kartu, pristupi mi stari prijazni 
gospodin, dvorski savjetnik Sachs, veleći, da me već očekuju 
i da će me ministar odmah primiti. Za par časaka nađoh se u 
ministrovoj radnoj sobi licem u lice pred visokim, vitkim pla- 
vokosim čovjekom srednje dobi, pronicava modra oka, plavih 
prorijeđenih brkova, visoka čela, koji mi pođe u susret i komu 
se duboko naklonih, ali prije nego sam dospio da započnem 
svoj govor, povede me k pisaćem stolu i posadi kraj sebe, 
i sada započe on govoriti, kako bi govorio stari iskusni pri- 
jatelj mlađemu: kako mu je Kršnjavi već ljetos dao sve oba- 
vijesti o meni i mojim naukama, i kako je i na drugoj strani 
potražio informacije u mojoj ličnosti i pošto su te bile po- 
voljne, on je odlučio, da me imenuje kustosom muzeja, koji 
se ima u Sarajevu osnovati. Razložio mi je potanko načela, 
po kojima se to ima provesti. Govorio je i o tomu, da se u 
Sarajevu konstituiralo »muzejsko društvo«, ali da su mu na 
čelu nestručni ljudi, koji su se dali na posao više iz ambicije, 
nego li iz razumijevanja i da se je bojati, da će muzejski rad 
više zadržavati nego razvijati, a zanimanje će se njihovo 
za tu stvar kroz koji mjesec rasplinuti kao i kod sličnih 
pothvata, nastalih po onome zloglasnom »Vereinsmeiereiju«, 
koji se u ono doba baš u Sarajevu razmahao. Ponukan isku- 
stvom, stečenim kod društva umjetnosti u Zagrebu, potvrdio 



27 



sam to predviđanje i Kallav je nastavio, da ga je baš mu- 
zejsko društvo ponukalo, da se požuri s imenovanjem ku- 
stosa, mada je mišljenja, da je ideja osnutka muzeja još pre- 
uranjena- On kao ministar ne može zapriječiti rad društva, 
jer bi mu se prigovaralo, da se protivi kulturnom napretku 
i za to je odlučio da sam, mimo muzejskog društva, osnuje 
državni muzej, a meni povjerava zadaću, da to provedem. 
U ostalom bit ću muzejskom društvu dodijeljen kao tajnik, 
te ću imati prilike pratiti njegov rad i uputiti ga pravcem, 
koji će muzeju biti najpovoljniji. Naloži mi, da ga češće pi- 
smeno obavijestim o napredovanju rada i da mu podastrem 
svoje prijedloge, jer on, koji se mora zanimati za sve moguće 
struke, ne može biti u svemu stručnjak i zato očekuje od 
svojih suradnika, da ga o potrebama svoje struke obavje- 
šćuju što savjesnije. Nitko nije rođen mudar, nego mora učiti 
i proučavati svaku stvar, prije nego će o njoj odlučiti, kako 
se ima provesti. »Ja danas gradim ceste ili željeznice, sutra 
škole, tvornice ili vodovode i ne mogu naravski u svim stru- 
kama biti prvak; ali učim uz pomoć svojih suradnika, da svaku 
stvar u bitnosti njenoj mogu prosuditi, a tek onda pristupam 
izvršenju. I zato tražim i od Vas, da me obavijestite što potpu- 
nije, imajući na umu, da sam u stvari laik, ali željan prozrijeti 
u bit svakog problema«. 

Čitav sat i pol trajao je naš razgovor, koji je za me bio 
neka vrst praktičkog rigoroza, a na kraju imao sam dojam, 
da ministar ima o meni dobro mišljenje. 

Konačno mi je rekao, da otputujem što prije u Sarajevo, 
da se tamo predstavim zemaljskom poglavaru barunu Appelu, 
civilnom doglavniku barunu Fedoru Nikoliću i administra- 
tivnom ravnatelju barunu Kutscheri, a da s ostalim činovni- 
štvom nemam posla, nego da radim svoj posao po najboljem 
znanju i po uputama, koje ću dobivati iz Beča. Kad je naš 

28 



razgovor bio dovršen, pozva ministar dvorskog savjetnika 
Sachsa, da uredi, što je potrebno, da mi se u Sarajevu preda 
dekret, i upita me, kakove želje imam s obzirom na svoj po- 
ložaj i plaću. Imajući na umu bijedne prilike tadašnjeg hrvat- 
skog činovništva, osobito početnika, zamolio sam, da mi se 
odobri položaj IX. dnevnog razreda s godišnjom plaćom od 
1500 for., i ministar naloži g. Sachsu, da sve potrebno uredi. 

S tim me ministar otpusti, a dobričina Sachs, svršivši 
sve potrebne formalnosti, reče mi na koncu prijateljski, da 
sam danas učinio veliku budalaštinu. Kad ga iznenađen upi- 
tah, kako to misli, odvrati mi: »Da ste iskali VI. dnevni ra- 
zred sa 3000 for. dobili biste, a ovako ćete čekati deset, pet- 
naest godina, dok to postignete«. 

I stari je gospodin, kako je kasnije vrijeme pokazalo, 
imao pravo! 



SARAJEVO 

(1886.) 



U praskozorje 28. veljače 1886* ušao sam u mali vagon 
uskotračne željeznice, kojom sam se imao iz Bos. Broda od- 
vesti u Sarajevo* Ta je željeznica bila onda u prvom stadiju 
svog razvoja, a glavne su joj karakteristike bili maleni, ali 
udobni vagoni i male lokomotive, koje su kraj onih normalne 
veličine izgledale kao dječje igračke, i nisu bez razloga te 
minijaturne lokomotive prozvane kavskim mlinovima. Uza 
sve to je vlak odmicao po ravni prilično brzo, a kad je stigao 
na rub savske ravnice kod Dervente, te se u nebrojenim 
uskim serpentinama dašćuči počeo penjati uzbrdo prema Hanu 
Marici, išlo je polako, ali junački, i svladao uspon, koji bi 
u ono doba i normalnoj željeznici bio naporan. 

Umoran od dugog putovanja sjedio sam na svome mje- 
stu i nastojao da prozrem kroz gustu jutarnju maglu, da vidim 
tu Bosnu, u kojoj ču imati odsada živjeti. U ono je vrijeme 
Bosna bila na zlu glasu: pusta, divlja, neuglađena zemlja, 
ljudi opori i krvožedni; kudagod stranac prođe, vrebaju na 
nj hajduci i bundžije i gledaju u svakom Evropejcu neprija- 
telja. Eto takvi su bili pojmovi opće rašireni u Bosni. Ja tim 
glasinama nisam davao važnosti, ali ipak, polazeći na put, 
bilo mi je kao pioniru, koji se upućuje u prašumu i neznani 
kraj, ne znajući, što ga tamo čeka. Iako mi je zbog te neiz- 
vjesnosti bilo malo tjeskobno, pomislih, šta Bog da, bit će, 

30 



te krenuh na put s uzdanjem, da ću u tom novom svijetu 
možda naći sreću i izgraditi budućnost, vrijednu svih pote- 
škoća, na koije možda naiđem. 

Kad se konačno razdanilo, te se jutarnja magla slegla, 
mogao sam promatrati okolicu, i, prošavši kroz jednu niskim 
brdima opasanu dolinu, uđosmo u široku, gorskim vijencem 
i šumama zarubljenu kotlinu, u kojoj se slijevaju Spreča i 
Usora s Bosnom, da odavle u zajedničkom koritu nastave put 
do Samca, gdje će se sjediniti sa Savom. Na desnom rubu te 
kotline ugledah podor staroga grada Doboja, koji je 1697. g. 
osvojio princip Eugen, 1717. general Petraš, i gdje .se je 
1878. bila prva bitka između hrvatskih domobranaca i bo- 
sanskih ustaša. 

Podnožjem grada rasule se kućice Doboja, koji je više 
naličio na selo, nego li na grad, i onda nije nitko mogao 
slutiti, kako će to mjesto napredovati, čim se svrši željeznička 
pruga dolinom Spreče, koja veže Tuzlu s Dobojem, čim življe 
proradi cesta, koja vodi u Tešanj, jedno od najznatnijih sre- 
dišta bosanskog šljivarstva, i čim se izgrade u Teslicu prve 
industrijske naprave za iskorišćivanje teslićke prašume i izra- 
đivanje katrana i drvnih destilata. 

Kod Doboja je stigla željeznica rijeku Bosnu i preko 
željeznog mosta prešla na desnu obalu, kojom će proslijediti 
put sve do Zenice. Kraj je postajao sve brdovitiji, a na do- 
mak Maglaju stigla je željeznica prve izdanke goleme kraške 
ploče, koja se odavle stere sve do Jadrana, na jug preko Her- 
cegovine i Drine do Albanije, a na istok do Drine. Stari grad 
Maglaj isticao se već iz daljine svojim oštrim obrisom i 
vitkom munarom, koja je usred begovskih kuća i čardaka kao 
igla stršila k nebu. Iz vremena okupacije ostao je Maglaj u 
crnoj uspomeni radi pokolja husara, koji su tu poginuli 3. ko- 
lovoza 1878. 



31 



Prošavši Žepče, kojemu se kuće nanizaše podalje od že- 
ljeznice, zašla je pruga u tijesan zavojiti klanac Bosne, a nje- 
nim dolom se na sredini ispriječila strma stijena s podorom 
grada Vianduka, u kojem je nekoć stolovao kralj Toma i u 
malom poljiu podgrađa sagradio crkvu, G. 1503. tekla je tu 
granica između turske Bosne i jajačke banovine, a 1697* 
osvojio je grad princip Eugen. G. 1878, uzeše ga Austrijanci 
bez boja, popraviše i staviše u nj kao posadu jednu satniju. 
Gotovo na domak zeničkog polja provlačila se željeznica ti- 
jesnim klancem, dok ne stiže u prostranu ravnu kotlinu gra- 
dića, kojemu je najveća zgrada onda bila kaznionica, i onda 
nitko nije slutio, kakvu će visoku ekonomsku važnost zenička 
kasaba steći kao središte produkcije ugljena, tvornice papira 
i teške željezne industrije, koja opskrbljava svu Bosnu i Hr- 
vatsku željezom. Kad ostavismo Zenicu, spuštao se već suton, 
te od Visokoga mogoh malo što razabrati, a kad u 10 sati 
na večer stigosmo u Sarajevo, bila je mrka noć. Ulice jedva 
na mjestima rasvijetljene uličnim petrolejskim svjetilj/kama, 
puste i prazne. Vožnja od Broda do Sarajeva na pruzi, du- 
goj 269 km, trajala je onda punih 18 sati, a kako je gotovo 
jednako dugo trajao put od Zagreba preko Osijeka u Brod, 
nije čudo, da sam u hotel »Evropu« stigao sav slomljen i 
umoran, te zaspao kao top. 

Sutradan je osvanuo vedar, nešto oštar proljetni dan, 
ali ga nisam mogao upotrijebiti za razgledavanje Sarajeva, 
koje me se dojmilo kao nešto novo, neviđeno i tako različno 
od svih gradova, što sam ih dotada vidio. Morao sam naj- 
prije do »vlade«, koja je bila smještena u novogradnji na 
»Musali«, a sazidao ju je Vancaš. Tu sam se predstavio civil- 
nom doglavniku barunu Fedoru Nikoliću, koji je ujedno bio 
predsjednik muzejskog društva. Bio je to na prvi pogled stari 
dobričina s mnogo neusiljene otmjenosti, koji me je ljubazno 



32 



primio i uvjeravao, da su mi njegova vrata u svako doba 
otvorena* Bio je to jedan od najjačih vojvođanskih velepo- 
sjednika, u rodbinskim vezama s Obrenovićima, a imao je 
kao pravoslavac privući grčkoistočno žiteljstvo Bosne. 

Od njega sam ipošao civilnom doglavniku barunu Kut- 
scheri, koji je bio duša egzekutivne vlasti u Bosni, rodom 
Bečanin, a dugo je služio kao savjetnik kod poslanstva u Ca- 
rigradu, te je znao perfektno turski, poznavao perzijsku i 
arapsku književnost, a bavio se i proučavanjem Hazara, o 
kojima je napisao i monografiju. Bio je velik turkofil, dobro 
gledan među bosanskim muslimanima, a inače vješt, razuman 
i strog administrator. I on me je dočekao prijazno, ali sam 
imao dojam, da moju misiju gleda skeptičnim okom i da mi ne 
će biti lako uvjeriti ga o potrebi i koristi moga rada. 

Konačno sam se u konaku predstavio i poglavaru zemlje 
barunu Appelu, starom gospodinu, vojniku od glave do pete, 
dostojanstvena držanja, pojačanog time, što mu je jedno oko, 
koje je izgubio, mislim kod Custozze, bilo povezano širokom 
crnom vrpcom. On se zanimao samo za vojničke stvari, a 
kao poglavaru zemlje bila je ograničavana funkcija na to, da 
sasluša redovito u podne referat civilnog doglavnika i da 
potpiše spise, koje mu je ovaj donosio. 

Pohodio sam još neke ličnosti, koje mi je preporučio 
prof. Kršnjavi, tako vladinog tajnika Kostu Hormanna, koji 
je bio vladin povjerenik kod gradske općine, dra Makanca, 
redarstvenog liječnika i podpredsjednika muzejskog društva 
(Makanac je umro 1891. g. u Džidi, kamo je kao liječnik 
pratio bosanske hadžije, koji su hodočastili na Ćabu), te arhi- 
tekta Josipa Vancaša, koji je sagradio vladinu palaču i bio 
među najpopularnijim ličnostima tadašnjega Sarajeva. 

Da me predstavi odbornicima muzejskog društva, sa- 
zove barun Nikolić odborsku sjednicu, na kojoj je obavljena 

5 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira qo 



i ta formalnost, i tom se prilikom upoznali s blagajnikom 
Petrom T. Petrovićem, a od odbornika s Mustaj -begom Fa- 
dilpašićem, sarajevskim načelnikom, s kanonikom Jagati- 
ćem, s francuskim konzulom Moreau-om i još s nekoliko ista- 
knutih ličnosti sarajevskog društva. Svi su obećali, da će me 
u radu pomagati i staviti mi na raspolaganje prilično obilne 
prihode društva. 

Sarajevo je bilo 1886. g. još puno nepatvorene istočnjačke 
romantike. Oko sto vitkih munara podiglo je svoje alemima 
iskićene šiljke prema nebu; pod njima se izoblila olovom po- 
krita kubeta džamija, a oko ovih čardaci i kuće s gustim ni- 
zovima prozora u gornjem katu, dok su im u donjim kato- 
vima bile magaze sa željeznim vratima i »demirovima« ogra- 
đenim prozorčićima. Te su se kuće nizale u gustim, zelenilom 
protkanim grupama, uz obronke Trebevića, a tuz Miljacku 
u dolu stisle se u pravi labirint uličica s dućanima i radioni- 
cama, koje su se zatvarale drvenim kapcima ili ćefencima. 
Svaki esnaf*) imao je tu svojiu posebnu ulicu, a u onima, 
gdje su radili kovači i bakardžije, brujila je od klepanja če- 
kića zaglušna buka, koju su još strasnijom činili hljebari, 
halvedžije, selebdžije, šerbedžije i drugi prodavači, hvaleći 
i nudeći svoju robu. U dućanima su skrštenih nogu sjedjeli 
trgovci, čekaj/ući stojičkim mirom kupce, a u kavanicama 
srkali bi stariji ljudi mirisnu tursku kavu. 

Tu je sliku zaokruživalo u čelu »varoša« strmo brdo sa 
kaštelom iz 17. vijeka, a s lijeve i desne strane Miljaoke di- 
zala se strma brda sve do vrhova Trebevića i Ozrena. Ali 
da svaka romantika uz isvijetlu stranu ima i nedostataka, opa- 
zio sam u Sarajevu, kad sam pošao potražiti stan, jer ko- 
načno, u hotelu nisam mogao stalno živjeti. Osim vladine pa- 



*) esnaf <— obrt. 

34 



lače, Hotela Evrope i dvije tri druge zgrade nije bilo u Sa- 
rajevu stambenih zgrada od pečene opeke; sve je drugo bilo 
od sušene ilovače i drveta. Nakon mnogog lutanja našao sam 
sobu »s namještajem« u Ćemaluši, na uglu Kulo viceve ulice 
u kući Huršid-efendije, rođenog Poljaka, koga je revolucija 
bacila u Tursku, gdje se poturčio i postao tulumdžibašom t. j. 
zapovjednikom vatrogasne čete. Žena mu je bila domaća 
katolikinja. Tu sam dobio prizemnu sobu s prozorima na dvo- 
rište, skromnu, preskromnu za najskromnijeg čovjeka: pod 
opločen opekom, vrata bez brave, prozori su propuštali zrak 
na sve strane, a namještaj se sastojao od vojničkog kreveta 
sa slamnjačom, malog stolića s dva klimava stolca i od starog 
sanduka s limenim umivaonikom. Jedina prednost tog vlažnog 
stana bila je, što se nalazio blizu vladine palače, a tik do njega 
dobra gostionica, gdje sam objedovao i večerao. Vlasnik joj 
je bio tip birtaškog tiranina, koji u svom lokalu nije trpio ni 
buke ni pjesme, a kad bi koji gost, naručujući vino, došao do 
granice, gdje trijeznost ustupa mjesto »dobroj volji«, uskra- 
tio bi neumoljivo, da mu se dalje dade piće. Mnogi bi gost 
uvrijeđen napustio lokal s grožnjom, da se nikad više ne će 
k njemu svratiti; ipak su se vraćali, jer ih je privlačila prvo- 
razredna kuhinja. 

Sarajevo, a osobito čaršiju, upoznao sam već prvih dana. 
Tu sam našao vrlo mnogo toga, što me je kao muzejalca za- 
nimalo i što mi se činilo vrijednim, da se sačuva. U muzeju 
sam prve dane bio sam, ali me jednog dana barun Nikolić 
upita, ne treba li mi kakav pomagač, jer on ima jednog kan- 
didata, pa neka pokušam, hoće li valjati. I zbilja već sutra- 
dan dođe malen starčić, na oko dobričina, u otrcanom crnom 
kaputu s dugim skutima, i predstavi se kao Anastasijević, 
kojega s preporukom šalje preuzvišeni gospodin doglavnik. 
Kad sam ugledao na oko dobričinu starkelju, bojao sam se 



35 



kao mladić, komu su jedva proklijali brci, ne ću li smoći do- 
voljno autoriteta prema čovjeku, koji bi mi po godinama mo- 
gao biti otac; ali da ugodim doglavniku, primio sam ga. Kako 
se je okrenuo prema vratima, neugodno me se dojmilo, da 
mru otraga iz džepa salonskog kaputa viri grlo bočice. Nisu 
prošla ni dva dana, i već sam znao, da u toj boci nije voda. 
Dobio sam i pobliže podatke o njemu i doznao, da je rodom 
iz Vojvodine, po zanatu seoski terzija,*) ali držeći, da je 
rođen za nešto bolje i više, počeo }e crtati motive sa seoskih 
zobuna i gunjeva, te se smatrao umjetnikom i kao takav do- 
šao u Bosnu, da nađe mjesto. Barun Nikolić namjesti svog 
zemljaka kao učitelja crtanja na višoj djevojačkoj školi, gdje 
je kao ljuta pijanica postao nemoguć i radi toga bio odpušten. 
Naravski, ni u muzeju se nije odrekao rakije: postao je ne- 
snosan, čim ga je obuzeo alkohol. Kao mlad čovjek osjetio 
sam svoju nemoć prema starcu, te se potužim ravnatelju po- 
moćnih ureda Vojnoviću, bivšem graničarskom kapetanu, a 
on me naputi, da Arsenijevića svaki put, kad zgriješi, poša- 
Ijem k njemu s praznom kartom u omotu. Prvom prilikom sam 
to i učinio i stari grešnik vrati se sav pokunjen i zamoli da 
mu oprostim, dodavši, da ga je g. ravnatelj izgrdio na pasja 
kola. Drugi put dogodi se isto s istim rezultatom, a kad mu da- 
doh po treći put kartu u omotu, da (je nosi ravnatelju, n£ 
vrati se on, nego jedan od podvornika, kojega je sreo na 
hodniku i predao mu omot, da ga on nosi ravnatelju. Ovaj 
je bio sav utučen radi ukora, što ga je ni kriv ni dužan do- 
bio za tuđi grijeh. I tako mi lukavi vojvođanin izbi jedino 
sredstvo iz ruku, koje ga je bar privremeno moglo privesti 
k pameti. Srećom nije moja nevolja dugo trajala. Arsenijević 
je imao i izvan ureda i s policijom okapanja te se njegov vi- 



*) terzija — krojač. 

36 



soki zaštitnik našao ponukanim, da s njega skine ruke, Ba- 
r<un Nikolić obeća mu iz svog džepa 100 for. uz uvjet, 
da ode iz Bosne, a kad sam Arsenijeviću to rekao i dodao, 
da će mu se novac predati u Slavonskom Brodu, prihvati 
objeručke tu ponudu i nestade ga iz Bosne. Mnogo godina 
poslije saznao sam, da je krenuo u Beograd, gdje mu je uspje- 
lo prodati svoje crtarije tamošnjem muzeju, koji ih je ćuvao 
kao »nacionalnu dragocjenost«. 



RAZLIČNE LIČNOSTI 



Jedna od prvih ličnosti, što sam ih pohodio u Sarajevu, 
bio je Košta Hormann, rodom Bjelovarac, potomak neke ba- 
varske doseljeničke obitelji, koji je u Beču prošao t. zv. 
»Grenzverwaltungskurs«, da se pripravi za krajišku službu, 
a kad je Krajina bila razvojačena, imenovan je perovodnim 
vježbenikom kod banske vlade i 1 878. g. pođe kao poručnik 
u glavnom stanu generala Filipovića u Bosnu, uđe s njim u 
Sarajevo, gdje je surađivao kod organizacije civilne uprave. 
U doba mog dolaska bio je vladinim tajnikom i povjerenikom 
kod gradske uprave u Sarajevu. Ta beledija,*) kako ju 
muslimani zvahu, bila je smještena u staroj turskoj drvenjari 
između Šeherčehajine i Careve ćuprije na uglu uličice, koja 
vodi na Hrvatin. Hormann ili Košta, kako ga po krsnom 
imenu zvahu, bio je desetak godina stariji od mene, ali još 
uvijek mlad, okretan, vesele i društvene naravi, galantan 
prema gospođama, uslužan prema svakomu i radi toga opće 
pažen. Bio je izvanredno radin, neumoran na poslu od jutra 
do mraka, vješta pera u hrvatskom i njemačkom (jeziku, i pro- 
šavši sve faze prvih godina okupacije, bio je najbolji pozna- 
valac prilika i ljudi u Sarajevu i Bosni. Uza svu svoju radi- 
nost nije bio ono, što se razumijeva pod nazivom birokrat, 
nego uvijek liberalan, susretljiv, spreman svakomu ipomoći, 

*) beledija ~~ gradska kuća. 

38 



ako se bez muke moglo, a ako ne, s prijaznošću i obećanjem 
moljiteljima, koji ga salijetahu, ulijevao je bar nadu« Prema 
»gore« znao se je kao ni jedan drugi prilagoditi i ideje pred- 
postavljenih provoditi, kao da su nikle u vlastitoj njegovoj 
glavi. 

Obećao je i meni, da će podupirati moj rad, a da to do- 
kaže, reče mi, da u belediji leži množina stvari, zaostalih iza 
peštanske izložbe, i neka za muzej odaberem, što mislim, da 
je vrijedno. Izabrao sam zbirku starog bakrenog posuđa, za- 
nimljivog radi oblika i ornamentike, pa starog oružja, uz ne- 
što starog novca, brončanih stvari i drugih sitnijih starina. 
To je bio prvi n u c 1 e u s, iz koga se imao razviti muzej. 

Iako sam bio u svom poslu samostalan, imao sam na- 
skoro prilike upoznati se s birokratskim aparatom vlade, koja 
je u ono doba bila razdijeljena na četiri odsjeka. Prvi je bio 
administrativni s barunom Kutscherom na čelu, drugi 
j u r i d i č k i s ravnateljem Angerom, treći f i n a n c i j a 1 ni 
s ravnateljem Davidom, poznatim Zagrepčanima radi posta- 
vljanja madžarskih natpisa i grbova te velikih demonstracija, 
prouzrokovanih radi toga po čitavoj Hrvatskoj, a četvrti je 
bio građevni i prometni s ravnateljem Stixom. Svaki je 
od tih odsjeka imao za razne grane uprave nekoliko d e p a r- 
t e m e n t a, obilježenih slovima alfabeta: u administrativnom 
bio je jedan departement »H.«, pravi omnibus, jer su mu bili 
dodijeljeni svi oni poslovi, koji nisu po svojoj naravi spadali 
ni u jedan drugi. Činovništvo se tog departementa sastojalo 
od samih visokih aristokratskih ličnosti, a tom feudalnom 
depertementu dodijeljen je bio i referat o muzeju. 

Saznao sam to ovom prilikom: jednog dana pokuca na 
vrata moje radne sobe i uniđe mlad, kicoški odjeven čovjek, 
te se predstavi kao princ Sapieha, perovodni vježbenik, 
s porukom, da ga šalje glavar departementa H., vladin taj- 



39 



nik Reichsritter von Berks s nalogom, da odmah do- 
đem k njemu« Začuđen tim zapovjedničkim tonom odvratih, 
da isam u poslu i ne mogu ići, a ako g. Berks želi sa mnom 
govoriti, bit će mi drago, ako se potrudi k meni. 

G. princ pogleda me u čudu, nakloni se i ode. 

Nakon nekoliko minuta zakuca ponovno i uđe gospo- 
din srednje dobi, podšišane plave brade, predstavi se kao 
vladin perovođa grof Wallis s istom, nešto malo pooštre- 
nom porukom; ali se i on vrati s istim odgovorom kao i nje- 
gov pređašnji drug. 

Konačno zakuca po treći put i, ne čekajući na običajni 
»unutra«, uđe u sobu visoJk mršav gospodin, ćelave glave 
s malom »carskom« bradom, vojničkog izgleda, te se pred- 
stavi kao Reichsritter dr. Lothar von Berks, glavar depar- 
tementa »HL«, pod koji spada i muzej, te mi izjavi svoje ne- 
godovanje, što ga, kao tomu o«djelu dodijeljeni činovnik, ni- 
sam još pohodio* 

— Oprostite — * odvratih — tu je po srijedi jamačno 
nesporazum, jer ja o departementu »H« nemam pojma, a mi- 
nistar Kallav mi je izričito naložio, da se predstavim pogla- 
varu zemlje, civilnom doglavniku i administrativnom ravna- 
telju, a da se ostalo činovništvo mene ništa ne tiče. Ako je 
tomu departementu povjeren referat o muzeju, ne slijedi iz 
toga, da sam mu ja dodijeljen, jer bi mi to ministar sigurno 
bio rekao. Uostalom ako se radi o kakvoj usluzi, spreman 
sam na nju, ako mi vrijeme i sposobnosti dopuste, ali se u 
svom radu smatram neposredno ovisnim od ministra i ni od 
koga drugog. 

Dr. Berks promijeni odmah ton s primjedbom, da o tom 
nije bio obaviješten, a onda nastavi, da se radi o spisu, koji 



40 



se odnosi na osnutak tvornice papira u Zenici, on nema ni- 
koga, tko bi se razumio u taj posao, pa je pomislio, da bi ga 
mogao možda obaviti ja. 

Odvratio sam, da ni ja nisam stručnjak, ali ako mi po- 
šalje spis, vidjet ću, mogu li ga riješiti te ću mu onda pri- 
vatno učiniti tu uslugu. 

Kad sam dobio spis, dadoh se na čitanje svih članaka 
u Brockhausovu leksikonu, koji govore o fabrikaciji papira, 
i tako, upućen u temeljna načela, riješih spis na veliko 
Berksovo zadovoljstvo, koji mi je odonda uvijek bio sklon, 
govoreći, da voli ljude ispravne šije. To je s tim značajnije, 
jer je poslije, kao vladin povjerenik za grad Sarajevo, bio 
strah i trepet svih Sarajlija i svega činovništva. 

Jedan od prvih činovnika zemaljske vlade, s kojim sam 
se upoznao, bio je ravnatelj pomoćnih ureda Vojno vić, pod- 
rijetlom Ličanin i bivši krajiški kapetan. I on je s okupa- 
cijom došao u Bosnu i prešao u civilnu službu. Mene je od 
prvog časa zavolio i kao mladom neiskusnom čovjeku na- 
metnuo se kao mentor. Čim je vidio, u kakvom sam jadnom 
stanu živio, pošao je potražiti pristojniji, i nad gradskim par- 
kom, tadašnjim turskim grobljem, nađe kuću s lijepim polo- 
žajem usred zelenila. Tu je iznajmio čitav gornji kat, i polo- 
vicu odstupio meni, a u drugoj se sam nastanio. Kad je opa- 
zio, da od djetinjstva nisam obikao upravljati novcem, pre- 
uzeo je tu brigu on, te sam svaki put, predao plaću, osim dže- 
parca, njemu i on je njome tako savjesno upravljao, da sam 
redovito izlazio do nove plaće, dok se prije dešavalo, da mi 
je već iza 20. u mjesecu nestalo novaca. Nije tomu bila uzro- 
kom neka rasipnost, nego nevještina upravljati novcem, a tu 
su znali iskoristiti sarajevski trgovci, koji su mi, kad bih ku- 
povao ogrlicu za 50 novčića, objesili i po čitavo odijelo za 50 
forinti. 



41 



I u čaršiji, gdje sam često boravio i gledao, ne bi li u 
onoj vrevi dućana našao koji predmet, vrijedan za muzej, 
namjerio sam se na poznanstva, koja su mi bila od velike ko- 
risti. Prvi je bio takav Avdaga Bojadžić. Imao je dućan u 
Trgovkama, trgovao starim stvarima, većinom jaglucima*) 
i drugim tekstilnim rukotvorinama, a napose bogato zlatom 
ili svilom vezenim anterijama**), od kojih sam mnogi od naj- 
ljepših komada kupio za muzej. On je bio po godinama nešto 
stariji od mene, vrlo uslužan i sklon, te je naše poznanstvo 
trajalo dugo godina, a on mi je uvijek bio jednako uslužan. 

Drugi je bio Mujaga Musakadić, bašmuktar***), koji je 
provodio sve m u h a 1 e f a t e, t. j. dražbe ostavština musli- 
manskih kuća, te me je upozoravao na sve iole vrijedne, če- 
sto vrlo skupocjene dijelove pojedinih ostavština, i što bi 
od tog bilo podesno za muzej, kupovao bih. 

Društvene prilike bile su u doba mog dolaska u Sara- 
jevo za nas »prekosavce« upravo očajne. Činovništvo je bilo 
sitnozrnasti konglomerat raznih narodnosnih čestica, odraz 
narodnosnog mozajika monarhije u malenom. Društvenost 
tih »Kulturtragera« ograničavala se na male grupe uredskih 
kolega, kavanskih ili gostioničarskih znanaca, do tješnjeg 
prijateljstva tu uopće nije dolazilo. Općenje u muslimanskim 
kućama bilo je s obzirom na haremsku klauzuru, nama muškar- 
cima, nemoguće, a domaći katolici, većinom obrtnici, bili su 
od jutra do mraka zaposleni svojim poslom, te su se samo 
rijetko tu i tamo na večer sastajali na sijelima. Nije čudo, 



*) jagluci se zovu zlatom i svilom vezene maramice. 
**) anterija je bogata ženska kabanica sa širokim skutima od svile, 
kadife, brokata ili sL ili gustim zlatnim vezom pokićena. 

***) bašmuktar je glavar pojedinih gradskih četvrti u općinskoj 
upravi. 



42 



da sam se u tim prilikama osjećao osamljen, a taj je osjećaj 
u meni porastao, kad sam prve jeseni poćeo pobolijevati od 
neke vrsti malarije. Srećom mi je Avdaga našao na Mlini- 
ma, na rubu mahale*) Kovači, malu kuću na cistom zraku, 
a kad bi me, obično poslije podne, hvatala groznica, znao je 
do kasno u noć sjedjeti uz moj krevet i stavljati mi na noge 
vruće opeke, dok mi ne bi odlanulo. Da imam bar neku po- 
slugu, našao mi je Avdaga starog dundžera, Iliju Bekavca, 
koji se sa ženom Lučom i trogodišnjim sinčićem preselio u 
prazne prizemne prostoirije, i tako bar nisam bio posve sam. 

Nadajući se, da će mi promjena zraka koristiti zdravlju, 
zaiskao sam dopust te ga u siječnju g. 1887. provedoh u Za- 
grebu, gdje sam se zaručio sa svojom sadašnjom ženom. 

Vrativši se u Sarajevo bila mi je prva briga, naći kuću 
u koju ću uvesti buduću mladu Danicu, kćerku financijalnog 
savjetnika Romanića. I ovu mi je našao Avdaga na Hrva- 
tinu ispod Trebevića s krasnim pogledom na čitavo Sara- 
jevo. Gornji kat uredio sam za nas, a donji sam ustupio Iliji 
i njegovoj porodici. Bili su to izvanredno pobožni ljudi, koji 
su se mnogo molili Bogu, i čim je obrok objeda ili večere u 
njih bio manji, bila je molitva dulja. Promatrajući tu malu 
obitelj, kako se moli, nehotice mi je dolazila na um sv. Obi- 
telj. Uz kuću je osim malog dvorišta i staje bio dosta pro- 
stran vrt, koji sam zasadio cvijećem, a kako sam sve sam 
okopavao i uređivao, oznojio bi se u poslu, dobio bolji tek 
i svaki bi dan više osjećao, kako me malarija ostavlja, dok 
nisam posve ozdravio. 

U tu sam ikuću uveo 30. travnja 1887. svoju mladu ženu, 
i u njoj smo, u lijepoj okolici, usred čisto muslimanskog ži- 
teljstva, proživjeli u sreći i zadovoljstvu prvu godinu zajed- 



*) mahala —- gradska četvrt 

43 



ničkog života . Tek u zimi osjetismo, što znači stanovati u 
drvenoj zgradi s tankim zidovima, jednostavnim prozorima, 
a pod snježnim pokrovom, koji je one zime dosegao debljinu 
od jednog metra i zdrobio mnoge slabije građene krovove u 
Sarajevu* Uz bosansku glinenu peć teško smo se ogrijali lon- 
čićima, ali smo junački predurali i tu neprirodnu studen, dok 
nije opet osvanulo proljeće. Tražeći nešto bolje često smo 
mijenjali stanove, ali je zbog pomanjkanja kuća zidanica 
trajalo deset godina, dok smo se namjerili na stan, koji je 
odgovarao svima modernim zahtjevima, i u kojoj smo se 
smirili sve do našeg odlaska iz Sarajeva, To je bila kuća 
dra Halidbega Hrasnice, onda mladog odvjetnika u Sken- 
deriji, s kojim smo se jako tijesno sprijateljili i ostali vjerni 
prijatelji do današnjeg dana. Njegova je obitelj starobosan- 
ska predislamskog podrijetla, negdje iz Neretve, po imenu 
Ostojić, misle, u rodu s Ostojom Kristićem, a njegov otac i 
djed, koji su u Sarajevskom polju kao zaimi*) posjedovali 
veliki ziamet u Hrasnici, te se prozvaše po njemu imenom 
Hrasnica, Njegova mati, ostavši rano udovicom, bila je vri- 
jedna i razumna majka, koja je svoja tri sina sama odvela 
u netom osnovanu gimnaziju, da ih upiše u doba, kad su 
muslimani zazirali od evropske civilizacije i svoju, za gim- 
naziju doraslu, djecu krili pred bašmuktarima, da ih ne upi- 
šu u gimnaziju, kao što su njihovi pradjedovi u davno doba 
krili djecu pred t e 1 o s n i k o m,**) da ih ne odvuče u Cari- 
grad kao adžemi oglane. Svi tri Hrasnice svršiše ško- 



*) zaim je spahija s prihodom od više nego 20.000 akči, a ziamet 

je područje, na kome pobire taj prihod; zaimi su po časti viši od spahija. 

**) telos je dužnost davati telosnicima dječake, da ih vode u Can^ 

grad kao adžemi oglane (dosL strane dječake), gdje će biti janjičarski 

podmladak. 



44 



le i pravni fakultet te zaslugom svoje majke osiguraše sebi 
lijepu budućnost i svojim primjerom povedoše i drugu musli- 
mansku djecu, da se posvete nauci* Prijateljstvo između naše 
i Halidbegove kuće još je poraslo, kad se on oženio s Nazi 
fehanumom te se prenijelo i na našu djecu i ostalo nepomu- 
ćeno do danas* 

Preko Halid-bega sprijateljili smo se i s Esad-efendijom 
Kulovićem, koji je već u ono doba bio istaknuta politička 
ličnost i vođa sarajevskih i bosanskih muslimana, koji su se 
osjećali Hrvatima ili bar s njima simpatizirali* Isprva je, ko- 
liko je to onda bilo moguće, vodio opoziciju protiv musli- 
mana vladinovaca i predvodio razne protestne deputacije, 
počevši od one, koja je prosvjedovala protiv toga, da se ve- 
lika muslimanska groblja kraj mu sale*) prekopaju i pre- 
tvore u gradski park, i onih, koje su poglavaru izražavali 
svoje ogorčenje radi prekrštavanja nekih muslimanka, za- 
htijevajući, da se tome stane na put, što je i urodilo nared- 
bom, kojom se takve konverzije oteščavaju. On je kod toga 
postigao lijep uspjeh te su ga muslimani, mimo svojih slu- 
žbenih predstavnika u općinskoj upravi, smatrali svojim pr- 
vakom i vođom* Konačno, kad je Mehmed-beg Kapetanović 
morao radi bolesti položiti čast načelnika, izabran je Kulović 
gradskim načelnikom i ostao u toj časti sve do svoje smrti* 

Kulović je bio jedan od najnaobrazovanijih muslimana 
onog doba: znao je turski, perzijski i francuski, imao je skroz 
moderna životna načela, a elegantna mu pojava i savršene 
društvene manire osvajale su svakoga. On i Halid-beg su 
godinama u određeni dan u tjednu dolazili u moju kuću* Tu 
se raspravljalo o svim dnevnim i političkim pitanjima, te je 



*) musala se zove posebni trg, gdje bi se sastali hadžije i prije 
polaska na Ćabu pomolili Bogu* 



45 



tu pokrenuta i mnoga akcija, koja je išla u korist muslima- 
na i njihova zbliženja s Hrvatima, Kulović je često poslušao 
i moj savjet, osobito otkad je pod Pitnerovim pokrovitelj- 
stvom došao Šerif Arnautović u Sarajevo i tu među musli- 
manima započeo svoju reakcionarnu srbofilsku agitaciju i 
u »Musavatu« nemilice, često prostački napadao Esad-efen- 
diju, koji mu je bio nepremostivom zaprekom za njegove po- 
litičke ambicije. Za njega kao i za Halid-bega, makar on i 
nije bio onako borbena narav kao Kulović, mogu reći, da su 
bili uvijek dosljedni, te da nesreća nije htjela, da ovaj pot- 
kraj svjetskog rata naglo umre, ne bi u Bosni krenule pri- 
like, koliko su o njima odlučivali muslimani, putem, kojim 
su pošle. Preko Kulovića upoznao sam se i s najistaknutijim 
muslimanskim prvakom Adem-agom Mešićem, koji je naža- 
lost samo prigodice dolazio u Sarajevo, čovjekom katonskih 
načela, komu je Starčevićeva nauka bila kao drugi k u r a n 
i koji ni u najtežim prilikama, ni pod najjačim pritiskom nije 
zatajio svoje hrvatstvo, te vedra i ponosna čela dočekao čas 
hrvatskog uskrsnuća. 



FRA GRGO 



Jedan od prvih ljudi, s kojima sam se upoznao u Sara- 
jevu, i čija mi je uspomena najmilija, jest fra Grgo Martić, 
koji je u doba mog dolaska bio župnik u Sarajevu* On je 
bio malen, prijazan gospodin, uvijek veselo raspoložen i ži- 
vih očiju, duhovit u govoru kao i u pisanju. On me je, ma da 
sam bio još vrlo mlad, zavolio te je znao dolaziti često u 
moju kuću, kao i ja u njegovu, a ova se tada nalazila blizu 
katoličke kapele, gdje je danas franjevački samostan i crkva 
sv. Ante. Razgovarali smo često, on o svojim književnim, 
ja o svojim znanstvenim radovima, koje je on pratio s ve- 
likim zanimanjem, te me kao mlada čovjeka bodrio i hvalio. 
Još smo se jače približili jedan drugom, kad je Milena Mra- 
zović, vlasnica lista »Bosnische Post«, mojim posredova- 
njem pristala, da mu štampa njegove Osvetnike i Posvetni- 
ke; ta je knjiga doista i doštampana, premda je fra Grgo u 
to doba bio kao umirovljenik premješten u svoj samostan u 
Kreševu. Odonud mi je kojiput slao poruke u stvari štampa- 
nja knjige, a koji put sam ga, kad bi me put nanio u blizinu 
Kreševa, pohodio, nalazeći ga uza svu njegovu veliku sta- 
rost krepka, vedra, raspoložena i poštivana od svakoga, tko 
je u Bosni hrvatski osjećao. U njemu su svi gledali našeg 
Homera, kojega je on toliko volio, da je njegovu Ilijadu pre- 
pjevao u desetercima. U samostanu mu je život bio ugodni- 
ji nego drugim umirovljenim fratrima, jer je za svoje za- 



47 



sluge, stečene za Bosnu u tursko doba, dobivao od bosanske 
vlade počasnu mirovinu, te je mogao koji put sebi ponečim 
i ugoditi, što bi mu inače bilo uskraćeno* Gotovo do pred 
smrt bio mu je lov najmilijom zabavom, i to visoki lov, jer 
je volio poći u najviše vrhove Zec planine i tu loviti. Kao 
dokaz svoje lovačke vještine poslao mi je jednom tetrijeba, 
što ga je sam ubio, a što to znači, zna se po tomu, da se te- 
trijeb može naći samo u najvišim vrhovima, u najgušćoj 
šumi, i to potkraj zime f a ubiti se može samo u cik zore, kad 
se počinje glasiti. Sve je to znao fra Grgo podnijeti sa svojih 
sedamdeset i više godina. 

Obikao cijeli život raditi u narodu i za narod, snašao 
se fra Grgo i u samostanskoj samoći kreševskoga samostana, 
gdje se zabavljao obrađivanjem svog vrta, ili bi za promjenu 
uzjahao konja, i s puškom na ramenu pošao u lov. Jedno- 
ličnost samostanskog života prekidao bi mu po koji prijatelj 
posjetnik, koga bi on gostoljubljivo dočekao te bi uz svoj či- 
buk i crnu kavu razgovarao o prošlim danima, pripovijedao 
doživljaje i anegdote o istaknutijim ljudima. Živo i duho- 
vito, da ga je bilo milina slušati, govorio je o svemu: o svom 
djetinjstvu, sprovedenom u maloj kamenjari u Posušju, o đa- 
kovanju i naukama u Italiji, o svom fratarskom, katehetskom 
i župničkom radu, o ilirstvu i hrvatstvu, o stradanjima bo- 
sanskih katolika u doba ustanka, o svom odnošaju prema 
turskim vlastima, o progonima, koji su ga silili, da se krije 
po seoskim zabitima, o brzojavima i memorandima, što ih 
je potajno slao berlinskom kongresu, pa konačno o okupa- 
ciji Bosne i trzavicama prije i poslije nje — * jednom riječi, 
o svemu, što je i najmanje bilo usko povezano sa životom i 
sudbinom bosanskoga naroda. Nikada ne bi on sustao pri- 
povijedajući, te je svatko, tko ga je slušao, osjetio, kako bi 



48 



trebalo sve to štampati« I kad se nađe okretni stenograf, da 
sve to zapiše, a fra Grgo privoli, da mu kazuje, nasta zadnje 
fra Grgino djelo — »Zapamćenja«. 

Kad se radilo o tomu, da se serija »Austro-ugarska 
monarhija u riječi i slici«, koju je zasnovao pokojni carević 
Rudolf, završi sa sveskom »Bosna i Hercegovina«, te su se 
u Sarajevu sastali književnici i slikari, koji će tu surađivati, 
izražena je spontano namisao, da u tu knjigu uđe i portret 
fra Grge kao jednog od najzaslužnijih sinova Bosne. I Ivan 
Tišov, koji je imao osobiti dar za portrete, pristane, da pođe 
u Kreševo i ondje slika fra Grgu* Zatekao ga je u refekto- 
riju u krugu fratara, koji su baš slavili njegov imendan. Fra 
Grga bio je vrlo raspoložen, te je poslije objeda sjeo pred 
slikara, koji se s osobitom ljubavi dao na posao i za dva 
sata svršio sliku. To je, vele, kao portret, Tišovljevo najbolje 
djelo. Lice, ozareno zadovoljstvom i oživljeno karakteristi- 
čnim dobroćudnim sjajem očiju, tako je bilo frapantno, da 
fra Grgo nije mogao vjerovati, da je to izvela ljudska ruka, 
te je mislio da je sjaj očiju postignut podloženim blistavim 
staklom. 

Nažalost ta slika nije donesena u spomenutoj knjizi, i 
to s razloga, što u cijeloj seriji dotadašnjih svezaka nije 
štampan portret ni jedne živuće ličnosti, pa glavni odbor 
u Beču nije ni s fra Grgom mogao učiniti izuzetak. Tu mi 
je sliku Tišov darovao na poklon, i ona me dugo sjećala na 
starog prijatelja fra Grgu. 

Napokon je i fra Grgu, koji je cijeli život bio čil i zdrav, 
počela svladavati starost, te je počeo pobolijevati, dok se nije 
posve razbolio i u Kreševu konačno svršio. Još se za života 
pobrinuo za svoj pokop: nabavio je i mramorni spomenik 
i pohranio ga u samostanskom podrumu, a kad je osjetio, 
da mu se bliži smrt, poručio je nadcestaru Speletiću u Kise- 

4 C. Truhelka, Uspomene Jednog pionira AQ 



ljaku, da mu dođe. Zamoli ga, neka se pobrine, da se spo- 
menik prenese iz podruma na groblje i postavi na njegovu 
grobu. Speletić, koji je fra Grgu vanredno poštivao i za ži- 
vota bio mu uvijek uslužan, preuzme tu dužnost, i kad je 
fra Grgo sklopio za uvijek oči, bilo mu je prvo, da što bolje 
izvrši svoje obećanje. Međutim je naišao na neočekivane 
smetnje. Neki su fratri mislili, da fra Grgi, kao skrom- 
nom redovniku, ne dolikuje mramorni spomenik, nego hra- 
stov križ kao i svakom drugom redovniku sv. Frane; no kad 
je Speletić odlučno uzeo stvar u ruke, te se složio i odbor 
za podizanje tog spomenika, uspio je konačno izvršiti fra 
Grgin amanet i spomenik bude postavljen na svome mjestu, 
i uz golemo sudjelovanje naroda i predstavnika iz čitave 
Bosne svečano otkriven. 

Fra Grgo, nesumnjivo jedan od najzaslužnijih Hrvata 
Bosne, bio je glavni predstavnik stare, predokupacione ge- 
neracije bosanskih franjevaca, kojoj su pripadali od mojih 
poznanika: fra Paško Buconjić, fra Augustin Zubac, fra An- 
drija Buzak, fra Andrija Šaravanja, fra Jerko Vladić, fra 
Mijo Ba tinić, fra Pavo Semunović, fra Ivo Knežević i dr., 
sve ljudi, koji su u narodu uživali veliki ugled i poštovanje, 
a narod ih od milja zvao ujacima, ljudi, koji su nikli iz 
naroda, živjeli i radili za narod te ga u najtežim časovima 
bodrili i sokolili i u njemu podržavali kršćansku i narodnu 
svijest i uzdanje u bolja vremena. To su bili uzor-svećenici, 
nesamo pred oltarom, nego i u narodu, u kojemu su podrža- 
vali vjerske osjećaje tako, da u Evropi nije bilo naroda, u 
koga bi religioznost bila tako duboko srcu prirasla, kao u 
bosanskih katolika; ali uza sve to nisu to bili, što no se kaže, 
b i g o t i, nego svjetski ljudi, koji su znali u potrebi uzjahati 
konja, pripasati sablju, zadjeti za pas kuburu, da kao delije 
sa svojim narodom pogledaju svakoj opasnosti u oči. Redov- 



50 



ničkoj stezi podvrgavali su se bez otpora u zidinama svoga 
samostana, vršeći savjesno svoje svećeničke dužnosti; ali 
čim bi prešli samostanski prag, bili su to svjetovni ljudi, vr- 
šeći jednako predano svoje zvanje kao vođe i savjetnici na- 
roda* Nažalost je ta stara fratarska generacija bila tada već 
na umoru- Jedan za drugim legao je u hladni grob, a nasta- 
le su prilike, koje nisu dale, da se njihove tradicije u istom 
duhu pomlade u mlađem naraštaju. 

Ne znam, koji je od glavnijih starješina reda sv. Frane 
zazirao od toga, što bosanski franjevci mjesto kukuljice nose 
fesove, i mjesto bosonogi u sandalama, hodaju u čizmama, 
što vole uzjahati konja, nego pješačiti, što se ne drže redov- 
ničkog siromaštva te imadu po koju ušteđenu paru u džepu, 
da bude pri ruci u crne dane. Sve je to nekomu smetalo kao 
neka zloporaba te se tražilo, da se fratri podvrgnu strožoj 
disciplini, da odijeljeni od profanog naroda vrše samo svo- 
je redovničke dužnosti i da se u svemu drže strogih pravila 
svoga reda. 

Kako se duboko kosnula ta reforma stare fratarske ge- 
neracije, neka po'kaže ovaj slučaj: dok sam u Gorici kod 
Posušja bio zabavljen prehistoričkim iskopinama, živio sam 
vrlo oskudno, jer nadaleko nije bilo gostionice, gdje bi se 
mogao pristojno hraniti. Tamošnji župnik fra Paško ♦....♦, 
koji me je neznana toliko cijenio, da je ugledavši me u crkvi, 
poslije propovijedi izmolio s narodom očenaš s namjerom, 
da moj rad kod njih bude uspješan, pozvao me, da mu budem 
gostom kod objeda i večere, i da se za svog boravka zado- 
voljim njegovim skromnim stolom. Tu prijaznu ponudu pri- 
mio sam zahvalno te smo poslije objeda i večere znali razgo- 
varati o svemu i svačemu. Čini se, da sam se prijaznome 
starom fratru vrlo svidio, i jednog mi dana, pred moj pola- 
zak u Sarajevo, stavi neobičnu ponudu: jadao se, kako nova 



51 



naredba njihovih starješina pogađa teško stare fratre pa i 
njega, koji su obikli slobodi i tijesnoj suradnji i suosjećanju 
s narodom, a to će nova disciplina otešćati, ako ne onemo- 
gućiti« Osobito ih teško pogađa naredba, koja im nalaže, da 
se odreknu imovine i predadu je u ruke gvardijanu, ili, ako 
je nemaju, da pod zakletvom podpišu izjavu, da nemaju oso- 
bne imovine. Mnogi su od njegove braće štedjeli cijeli život, 
da im se u stare dane, kad pođu u mirovinu, nađe koja para 
za manje potrebe ili za bolje odijevne predmete, a toga će se 
morati sada odreći i biti predani na milost gvardijanu. On 
sam je u četrdeset godina službovanja prištedio 20.000 kru- 
na, a nema nikoga od roda, komu bi to ostavio kao dar, 
nego bi morao predati gvardijanu, a ovaj će mu, ako bude 
potrebe, nabaviti nove cipele, svući svoje stare i njemu dati, 
a sebi kupiti nove. 

Da tomu doskoči, a da ipak savjesno potpiše onu izja- 
vu o svojoj neimaštini, želio bi svoju ušteđevinu predati meni 
na amanet: ako mu ustreba koja svota, da mu je dadem, a 
ako bi umro, da je upotrijebim, kako najbolje znam, u na- 
rodne svrhe. 

Odgovorio sam mu moleći ga, da mjesto mene nađe ne- 
koga, koga bolje i dulje pozna i u koga se može pouzdati, 
a ja da nisam vješt upravljati ni svojim, a kamo li tuđim 
imetkom, te ne bih želio, da se netko nađe, tko bi rekao, da 
nije bilo dvadeset, nego četrdeset hiljada kruna. Uostalom 
tu se radi o zamršenom pravnom pitanju, te bi bilo dobro, 
da upita prije svega kojega dobrog pravnika za savjet. 

Što je fra Paško konačno odredio glede svoje imovine, 
nije mi poznato, jer nije prošlo mnogo vremena, kad sam 
čuo, da je umro. 



52 



OLOVO 



Već prve godine mog boravka u Bosni desila mi se pri- 
lika, da pokušam sreću kod iskapanja starog spomenika. Iz 
Olova je naime javljeno vladi, da su kopajući naišli na te- 
melje starog olovskog samostana, te ja dobijem nalog, da 
to razvidim i da o svojim opažanjima pošaljem izvještaj. Kako 
od Sarajeva do Olova nije bilo kolnog puta, uzjahao sam 
jednoga ljetnog dana u cik zore konja i sa svojim pratiocem 
krenuo preko hana Hreše prema Olovu, koje je bilo 40 km 
udaljeno od Sarajeva. Bilo je to prvi put u mom životu, što 
sam sjeo na sedlo, a što za nevjesta znaci prosjedjeti bez 
odmora osam sati na sedlu, jahati krševitim putovima i pre- 
valiti toliku udaljenost, lako će svatko prosuditi. 

Kad sam pod većer stigao u Olovo, ondje su me, polu- 
mrtva od napora, više skinuli dobri ljudi, nego da bih sam 
sišao s konja. Onako umoran prespavam tu noć, a sutradan 
krenem odmoren na Crkvište, kamo me je pratio časni fra- 
tar, fra Pave Semunović, župnik u Vijaci, koji je u grohotu 
i kršu naišao na zidine starog samostana i nešto ih otkopao. 
S njim i s nekoliko ljudi odkopasmo temelje bar toliko, da 
se moglo točno ustanoviti, da se tu radi doista o crkvi i o 
samostanu, koji je bio uz nju. Kad sam to svršio, razgleda- 
jući ruševine Olovskoga grada i bližnju okolinu naišao sam 
i na krasan obelisk u šumi u Donjim Bakićima s prvim he- 
raldičkim grbom, na koji sam u Bosni naišao. 



53 



Vrativši se u Sarajevo napisao sam izvještaj o Olovu 
i historijat toga rudarskoga grada i katoličkog prošteništa, 
upotrijebivši vrela, koja su mi onaj čas bila pri ruci. Taj je 
izvještaj poslan u Beč, i Kallavu se tako svidio, te je nalo- 
žio, da se štampa u feljtonu tadašnjega njemačkog lista »Bos- 
nische Post«, To je u Bosni bio i moj prvi književni rad, a 
u vezi s njim moram spomenuti zgodu, koja se kasnije de- 
sila, kad se radilo oko izdanja prve sveske njemačkoga gla- 
sila, što ga je Kallav osnovao pod imenom »Wissenschaft- 
liche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina«, 

Jednoga me naime dana zamoli dobar prijatelj, da do- 
đem k njemu radi važne stvari. Našao sam ga svega zapre- 
paštena, a saznao sam ovo: moj »dobri prijatelj« preveo je 
naime moju radnju o Olovu na hrvatski jezik, dodao joj još 
narodnu pjesmu o Anici djevojci i olovskoj crkvi i štampao 
to pod svojim imenom u Glasniku zemaljskog muzeja, a tada 
je njemački prijevod poslao i u Beč, da se štampa u »Wissen- 
schaftliche Mitteilungen«, Pojedine prinose tog časopisa či- 
tao je, kako se čini, Kallav pomno, jer je iz Beča stiglo na 
vladu hitno brzojavno pitanje: tko je zapravo pisac članka o 
Olovu, ja, koji sam davno prije poslao izvještaj o tomu, štam- 
pam u »Bosnische Postu«, ili onaj moj dobri prijatelj, koji 
je pod svojim imenom ponudio istu radnju za »Wissenschaft- 
liche Mitteilungen«? I ovaj, sada očajan, zamoli me, da mu 
savjetujem, što da učini, da ne dođe do skandala. Da po- 
mognem čovjeku, savjetovao sam mu, neka javi, da smo 
onaj članak zajednički obradili, ali da je u Glasniku zabu- 
nom ispalo moje ime kao suautora. 

I tako je to bila prva i jedina radnja, štampana uz moje 
ime i s drugim kao suradnikovim, a za ovoga je to bila do- 
bra pouka o tome, kako je nezgodno »kititi se tuđim per- 
jem«. 



54 



Spomenuti obelisk, koji sam na putu u Olovo našao u 
gustom spletu granja omorove šumice kod Donjih Bakica, 
ide među najistaknutije sredovječne spomenike Bosne, a do- 
imlje se živo svakoga svojom sredovječnom masivnošću. Vi- 
sok je 3.0 m, širok 0.80 m, a na zašiljenom vrhu okrunjen 
velikom kamenom jabukom. Rubovi su zarubljeni debelom 
sukanom uzicom, a plohe sličnom razdijeljene u po tri polja: 
gornje i donje ima po dva para izbočenih S-spirala i cvje- 
tove među njima, srednje prikazuje grb sa štitom, a nad 
njim heraldička slika, koja ima prikazati zmaja. Taj spome- 
nik sa svojom zanimljivom ornamentikom i heraldikom, pa 
stečci, na koje sam nailazio nedaleko i čitavim putem od Sa- 
rajeva do Olova, svratili su moju pozornost i na tu za Bosnu 
toliko značajnu vrst spomenika patarena, te sam ih idu- 
ćih godina na svojim putovanjima proučavao, gdje bi ih god 
našao. U njima sam otkrio dotle nepoznato vrelo za upozna- 
vanje kulturnih pojava sredovječne Bosne. Zanimao me je 
njihov oblik, njihov dekorativ i figurakia ornamentika kao 
plod čisto narodnog i priprostog načina umjetničkog izraža- 
vanja te njihovi natpisi, od kojih su mnogi mimo epigrafskog 
interesa i historički važni dokumenti, a ukrašeni su primi- 
tivnim figuralnim skulpturama, koje prikazuju prizore iz ži- 
vota. Imadu i etnografsku vrijednost kao odraz narodnog 
života iz davne dobe. 

Da se dobije neki opći pregled o rasprostranjenosti tih 
spomenika, naložila je vlada kotarskim uredima, da po po- 
datcima svojih organa vanjske službe, žandara, cestara i šu- 
mara, načine popis tih spomenika svoga područja; na te- 
melju tih podataka dobiven je neki pregled, koji je potvrdio 
pretpostavku, da su ti spomenici doista patarenski, jer se 
u većem broju nalaze samo u ornim kotarima, gdje je u sred- 
njem vijeku patarenstvo uhvatilo jačeg korijena, a to je u 



55 



području istočne Bosne s Birčem i gornje Hercegovine, gdje 
se nabrojalo na tisuće stećaka, poredanih u pustim gorskim 
krajevima u čitave nekropole, koje sa svojima, u krov sve- 
denim, sarkofazima sličnim stećcima, iz daljine davahu do- 
jam opustjelih sela i gradića, a svojom osamljenošću odgo- 
varahu posve patarenskom naziranju o ništavosti svijeta. 
Ti su spomenici i vremenski povezani s patarenstvom, jer 
u doba, kad su ti sektaši prešli na islam, zamjenjuju na nji- 
hovim grobljima stećke nišani, a u katoličkim krajevima kri- 
ževi. Po toim se popisu saznalo, da neki, iako mali postotak 
stećaka, ima bosančicom pisane natpise, a kako je ono malo 
u doba mog dolaska poznatih natpisa po pismu, jeziku i sa- 
držaju bilo vrlo zanimljivo, dao sam se prvih godina mog bo- 
ravka u Bosni na posao, da ih na svojim čestim putovanjima 
kroz sve krajeve Bosne potražim, da ih precrtam, prepišem, 
proučim i objelodanim. Kako su ti natpisi često zapremali 
velike plohe, te je dotadašnji način pravljenja otisaka bio ne- 
podesan, složio sam novi način, koji se sastoji u tomu, da 
se kao u stereotipiji upotrebljava nekoliko ljepilom poveza- 
nih slojeva bugačice, u koje se ukucavao natpis, te se na 
taj način dobivala matrica, tvrđa i manje osjetljiva, a pode- 
snija za prenos, te je mogla služiti i za odljevak u sadri. 
Tako je bilo moguće, da se u muzeju pribere i zbirka sadre- 
nih otisaka tih natpisa. 

Na tim stećcima našao sam imena bosanskih banova: 
Stjepana i Tvrtka; kraljeva Tvrtka, Dabiše, Grube i Osto- 
je, ugarsko-hrvatskoga kralja Loiša (Ljudevita); vojvode Ma- 
stna Bubanića i sinova mu Radoslava i Miroslava, San- 
dalja, Radivoja Oprašića, Miotoša s Lužina, Stjepana i Pe- 
tra Miloradovića, Radića Sankovića; knezova: Pavla Radi- 
novića, Širinća, Radivoja Vlatkovića, Vlatka Vlađevića, Po- 
krajca Oliverovića; velikog kneza Radoje; župana Juroja, a 



56 



na stećku u Veličanima čitavu rodbinu župana Nenca Čiho- 
rića i žene mu Radače, a ta je kći župana Miltjena Draži- 
vojevića, nevjesta župana Vratka i sestra kaznaca Sanka . 
Čak nam se na jednom stećku sačuvalo i ime bogumilskog 
gosta Mišljena, 

Zanimljivi su i natpisi na dva dosada poznata ksenota- 
fa: u Petrovu polju Mahmuta Brankovića, koji pogibe na de- 
spotovu boju, drugi vojvode Radivoja Oprašića u Opraši- 
ćima, koji leže »na tuđoj zemlji«, a obojici je »biljeg« posta- 
vljen na njihovoj baštini. 

Od neprocjenjive je povjesne vrijednosti natpis na obe- 
lisku iz Donje Zgošće, koji obilježava groblje djeda Kralja 
Tvrtka, bana Stjepana Prijezde, osnivača dinastije Kotroma- 
nića i braće mu Bogdana i Dragiše, te knezova Bakule, Stan- 
ka i Tvrtka, 

Klesari, koji su isklesali te velike monolite, zovu se u 
natpisima kovačima, a neki su od njih zabilježili svoje 
ime na svojim radovima. Među njima se ističe kovač Gru- 
bač, koji je sredinom 15. vijeka radio u donjoj Hercegovini, 
u Ophčićima, Hrasnom, Boljunima i Lastvi, a grob mu je 
vjerojatno u Popovu pod stećkom, što ga je izradio neki 
Obrad. On je volio prikazivati zmajeve, lavove i ljudske li- 
kove, a slične motive obrađivao je i kovač Semorad u Bo- 
ljunima. Od drugih kovača spominju se Ratko Brativojević 
i Bolašin Bogačić na Radimnji kod Stolca, Ivko Obadović u 
St. Slanom, Miogost u Vlahovićima, Prerad Vojnović kod 
Hana Čoršulića, Veseoko Kukulamović i mnogi drugi. 

Uz kovače se spominju kojiput i d i j a c i, kao Vukadin 
i Dragoje, koji bi kovačima, ako su nepismeni, izradili tekst 
ili ga isklesali. 



57 



Uz epigrafiju predstavljaju skulpture posebno, još naj- 
manje obrađeno poglavlje u proučavanju patarenskh ste- 
caka, jer nam te tehnički primitivne narodne umotvorine pri- 
kazuju osim dekorativnih i heraldičkih motiva razne prizore 
iz sredovječnog života bosanske vlastele: lovačke prizore, 
hajke, sokolarenje, turnire, mejdane, narodno kolo i druge 
motive svagdašnjeg života, a sve su to zanimljivi prilozi za 
proučavanje sredovječnog bosanskog folklora i etnografije* 



IZGUBLJENE STARINE 



Bosanskim starinama i njihovu očuvanju nije se prije 
okupacije obraćala nikakva pažnja, a nije bolje bilo ni prvih 
godina iza okupacije. Što bi se u zgodama nalazilo vrijedno 
već prije, to se preko Dalmacije prodavalo u inozemstvo, a 
u prvim godinama okupacije slali su se nalazi veće vrijednosti 
u dvorski muzej u Beč, a nešto i u Zagreb, Tako je glasoviti 
nalaz brončane dobe iz Krehina gradca došao dijelom u 
Beč, dijelom u Zagreb, dok su iskopine sa Crkvine na Gla- 
sincu, s osobito vrijednim votivnim kolima u obliku ptice, 
poslane u Beč, Mnogo toga su raznijeli i privatnici kao uspo- 
menu na Bosnu, te je i tim načinom mnogo izgubljeno. Ali je 
bilo sabirača, koji su iz Bosne izvozili znamenite zbirke. Tako 
me je jednom prilikom upozorio kanonik Jagatić, da je još 
prije okupacije biskup Strossmaver poslao u Bosnu povjerljive 
fratre, da obiđu samostane, pa ako tamo nađu vrijednih sta- 
rina, neka gvardijane sklonu, da mu to predadu na čuvanje, 
jer postoji mogućnost, da bi to, dok je Bosna pod turskim jar- 
mom, moglo propasti, kako je već mnogo toga propalo; on 
će to čuvati kao amanet, a čim se Bosna oslobodi turskog go- 
spodstva, vratit će prijašnjim vlasnicima. Da je biskup u 
svojoj zbirci u galeriji doista imao nekoliko bosanskih starina, 
paramenata i oružja, vidio sam uređujući galeriju, a osobito 
mi je ostala u pameti slika kralja Tome, komu se ukaza Isus, 
pokazujući mu svoje rane, što je po predaji ponukalo kralja, 



59 



da prijeđe na katolicizam. Na leđima je te slike bio prili- 
jepljen list pergamene, a na njemu rodoslovlje bosanskih kra- 
ljeva, naslikano rukom onog istog Petra Istije Ohmučevića, 
za koga sam utvrdio, da je autor fojničkog grbovnika. 

Pošto se tu radilo o važnim povijesnim i umjetničkim 
spomenicima Bosne, nastojao sam najprije utvrditi, da li su 
Jagatićevi podatci vjerodostojni, i ustanoviti, da li po njegovu 
sjećanju postoji negdje u franjevačkoj pismohrani izvorna po- 
tvrda, sastavljena prigodom predaje rečenih spomenika. Još 
točnije sam podatke dobio od tadašnjega gvardijana i žu- 
pnika u Jajcu fra Ive Kneževića, kojega sam cijenio kao pozna- 
toga bosanskog povjesničara. Njegovi su podatci bili toliko 
važniji, što je Strossmaver njega glavom poslao u Bosnu, da 
mu dobavi te slike i starine. Sve to mi je rekao ne samo 
usmeno nego i u opširnom pismu, u kojem potanko opisuje 
razgovor, što ga je imao s biskupom uJDakovu o toj stvari, 
te me na kraju poziva, da nastojim, kako bi se ti predmeti 
vratili na svoje mjesto. Kako je i provincijal pristao, da se 
zauzmem za to, napisao sam Strossmaveru pismo i zamolio 
ga, da one slike i umjetnine vrati na staro mjesto, jer im sada 
ne prijeti sa strane Turaka nikakva opasnost. 

Morao sam čekati na odgovor, dok ga ne dobih od bi- 
skupova tajnika mons. Cepelića, koji mi u biskupovo ime 
javlja, da je ovaj predao sve te stvari zajedno sa svojom ga- 
lerijom slika jugoslavenskoj akademiji, i neka se za to obratim 
njoj. Pisao sam dakle predsjedniku dru Fr. Račkom, koji mi, 
ne obazirući se nimalo na nepovoljno svijetlo, koje bi u slu- 
čaju, da odbije, palo na njegova pokrovitelja, odgovori: da 
je akademija te stvari dobila od biskupa bez ikakva ograni- 
čenja, da ih smatra svojom svojinom i da nema govora, da 
bi to akademija vraćala. 



60 



I tako sam se našao pred alternativom, da spor predam 
javnosti, radi čega bi biskupova osoba došla u neugodno svi- 
jetlo, ili da čitavu stvar u interesu njegova ugleda prešutim. 
Odlučio sam se na potonje. Tek oko četrdeset godina poslije 
dospjelo mi je ono pismo fra Kneževića opet u ruke i ja sam 
ga kao kulturno-povijesni dokumenat priopćio u »Narodnoj 
Starini«, a čudnim je slučajem i Šišić u Strossmaverovoj ko- 
respodenciji priopćio jedno pismo, koje se odnosi na istu 
stvar, prema kojemu se čini, da je mislio, da me je na onu 
akciju potakao Kršnjavi, i nas obadva zove »nevaljalcima«. 
Mene to naravki nije ozlovoljilo, s tim manje, što me je stavio 
u isti red s Kršnjavijem, čije će se ime još dugo spominjati 
u povijesti hrvatskoga kulturnog preporoda, ali pitanje po- 
vratka tih starina i umjetnina još je i danas otvoreno, pa 
držim, da su nadošli i vrijeme i ljudi, koji će poraditi oko 
toga, da se ono konačno riješi i da se franjevcima vrati nji- 
hova starina, a s imena jednog mecene da se skine sjena, 
koja ga zamagljuje. 



PRVI SUKOB 



Moj odnošaj prema vladi bio je u početku najpovoljniji, 
jer je barun Nikolić bio i civilni doglavnik i predsjednik mu- 
zejskog društva* Osim toga sam mu po Kaliavevu nalogu 
prigodice javljao potrebe muzeja, a on bi ih redovito odo- 
brio. To je trajalo sve dotle, dok se barun Nikolić, koji je 
u Sarajevu živio životom velikog gospodina i trošio od svog 
imetka velike svote, nije povukao sa svog mjesta, a naslijedio 
ga administrativni ravnatelj barun Kutschera, On je na mu- 
zej gledao, što no riječ, s visoka, omalovažavao ga kao su- 
višni luksus, ali kako je Kallav pratio muzejski rad sa sve 
većim zanimanjem, prilagodio bi se tomu, iako bi u šali go- 
vorio, da za sav taj rad ne daje ništa, dok mu ne iskopam 
lopatama hrpe zlatnika. Taj negativni stav nagoviještao mi 
je neugodne doživljaje i nije potrajalo dugo, te je i došlo do 
loma. 

Potkraj prve godine predložio sam vladi proračun za 
iduću godinu, uvrstivši u nj potrebne stavke za iskapanja, 
povećavanje muzejskih zbirka, za nabavu knjiga za znanstve- 
na putovanja po Bosni i proučavanje spomenika. Nakon kra- 
tkog vremena stiglo je ministarsko riješenje, kojim se predlo- 
ženi proračun odobrava, a uz to dosta oštra primjedba, kako 
se ministar čudi, da sam ja u nacrt stavio samo one stavke, 
koje se odnose na osobne, kancelarijske i tehničke izdatke 
a ne i one, koje bi muzeju osigurale znanstveni rad i napre- 



62 



dak, kao za iskopine, proučavanje starina i za nabavu mu- 
zejskih predmeta, te se poziva vlada, neka mi naloži, da na- 
knadno predložim novu osnovu proračuna, u kojoj će se sve 
to uzeti u obzir* Kako se tu tražilo nešto, što sam već predlo- 
žio, bilo je očito, da je netko kod vlade iz neraspoloženja 
prema muzeju, brisao spomenute stavke iz mog prijedloga. 

Uvrijeđen takvim postupkom, odmah sam Hormannu, 
koji mi je to kao vladin referent saopćio i zatražio ponovni 
prijedlog, izjavio, da je sve, što ministar želi, sadržano u mom 
prijedlogu, a ako je netko imao interesa, da ga osakati, ne 
pada krivnja na mene. Vlada neka jednostavno predloži moj 
originalni nacrt i neokrnjen, jer ga ja ne kanim po drugi put 
predlagati. Hormann me je nagovorio, da ne budem tvrdo- 
glav, da je po srijedi nesporazum ili zabuna, ali sam ja po- 
novno uskratio predložiti novi nacrt. 

Čim sam se vratio u svoj ured, dao sam prepisati omi- 
nozni nacrt i priložio ga pismu, upućenom ministru, u komu 
sam gornje razložio i podcrtao, da za njegovu osobnu infor- 
maciju prilazem prijepis moga prvotnog prijedloga. 

Već sam gotovo bio i zaboravio na taj intermezzo, kad 
li mi nakon desetak dana poruče, da sutra u 10 sati pr. p. 
pohodim administrativnog ravnatelja Sauerwalda. Ovaj me 
primio prilično zabrinut, te reče, da me mora predvesti do- 
glavniku ad audiendum verbum. On da se vratio iz 
Beča, srdit na mene, jer se desilo, da je ministar dobio moje 
pismo baš u času, kad je Kutschera bio kod njega i tražio 
od njega razjašnjenje, zašto mu se predlažu okrnjeni prijedlozi 
pojedinih predmeta. Sauerwald mi je savjetovao, da šuteći 
saslušam doglavnikovu bukvicu, da se ne protivim i bura, 
koja će se na mene oboriti, sleći će se i proći bez težih poslje- 
dica. 



63 



Razumio sam dobru namjeru gospodina i saslušao, ne 
trenuvši okom, filipiku Kutscherinu, čiji je glavni tenor bio, 
da on kao civilni doglavnik ne može trpjeti, da koji činovnik 
privatnim pismom kritizira pred ministrom rad vlade i njene 
postupke, i da se ubuduće okanim slati ministru pisma, jer kao 
razuman čovjek moram shvatiti, da tim načinom trpi činovni- 
čka disciplina. Grmljavina, koja se orila nada mnom, sve je 
više jenjala, i kad je prestala, upita me, jesam li razumio i 
imam li što odgovoriti. 

Rekao sam, da se ne osjećam krivim, a pisao sam mi- 
nistru po njegovu vlastitu nalogu, te sam spreman, ako on to 
odobri, odustati od daljnjeg pisanja i svoje želje slati preko 
vlade u nadi, da ću tu naići na razumijevanje za muzejske 
potrebe. 

Kutschera je to primio na znanje, udario u blaže žice, 
čak i govorio, da sam, iako mlad, talentiran i valjan u svojoj 
struci; da kod njega ne ću naići na poteškoće i t. d„ te se 
rastadosmo izmireni. I doklegod je on bio na čelu vlade, na- 
ilazio je muzej uvijek na potporu i razumijevanje. 

Epilog je tome bio, da je za par dana muzeju dostavljen 
od ministarstva odobreni proračun u onoj formi, u kojoj sam 
ga ja predložio, i odonda nisam imao nikada ni najmanje ne- 
prilike u svom uredovanju. 



PRVE ISKOPINE 



Etnografskog i umjetno-obrtnog materijala bilo je na pre- 
tek i u čaršiji i po selima, te se već prve godine nakupilo 
toga u muzeju mnogo. Sporije su se sabirale starine, otkrite 
slučajno i nabavljane od pojedinaca. Novac za te nabavke 
namaknut je od prilično obilnih prihoda muzejskog društva. 
Što se u Bosni prije našlo arheološki vrijedno, dospjelo je prije 
u muzeje u Beču i Zagrebu, kao bogati brončani poklad iz 
Krehina Gradca i drugi, obreten 1880, g, prigodom gradnje 
ceste Podromanija— Višegrad kod Crkvine usred »ravnog« 
Glasinca, u komu se, osim mnogo brončana nakita, isticala 
brončana votivna kola u obliku ptice i lijepi brončani vrč 
grčkog oblika, danas u Beču. 

Otkada sam doznao za taj potonji nalaz, bio mi je Gla- 
sinac uvijek na umu kao obećana zemlja, gdje bosansku arheo- 
logiju čeka veliko polje rada, ali prije nego sam mogao ona- 
mo, desila mi se bliža prilika, da okušam sreću oko iskapanja 
prehistoričkih starina. 

Jednog dana dođe mi vistok, mršav musliman, orlova 
nosa i živahna oka, te se predstavi kao Mehaga Pliska i po- 
kaza mi brončani prsten i fibulu tipa, kakav sam poslije vrlo 
često nalazio na Glasincu, On mi ispripovjedi, da je u oči 
Ivanjdana gledao, kako pod stijenama Zlatišta na zapadnom 
rubu Sarajeva izbija iz zemlje plamen od blaga, tamo zako- 
pana. To znači, da tamo leži zlato, ali pošto on nema »til- 

5 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira g£ 



sum« (talisman), kojim se ono diže, a ljudi mu rekoše, da 
sam ja majstor u tom zanatu, zamoli me, da pođem s njim i 
da vidim, što tu valja raditi. 

Rekao sam, da se tu doista može nadati blagu, ali znan- 
stvenom, a ne zlatu i srebru, te pođosmo zajedno na nala- 
zište. Tu sam ustanovio, da je podnožje Zlatišta i njegov vrh 
sve do Debelog Brda i pod njim podnožje oko vrela Sok-bu- 
nara posuto ulomcima prehistoričkih posuda, kremenjem, 
krhotima kamena oruđa, nagorjelom ilovačom i drugim tra- 
govima velikog prehistoričkog naselja, zaštićenog na vrhu 
Debelog brda gradinom, koja je opasana bedemom od kamene 
suhozidine. Dao sam se odmah na iskapanje, Mehaga je na- 
bavio radnike, te ih nadzirao, i tako smo za par dana sabrali 
lijepu hrpu prehistoričkog materijala, koji je činio prvu jezgru 
buduće sarajevske prehistoričke zbirke, 

Mehaga Pliska, razočaran, što nema zlata, tješio se time, 
što sam bio zadovoljan nađenom »starudijom«, iako je pri- 
tom kimao glavom. Manija traženja i kopanja blaga bila je 
u ono doba vrlo rasprostranjena, Bosnom su obilazili mnogi 
kopači blaga, u jagmi za fantomom, a iz Dalmacije je dolazilo 
ljudi, koji su lakovjernima prodavali »planove«, po kojima 
se mogu naći mjesta, gdje ima zakopana blaga. Ta je manija 
zahvatila i Mehagu i koliko god sam se mučio, da mu tu 
ludost izbijem iz glave, ostao je uporan sljedbenik tog pra- 
znovjerja, uvjeren, da će danas — sutra ipak naći blago. Tom 
je vjerovanju bio odan ne samo neuki narod, nego i po koji 
inteligentniji čovjek, tako neki inženjer H, }„ koji je obilazio 
Hercegovinom, tražeći s pomoću takvih planova blago. Pri 
tom je naišao doduše na mnoge vrijedne starine, koje su mu- 
zeju dobro došle, ali zlata nije našao ni gram. 

Jednoć sam morao s Mehagom u Krupac, u dolinu Že- 
ljeznice, da vidim njegovo glavno polje rada. Tu je u dnu 



66 



strme stijene, koja je ogradila malu obalnu terasu, visoku 
nekih 10 m, bio ulaz u prostranu pećinu, gdje je Mehaga po- 
trošio velik dio svog imetka, da odstrani iz prednjeg dijela 
zemlju, koja je zatrpala čitavu pećinu. Pošto nije nigdje bilo 
ni traga ni znaka bilo kakvom kulturnom nalazu, rekao sam 
mu, da je šteta njegova truda, i uloženog troška u taj posao. 

— * Pa tko bi nanosio ovu silnu zemlju u pećinu, ako 
nema u njoj blaga, koje je trebalo sakriti? — upita Mehaga 
nepovjerljivo. 

— * Sama priroda *— odvratili; — kiša i oborine splavile 
su kroz hiljade godina i niz nebrojene škripove, što presije- 
caju stijene, s brda mulj i sitnu zemlju i tako zatrpale pe- 
ćinu. 

Mehaga, naravski, nije ni ovaj put vjerovao, ali ga nisam 
razuvjerio i on je do smrti živio u nadi, da će tu ipak naći 
veliko blago. 

Put u Krupac bio bi požalio, da se na povratku ne na- 
mjerismo na brdu kod Kotorca na gradinu, koja možda ozna- 
čuje mjesto starog Porfirogenitova grada Katere, gdje sam 
naišao na slične tragove naselja, kao i na Zlatištu. 

Na ovom potonjem nalazištu, osobito na Sok-bunaru pa- 
birčio je iza mene Franjo Fiala, činovnik obližnje tvornice 
duhana, te je prigodice radio i lopatom i donosio u muzej 
sve, što bi našao. Bio je svršeni kemičar, bavio se u dokolici 
botanikom i pabirčenjem prehistoričkih starina na Zlatištu, 
Debelom Brdu i Sok-bunaru, a kako je u tom poslu bio vješt 
i pouzdan, dobro mi je došlo njegovo suradništvo, jer sam 
dobio vremena, da se bavim drugim proučavanjima. Često 
mi je govorio, da mu se rad u tvornici ne sviđa te bi volio 
biti namješten kod muzeja, a kad je tomu došla zgodna pri- 
lika, nastojao sam, da mu se ispuni želja. 



67 



Pošto su mi u prvom, post tot discrimina r e- 
rum, odobrenom muzejskom proračunu osigurana sredstva 
za veća iskapanja, upotrijebio sam priliku i u ljeto 1888. g. 
krenuo na Glasinac, gdje sam se nadao važnijim otkrićima. 
Zajahao sam zorom na konja te se s Mehagom uputio doli- 
nom Miljacke prema Kozjoj Ćupriji, odavle strmim usponom 
do Hana Buloga, i tu sam u krševima obronaka Trebevića 
ugledao podor starog Hodidjeda, što ga je osvojio Barak, 
sin Ishak-bega, ali mu ga 1444, g. preoteo kralj Toma nakon 
bitke, o kojoj još danas svjedoče šehitluci na Bulozima. 

Prošavši kroz klanac Derventu, razdvojila se kod Lju- 
bogošte cesta u dva kraka, jedan prema Višegradu, a drugi 
prema Mokrom, gdje se ispriječio veliki gorski masiv Roma- 
nije planine, zaodjenut na podnožju gustom crnogoričinom 
prašumom, koju je nadvisio vijenac bijelih vapnenastih kli- 
sura. Kroz tu šumu krenusmo starom turskom d ž a d o m 
na prečac preko planine. Romanija je u tursko doba bila le- 
glo hajduka, koji bi iza busije dočekivali putnike i karavane, 
a pogdjekoji nišan ili križ kraj puta obilježavao je mjesto, 
gdje je poginuo koji nesretnik kao žrtva ovog »junaštva«. 
Tu smo izdaleka ugledali pećinu, u kojoj je provodio haj- 
dučki život starina Novak, koga je narodna pjesma od raz- 
bojnika preobrazila u narodnog junaka. Još prvih godina iza 
okupacije dešavalo se u Romaniji po koje razbojstvo, ali su 
vojska u Podromaniji i oružništvo u Naromaniji zauvijek 
učinili kraj toj hajdučkoj romantici. 

Došavši na vrh ceste otvarao nam se s Naromanije kra- 
san vidik na sve strane: za nama zeleni vijenac planina i 
gorskih lanaca, koji je sezao daleko do obzorja, a pred nama 
je puklo široko Glasinačko Polje, zarubljeno u velikom luku 
vijencem valovitih brežuljaka i gorskih kosa. Odmorivši i 
okrijepivši se u Hanu Naromaniji, proslijedismo put prema 



68 



Podromaniiji, gdje se pod vojarnom cesta razdvaja i lijevim 
ogrankom vodi prema Vlasenici. Tu, otprilike kilometar od 
raskršća, ugledasmo crkvicu i grupu kuća sela Sokolca, naš 
cilj, gdje sam naumio dulje proboraviti. Već sam izdaleka 
opazio, kako je zeleni sag, što je pokrio sav kraj, na mjesti- 
ma protkan bijelim mrljama, koje sam izbliže upoznao kao 
nebrojene gromile, a kolutasti vijenci od kamenja po vrhovi- 
ma brda i glavica bili su ostanci prehistoričkih gradina. U 
samom selu nedaleko crkve našao sam takvu dijelom raz- 
rovanu gradinu, a do nje nekoliko gromila, koje sam odlu- 
čio sutradan raskopati. 

U Sokolcu sam upoznao starijeg čovjeka visoka uzra- 
sta, lica izrezana kao iz kamena i živa oka, i ma da mu je 
bilo sedamdeset godina, čila i okretna, kao da je u najbo- 
ljim godinama. Zvao se Marinko Zoranović, a kao »pisar« 
na glasu uživao je u narodu veliki ugled, jer je bolesnicima 
za pojedine bolesti davao zapise ili koji lijek, što ga je iz- 
vadio iz stare rukopisne ljekaruše. Rekoše mi, da je i on bio 
nekoć hajduk i da ga uhvatiše pri pokušaju, da u Romaniji 
opljačka tursku poštu, te ga baciše u tamnicu na sarajevskom 
gradu. Tu ga okupaciona vlast pusti ~* kao žrtvu turskog 
zuluma — * na slobodu, i Marinko se dade na drugi zanat, 
na pisanje zapisa. Imao je dobra dorata, koga mi je iznaj- 
mljivao za moje ekskurzije, a sam me pješke pratio, a da se 
nikada nije umorio. Poznavao je sav kraj na dan hoda na- 
okolo, a što je još bolje, poznavali su i njega i lijepo dočeki- 
vali, što je i meni dobro došlo. Uvjerio sam se, da je pouzdan 
i pošten, pa sam mu davao i svoj novac na čuvanje i bio u 
tom pogledu bez brige. 

Bio je kao i ostalo grčkoistočno žiteljstvo Glasinca po- 
drijetlom Crnogorac, i u doba mog dolaska svi su oni no- 



69 



sili još crnogorsku nošnju, muškarci karakteristične bijele 
tozluke*), a žene crvene zobune sa skutima i kal- 
ka n f e s na glavi. 

Međutim je moj rad dobro napredovao. Gromile kod So- 
kolca na Talinama, Lazama, Podlazama i bližoj okolini bile 
su razmjerno bogate, i vraćajući se ponio sam u Sarajevo 
zbirku prehistoričkih starina, kojom bi se dičio svaki veliki 
muzej. Mehaga Pliska izvježbao se i postao pouzdan nad- 
glednik, a kad moja nazočnost nije bila nužna, upotrijebio 
sam zgodu, da po čitavoj okolici pretražim nekropole, koje 
su se u gustim grupama nizale po brdeljcima, oko Ravnog, 
Glasinca sve do Prače, Krivaje i Drine. Brojenju gromila 
nije bilo kraja, te sam ih procijenio na 20.000; ali sam se 
uvjerio, da im je broj znatno veći. Proučavao sam i gra- 
dine nekadašnje tvrđave starih Ilira, gospodara Bosne. 

Proučavanje spomenutih iskopina u Glasincu otvorilo 
nam je posve nove vidike prehistorije ilirskih plemena, koja 
su tu nekoć gospodavala. Gradine, koje su u velikom broju 
opasavale čitavo područje, odaju ne samo veliku brigu oko 
utvrđivanja svoje zemlje, nego i razvijeno strateško shvaća- 
nje i iskorišćavanje prirodnih položaja pojedinih gradina, na- 
nizanih u strateške sustave, podesne, da osiguraju sav kraj 
od nenadane navale bilo s koje strane. Po brežuljcima, koji 
su zaokružili i nadvisili polje, po svim klancima, što vode s 
raznih strana na visoravan, dizale su se kolutaste gradine, 
opasane bedemom od kamena nasipa, a predočimo li ih sebi 
pojačane drvenim palisadama, karaulama i čardacima, dobit 
ćemo sliku sličnu onoj, što nam u srednjem vijeku pružahu 
gradovi feudalne gospode u bosanskoj krajini. Da su tu ži- 



*) tozluke su neka vrst gamaša, koje se ovijaju oko cjevanica i 
otraga i lik a ma zakapčaju. 



70 



vjeli ratoborni vojnici, posvjedočava nam obilno oružje, na- 
đeno u grobnicama: dvosjekli željezni mačevi, kratki teški 
noževi (sic a) i čitavi snopovi željeznih kopalja (sigur- 
na), kojima je struk na donjem kraju okovan šiljatom pe- 
ticom. Brončane potkoljenice ovite i remenjem oko listova 
stegnute potkoljenice (knemis) štitile su im noge, kape, 
gusto opšivene brončanim pupčastim pulkama, koje izmje- 
njuju kao u trojanskih junaka falerama, nosili su na glavi, 
a u odličnih junaka i knezova našla bi se i koja korintska 
kaciga, dobavljena iz Grčke. Još je obilniji brončani nakit, 
kojim se kitilo muško i žensko, dijete i odrasli, a sastojao 
se od fibula, narukvica, ogrlica i brončanim šipkama i plo- 
čicama nakićenih pojasova i remenja, sapetog velikim kop- 
čama različna oblika, od nogavica, ukosnica i dijadema, a 
na prsima junaka od toka opšivenih nizovima velikih pupča- 
stih dugmeta. Sve je to bilo od bronce, a taj bogati nakit 
upotpunjavali su nizovi jantarevih, emaljnih i staklenih zrna 
te po koji komad od srebra i zlata. 

Gromile, u kojima je sve to nađeno, odaju neki priprost, 
ali ipak dostojanstven mrtvački kult: pokojnik se u punom 
oružju i nakitu polagao na zelenu ledinu te bi ga ogradili i 
zasuli kamenjem, dok nije nastala gromila, kojoj veličina od- 
govara ugledu, što ga je pokojnik uživao za života. Uz bez- 
broj manjih gromila ima ih tu od 30 m promjera i 3 m visi- 
ne; ti su umjetni brežuljci bili nekoć i opasani podzidom, da 
im izgled bude pravilniji. Kad je gromila bila nasuta, obdr- 
žavale su se kraj nje daće i drugi pogrebni obredi, a posude 
s hranom i pićem ostavljale se na grobu kao popudbina mr- 
tvome u drugi svijet. 

Kuće naroda, koji je tu živio, bile su drvene, te su s 
vremenom istrunule, da im nije ostalo ni traga. 



71 



Pleme, koje je gradilo te gradine i gromile, jedno je od 
najstarijih imenom nam poznatih ilirskih plemena; — to su 
Autarijati, narod ratoboran, koji je gospodovao područjem 
od Romanije do Tare; dugo je ratovao s plemenom Ardieja 
i konačno u 4. v. pr. I. podlegao najezdi Kelta, koji prepla- 
više Ilirik te ih potisnuše daleko u Macedoniju, a na njihovo 
mjesto dođoše jednako ratoborni Desidijati, siromašniji kul- 
turnim tekovinama. 

Ozaren od sunca i vjetra, okrijepljen planinskim zrakom, 
koji je strujao sa Romanije, i krcat novim dotle nepoznatim 
arheološkim blagom, vratio sam se pod konac ljeta u Sara- 
jevo. 

Iduće dvije godine radio sam na Glasincu sa sve većim 
uspjehom, i u muzeju se nakupilo toga prehistoričkog blaga 
više, nego u drugim muzejima za desetak godina. 

G. 1891. prepustio sam taj posao Franji Fiali. On se 
je dao na rad s najvećom ljubavi, te je kroz ono par godina, 
što mu je bilo suđeno života, donio sa Glasinca toliko mate- 
rijala, da sam se i sam čudio. 

Ja sam međutim obratio pažnju drugim spomenicima: na 
polju rimske arheologije; sve dok nije pridijeljen muzeju 
Patsch, istraživao sam rimske starine u Zenici i tamošnju ba- 
ziliku iz starokršćanskog doba, starine u Stocu, Šipovu i Ma- 
lom Mošunju te grad Jajce, katakombe i okolicu. Na čestim 
putovanjima po svim stranama Bosne proučavao sam bo- 
sanske stećke i natpise, a usput i sredovječne gradove, koje 
sam opisao u svojoj knjizi »Naši gradovi«. Razumije se, da 
sam se brinuo i za etnografski materijal, te je u to doba na- 
stala prilično potpuna zbirka narodnih nošnja i onaj lijepi niz 
originalnih bosanskih soba s bogatim rezbarijama i namje- 
štajem, nabavljenih iz Jajca, Srebrnice i Sarajeva. 



72 



OTVORENJE MUZEJA 

(1888.) 



Nakon dvije godine rada napredovale su zbirke u mu- 
zeju tako, da se moglo pomišljati i na njegovo otvorenje. U 
to je vrijeme dovršena velika zgrada mirovinske zaklade, sa- 
građena na crkvenom trgu, naprama potonjoj katedrali, i tu 
je u prvom katu iznajmljen niz prostorija, kamo su zbirke 
bile prenesene i smještene u hrastovim ormarima. U istoj je 
zgradi smještena u prizemlju pošta i carinarski ured, a u 
2. katu privatni stanovi. Otvorenje je obavljeno svečano u 
nazočnosti predstavnika vlade, gradske uprave i odbora mu- 
zejskog društva, kojemu je zadaća time prestajala, jer je mu- 
zej predan javnosti kao državna ustanova pod imenom Zemalj- 
skog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. 

Istodobno je proširena i reorganizirana čitava struktura 
dotadašnjeg muzeja: Košta Hormann imenovan bude ravna- 
teljem i povjerena mu administracija, Reiser postavljen za ku- 
stosa prirodoslovne zbirke, Apfelbeck za entomološku gru- 
pu, a namješteni su i potrebni preparatori i podvornici. Mu- 
zej je dobio u to vrijeme i statut, izrađen u tako reakcionar- 
no-birokratskom duhu, kako ga može samo izraditi čovjek, 
odgojen u Habt-Acht-duhu, te nije nikada proveden u život. 
Hormannovo imenovanje, koji je bio vladin savjetnik i upra- 
vljao najvažnijim odjelom — političkim, prosvjetnim i vjer- 
sko-prosvjetnim, izazvalo je veliku pozornost. On je bio na 
glasoi kao uzor činovnik poslovične radinosti, i ma da mu je 



73 



nedostajala akademska naobrazba, imao je vrline, kakvima 
raspolaže malo koji stručno obrazovani činovnik u onoj mje- 
ri kao on. 

Njegovim premještenjem bila je vlada očito na gubitku, 
a muzej nije mnogo time dobio, jer se on nikada nije bavio 
znanošću i nitko nije znao sebi protumačiti uzrok tom pre- 
mješten ju. 

A uzrok je tome bio međutim ovaj: Hormann je bio oso- 
bit prijatelj nadbiskupa Štadlera, a supruga mu gorljiva ka- 
tolikinja, pa kad je Štadler pokrstio jednu muslimansku dje- 
vojku, dala joj je Hormannova žena sklonište u svojoj kući. 
I kad su sarajevski muslimani saznali, da se u Hormannovoj 
kući krije muslimanska pokrštenica, nasta uzbuna i velika 
se deputacija uputi poglavaru zemlje, da zatraži zadovoljštinu. 
Barun Kutschera, poznat kao velik turkofil, zauzme se za mu- 
slimane i isposlova, da se Hormann makne sa svog položaja 
kod vlade, i kako je tamo imao i muzejski referat, premjestiše 
ga muzeju. 

Hormann kao okretan čovjek, iako nije bio stručnjak, 
našao je i tu polje rada, pa kad je potaknuto pitanje, da se 
izda muzejski stručni list, prihvatio je tu ideju i tako je do- 
šlo do izdavanja »Glasnika zemaljskog muzeja u Bosni i Her- 
cegovini«, a uredništvo je tog časopisa ostalo u njegovim 
rukama punih 16 godina. Časopis je mnogo pridonio tome, 
da se je strani svijet upoznao sa znanstvenim radom i uspje- 
sima zemaljskog muzeja, osobito na polju arheologije, a još 
više je tome pomoglo, kad se Kallav odlučio, da se odabrani 
članci Glasnika štampaju u njemačkom prijevodu u zborniku, 
koji je u Beču izlazio pod imenom »Wissenschaftliche Mit- 
teilungen aus Bosnien und der Herzegowina«. 



74 



Pošto se Hdrmaim tako uživio u urednički posao oko 
»Glasnika«, latio se je i drugoga, sličnog poduzeća —* izdava- 
nja beletrističkog časopisa »Nade«, koju je Kallav obilno 
podpomagao te je postala jednim od prvih ilustriranih li- 
stova i pretekla sve slične tjednike štampane dotada u Za- 
grebu ili u Beogradu. To se u prvom redu ima zahvaliti 
tomu, što je na rad kod »Nade« premješten Silvije Kranjce- 
vic, u ono doba nesumnjivo prvak među hrvatskim književ- 
nicima, koji je, ako i ne po imenu, bio faktični urednik 
»Nade«. 

Međutim se naskoro pokazalo, da vlada nema Horman- 
nova iskustva i njegove vještine, te bi barun Kutschera često 
k njemu zalazio, da zaište ovu ili onu informaciju. Takvi 
su poslovi bivali s vremenom sve opsežniji te se u uredništvu 
»Nade« okupilo ljudi, koji ni s »Nadom« ni s književnošću 
nisu imali nikakve veze. Tu je bio prije svega stari Hub- 
majer s bradom a la Pašić, rodom Slovenac, koji je uz Petra 
Mrkonjića sudjelovao u ustanku 1875. g.; uza nj neki Srbi- 
janac, Pavlović-Zrak, bivši poštanski činovnik, koji je, Bog 
zna zašto, prebjegao iz Srbije, a našao je tu mjesta i bivši 
urednik »Bosnische Post« Hermann Tausk. Našlo se tu i 
drugih ličnosti, koje s hrvatskom književnošću nisu imale 
nikakve veze, te se i nije bilo teško dosjetiti, da se tu pod 
plaštem »Nade« krije tajna obavještajna služba. Čim sam 
to opazio, prestao sam u »Nadi« surađivati, iako sam od 
početka bio jedan od njezinih najmarljivijih suradnika. 

Prvih godina izlazila je »Nada« u dva izdanja, posebno 
ćirilicom, a posebno latinicom, ali se to radi velikih troškova 
nije moglo dugo održa/ti. Pretplatnici ćirilskog izdanja bili su 
tako malobrojni, da se od pretplate nisu namirivali ni tro- 
škovi boje, a kamo li papira, sloga i štampe. Osim toga su 



75 



Srbijanci bojkotirali taj list, a bosanski su Srbi voljeli tro- 
šiti novac za sve drugo nego za knjige. Još je veći udarac 
za »Nadu« bila Kranjčevićeva bolest, koja ga je mučila i ko- 
načno svalila u rani grob, a to je za list bio smrtni udarac, 
koji ta umjetna tvorevina nije mogla preživjeti* 



SURADNICI 



Za mog prvog posjeta u zajedničkom ministarstvu spo- 
menuo je Kallav, da muzej ima dobiti prirodoslovnu zbirku, 
i da je već angažirao preparatora Edmunda Zelebora, sina 
bivšeg kustosa dvorskog muzeja, koji je u svoje doba plovio 
s austrijskom ekspedicijom na »Novari« oko svijeta, pa i 
svog sina savjesno naučio preparatorskom poslu. Kad sam 
stigao u Sarajevo, našao sam ga već u poslu, a bio je van- 
redno vješt i marljiv. U govoru i vladanju bio je pravi pred- 
gradski Bečanin, dobroćudan i uslužan; usto je imao izvr- 
stan bariton, i kao takav bio je traženi pjevač u sarajev- 
skom muškom pjevačkom društvu. Bio je i neobičan virtuoz 
u fućkanju, te je radio uz melodiozno fućkanje. Bolovao je 
od mane na srcu, ali je uza sve to dugo živio i sve do mog 
odlaska radio u muzeju. 

Za budućeg kustosa prirodoslovne zbirke preporučen 
je bio mlad čovjek, koji je kao lovac obilazio bosanske šume, 
loveći ptice i divljač, a šaljući lovinu Zeleboru, da pre- 
parira. Zvao se je Hans Kadich s čudnim predikatom »vom 
Pferd«. Bio je sin generala i po modi onog vremena ornito- 
log, jer se tom naukom bavio i carević Rudolf, te se mno- 
go mladih ljudi bečkog društva povelo za njim i posvetilo 
ornitologiji. 

Jednoga me dana on pohodi i sav uzbuđen ispripovjedi 
mi čudnu pustolovinu, u koju je zapao, te me zamoli, da mu 



77 



pomognem. U okolici Foče pratio ga je kao lovački drug 
neki musliman i Kadich, opazivši jednog jutra u šumi, da 
mu fali stanovita vrst naboja, posla pratioca u Foču, da mu 
ga donese, a on će ga do povratka čekati na dogovorenom 
mjestu. Nakon nekog vremena začuje u šumi šuštanje kora- 
čaja i ugleda u mraku šoime, kako iz guštare izlazi čovjek s 
puškom u ruci. U ono se doba češće pojavljivale oko crno- 
gorske granice e š k i j e* ) , a još se više o njima govorilo i 
pripovijedalo — te on pomisli, da je to razbojnik i, sav uz- 
buđen i u strahu, namjeri pušku, opali i sravni sa zemljom 
— svog lovačkog pratioca, koji se vratio s nabojima. 

Ne znajući, što bi o cijeloj stvari mislio, savjetovao sam 
mu, da se prijavi policiji i obećao mu, da ću se kod jačih 
ličnosti zauzeti, da izvedu stvar načisto najzgodnijim nači- 
nom. Ne znam, da li je on moj savjet poslušao, jer ga nikada 
više nisam vidio, a mnogo kasnije saznao sam, da živi u 
Argentini. 

Čini se, da je taj događaj utjecao i na ministra, jer se 
dugo nije čulo za kandidata, komu bi se povjerile prirodo- 
slovne zbirke. Tek u proljeće 1887. g., kad sam se iz Zagreba 
vraćao s vjenčanog puta, udario mi je na željezničkoj stanici 
u Zenici u oči čovjek, nešto stariji od mene, odjeven u lo- 
vačko odijelo sa zelenom zarubom, dugmetima od jelenje 
rožine i štajerskim šeširom na glavi, koga sam držao šuma- 
rom ili lugarom, ali se poslije doznalo, da je to budući kan- 
didat za mjesto kustosa prirodoslovne zbirke. Zvao se Otmar 
Reiser, apsolvent visoke poljoprivredne škole, sin odvjetni- 
ka, mariborskog načelnika i zastupnika na carevinskom vi- 
jeću. On je došao u Bosnu, jer mu je otac branio da se vjen- 
ča s djevojkom, koja nije odgovarala očevu položaju, a na- 



*) eškija — četnik, krijomčar. 

78 



dao se, da će preko očevih veza doći do namještenja u Bo- 
sni. Kao i Kadich bio je cijele dane u lovu, slao lovinu Ze- 
leboru i tako mi kao »volonter« skinuo s vrata brigu oko je- 
dne struke, u kojoj sam bio potpun laik. Kao sin imućna oca 
obavljao je to besplatno i bez svake obveze prema bilo komu. 

U isto je vrijeme dobio muzej i drugog dobrovoljnog 
suradnika za područje prirodnih nauka *— Viktora Apfel- 
becka, svršenog šumara, koji je prije radio na nekom sla- 
vonskom veleposjedu kod Pakraca, a sada bio namješten kao 
šumarski vježbenik kod kotarskog ureda u Sarajevu. Bio je 
strastven entomolog te je za muzej marljivo sabirao kukce 
i leptire, sve u nadi, da će i on biti premješten <u muzej. Uz po- 
znato bogatstvo bosanske faune na dodiru mediteranskog i 
kontinentalnog područja razviše se obje zbirke dosta brzo, 
a prostorije, određene u vladinoj zgradi za muzej, postaše 
brzo pretijesne, pa se valjalo pobrinuti za zgodnije, a te su 
imale biti u velikoj zgradi na današnjem crkvenom trgu. Ova 
se u ono doba gradila na račun činovničkog mirovinskog 
fonda te je imala doći skoro pod krov. 

Kad je riječ o dobrovoljnim suradnicima muzeja, moram 
spomenuti i V. Radimskoga, rudarskog kapetana, starijeg go- 
spodina, koji je u Štajerskoj imao prilike sudjelovati i kod 
nekih prehistoričkih iskapanja. Od materijala, nakupljenog 
kod rudarskog satništva, imao je on sastaviti za muzej zbir- 
ku ruda i tako udariti temelj mineraloškoj zbirci. Kao rudar 
imao je prilike upoznati čitavo rudno blago Bosne, a usto 
se prilikom rada na terenu namjerio i na mnoga arheološka 
nalazišta, sabirao pojedine komade, etiketirao ih i predao 
zemaljskom muzeju. Kao stručnjak u kopanju raskopao je 
neka manja nalazišta i nadzirao prva velika iskapanja u neo- 
litskom naselju u Butmiru, koje je otkriveno prilikom kopanja 
temelja za poljoprivrednu postaju. Kako je radi rudarskih 



79 



istraživanja bio čitavu godinu na putu, prošao je Bosnu s 
kraja na kraj, bilježio sve, što bi nalazio arheološki vrijedno 
spomena, te bilješke štampao u »Glasniku zemaljskog mu- 
zeja« i time mnogo pridonio poznavanju arheoloških spomeni- 
ka Bosne* 

Što se tiče suradništva odbornika muzejskog društva, 
imao je Kallav, ocjenjujući to, potpuno pravo, jer muzej od 
njih nije vidio nikakve koristi. Sjednice su sazivane u sve 
većim razmacima, a kad je barun Nikolić odstupio, ti su 
razmaci postali još veći. U odboru je bilo doduše nekoliko 
sabirača: jedan je sabirao stare ure, drugi jagluke, treći oru- 
žje i bosanske novce, ali sve to za vlastite privatne zbirke, i 
tako je mnogi komad, koji je imao doći u muzej, došao u pri- 
vatne ruke* 

Od suradnika, koji su muzeju kasnije pridošli, želim na 
ovom mjestu spomenuti već navedenog Fialu, koga sam prili* 
kom jednog posjeta muzeja predložio Kallavu, da ga od duhan- 
ske tvornice premjesti kao pristava prehistoričke zbirke, a koji 
će imati dovoljno spreme, da nastavi prehistorička istraživa- 
nja. Taj je prijedlog primljen kao i drugi, da se konstruira 
drvena kuća, koja se daje lako rastaviti i sastaviti i kolima 
prenijeti, kuda bude trebalo. To je bilo potrebno već stoga, 
što su gromile na Glasincu u blizini Sokolca, gdje se jedino 
moglo stanovati, prilično bile obredane, pa su se iskopine 
sve dalje odmicale od konačišta, čime se gubilo mnogo vre- 
mena i truda. Tako Fiala nije bio radi stana vezan na usko 
područje, nego je svoju kuću mogao prenositi, kamo je htio. 
I tako opskrbljen i u društvu s iskusnim radnikom Mehme- 
dom Pliskom, a poslije s Vejsilom Ćurčićem, započeo je Fiala 
1891. g. svoj rad na Glasincu. U njemu se i nisam prevario, 
jer je bio marljiv, skroman i pouzdan, te je naskoro proma- 
knut za kustosa, preuzevši prehistoričku zbirku, kojoj sam ja 

80 



kao pionir udario prve temelje. Ali je nažalost rano ttmro <—* 
1897, g. <-— i ja sam opet bio primoran ponovo preuzeti pre- 
historičku zbirku i uz etnografsku i sredovječnu zadržati je 
sve do uređenja novog muzeja. Za svjetskog rata premje- 
šten je muzeju dotadašnji profesor gimnazije Mihovil Man- 
dić kao kustos prehistoričke zbirke. 

Jedan od najistaknutijih suradnika muzeja bio je dr. Kar- 
lo Patsch, podrijetlom češki Nijemac, koji je u Sarajevo do- 
šao kao nastavnik gimnazije za povijest; ali kako nije znao 
hrvatski, niti je brzo mogao naučiti, koliko je potrebno pro- 
fesoru, dodijeljen je muzeju, i poslije imenovan kustosom 
rimske zbirke i to na preporuku bečkih profesora Benndorfa 
i Bormanna, kojima je bio đak. Još kao gimnazijski profesor 
obradio je u »Glasniku« nekoliko rimskih epigrafskih spo- 
menika, a time je nastavio i kao upravitelj zbirke sve do 
svjetskog rata. Kao epigrafik bio je valjan stručnjak, soli- 
dan u radu, te je svaki redak, svaku riječ, triput kritički raz- 
motrio, prije nego li bi ga napisao. Radi toga radio je 
sporo, minuciozno i naporno, i izišao na glas kao jedan od 
najboljih rimskih epigrafika. Neumorno je radio i na tomu, 
da preteče svoje starije kolege, što mu je za rata i uspjelo, 
te je premješten odjelu vlade kao referent za umjetnost, a 
njegovim je nasljednikom u muzeju imenovan iza prevrata 
prof. Skarić. Patsch je kasnije umirovljen te se preselio u Beč. 
Tu mu je uspjelo dobiti katedru balkanologije, koju je držao 
Jireček. 

Od drugih suradnika valja mi spomenuti i dra Friedricha 
Katzera, po rođenju Čeha, a po zvanju odličnog geologa, 
koji je mineralošku zbirku preuzeo od Radimskova nasljedni- 
ka pri rudarskoj kapetaniji, a specijalni mu je zadatak bio 
geološko kartiranje Bosne i Hercegovine. On je neko vri- 
jeme boravio u Braziliji te se bavio geološkim proučavanjem, 

6 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira 01 



no koliko je bio u svojoj struci vrstan, toliko je bio u pri- 
vatnom životu veliki čudak* Živio je povučeno, nije općio 
ni s kim, a nosio je uvijek crno odijelo, na glavi visok cilin- 
dar u svako godišnje doba, bilo sunce ili ružno vrijeme, pa 
čak i na svojim ekskurzijama po zabitnim bosanskim plani- 
nama. Kao znanstveni radnik bio je upravo fanatičan, vješt, 
okretan i velike radne snage, i štogod je pisao, bilo je po- 
učno, a uza to uvijek strogo znanstveno. Mmeraloško- 
paleontološko-geološka zbirka zemaljskog muzeja u svom da- 
našnjem obliku i opsegu njegovo je djelo, jer je on znao na- 
đeni materijal tako pregledno srediti, da se i lajik u njemu 
lako snalazi. Ni on nije mogao naučiti dobro hrvatski, ali ga 
je naučio ipak toliko, da se na putovanjima s narodom znao 
sporazumjeti. Osobito je obradio bosanska ležišta kamenog 
ugljena i odredio im ne samo geološku starinu nego i kalori- 
čnu vrijednost pojedinih slojeva, a u posebnoj je radnji dao 
preglednu sliku bosanskih mineralnih vrela prema njihovoj 
geološkoj podlozi i kemičkom sastavu. Iza prevrata ponudio 
mu je Cvijić katedru geologije na beogradskom sveučilištu, 
ali je on nije primio, jer nije bio dovoljno vješt jeziku. Uosta- 
lom malo iza toga je naglo i umro. 

Za njim kao čovjek nauke nije zaostajao ni najmlađi mu- 
zejski suradnik dr. Rolkav, koji je iza Reisera preuzeo zoološ- 
ke zbirke. Rodom je bio Madžar, ali je radio i u Engleskoj 
stekavši ime uvaženog filogenetičara. Bavio se specijalno 
proučavanjem gmazova, ali se nije kao njegovi prethodnici 
zadovoljavao pukim opisima i klasifikacijama, nego je zahva- 
tio i u zamršene filogenetske probleme i pitanja o razvoju 
pojedinih vrsti. On je u Boisni bio prvi, koji se bavio tom 
strukom te je u zoološkoj zbirci ispunio znatnu prazninu. 
Da mu je bilo suđeno dulje raditi u muzeju, on bi sigurno 



82 



postigao znatnih uspjeha, ali ga je poslije prevrata pokosila 
tragična smrt, u koju je sam pošao, kako se poslije doznalo 
— radi nesretnog slučajnog nesporazuma. 

Svojim suradnicima u radu oko izgrađivanja sarajevskog 
muzeja vrlo sam često zaviđao: svaki je od njih imao svoju 
posebnu disciplinu; mogao se tu specijalizirati i na ograniče- 
nom radnom polju postiči uspjehe, dok sam se ja od prvog 
početka morao brinuti za sve ostale zbirke, koje nisu imale 
stručnjaka. Isprva čak i za prirodne i rimsku, a poslije za 
prehistoričku, sredovječnu i etnografsku i tako sam silom pri- 
lika u neku ruku postao polihistor, koji se morao uputiti u 
različne heterogene struke. Uza to sam imao obavljati kao 
ravnatelj i administrativne poslove, gdje mi je od velike po- 
moći bio tajnik Franjo Topić, čovjek okretan, pouzdan, ra- 
din i izvrstan fotograf. Tek za rata i poslije dobio je muzej 
nove sile, kojima sam prepuštao upravu pojedinih zbirki 
(Skarić, Mandić, Ćurčić) i tako sam se zadnje dvije-tri go- 
dine bavio jedino administrativnim poslovima i uredništvom 
»Glasnika«. 



VARAVE SUDBINE 



Muzeji su, kao i kolodvori, prolazne stanice, kroz koje 
prolaze hiljade i hiljade ljudi svih društvenih slojeva od naj- 
nižeg do najvišeg, od nepismenjaka do najviših zastupnika 
znanosti, od domaćih ljudi do prolaznika iz dalekih zemalja 
i naroda. Uz bezbroj beznačajnih tipova prođose i sarajevskim 
muzejem i mno/ge ličnosti, koije se odlikovahu svojim društve- 
nim položajem i visokim kulturnim stupnjem nad ostalom 
masom posjetilaca, te su mi se zato usjekli dublje u pamet, 
pa ih se i danas još, nakon toliko godina, rado sjećam. Bilo 
je tu i posjetilaca, kojih je sudbina izašla iz običnog uskog 
okvira prosječnosti, te su i zato vrijedni spomena. 

Jednog ljetnog dana prvih devedesetih godina prošloga 
vijeka pohodio me je mlađi gospodin otmjena lica i držanja 
i predao mi preporuku od dra Franje Račkoga, predsjedni- 
ka jugoslavenske akademije. Predstavio se kao ruski knez 
Aleksandar Dabiša. Došao je u Bosnu, ne bi li saznao što 
pobliže o svom »stareniku«, bosanskom kralju Stefanu Da- 
biši, čiji je on potomak u ravnoj lozi. Pokazao mi je i svoj 
pečatni prsten s obiteljskim grbom, koji smo zajedno prispo- 
dobili sa sfragističkim materijalom u muzejskoj zbirci i utvr- 
dili, da se doista slaže s grbom kralja Stefana Dabiše. Tra- 
žio je od mene podatke o vremenu i o povodu, kojim se nje- 
gov praotac iselio iz Bosne, odakle je po obiteljskoj tradiciji 
najprije prešao u Hrvatsku, odande u Vlašku, gdje je jedan 



84 



Dabiša nosio čast vojvode, a napokon je obitelj prešla u Ru- 
siju, i tu se Dabišina loza sačuvala do naših dana. Da sam 
onda znao, što, sam kasnije saznao iz zapisa dubrovačkog 
arhiva, mogao bi mu razložiti hipotezu, da je iseljenik Da- 
biša, vjerojatno istovjetan s knezom Vukom Banićem Kotro- 
manićem, koji je pred uzurpatorom kraljem Ostojom morao 
bježati u Dubrovnik, gdje je dulje boravio kao emigrant i 
tek na ponovni zahtjev Ostojin, da ga Dubrovčani predaju 
njemu, na savjet dubrovačkog vijeća prešao u Dalmaciju, po- 
slije u Hrvatsku, odakle je nastupio svoju odisejadu, koja je 
porodicu konačno dovelo u Rusiju. 

Iako sve to onda nisam znao, obradovao se knez Ale- 
ksandar i tomu, što je mogao utvrditi autentičnost svoga 
grba; bio mi je za to zahvalan te me češće pohađao i u kući, 
gdje se zabavljao s mojom djecom* Bio je po svenuu ugodan, 
skroman, obrazovan čovjek, a uza to izvrstan akvarelist. Do- 
nio je sa sobom i nekoliko akvarela iz Boke Kotorske, koji su 
priopćeni i u »Nadi«. 

Kad se u Sarajevu saznalo, da je doputovao neki princ 
Dabiša, potomak kuće Kotromanića, bila je to ondje velika 
senzacija, a kako je sa mnom jedinim češće općio, obasuše 
me sa svih strana pitanjima, tko je on, što traži u Bosni i 
nije li to napokon neki pretendent na bosansku krunu. Meni 
je to raspitkivanje konačno dodijalo, i da se toga riješim, po- 
vedoh jednog dana mladoga kneza na Ilidžu, predstavih ga 
gđi Kallav, koja je tamo ljetovala; ona primi najljubaznije 
mladog kavalira, i tako njoj prepustih brigu, da sazna, ako 
hoće, što pobliže o mladom Dabiši. Konačno mi je sam Dabiša 
odao pravi uzrok svog dolaska. On je naime bio ruski gene- 
ralni konzul u Bejrutu, gdje mu klima, jer je bio slabih plu- 
ća, nije nimalo pogodovala, a kako je sarajevski konzul Ba- 
kunin imao biti opozvan, došao je u Sarajevo, da vidi kraj i 



85 



podneblje, i da ga eventualno zamijeni* Što se tiče podneblja, 
učinilo mu se ono preoštro, te je odustao od prvotne namje- 
re i konačno odlučio, da pođe *u Davos u Švicarskoj, da se 
propisno liječi, kao što je i moja žena, koja je bolovala od 
iste bolesti, izliječena u Brehmerovu sanatoriju u Gorbers- 
dorfu. 

Kad je Dabiša otputovao, pisao mi je češće iz Davosa 
i iz Rusije, a konačno mi po<silao obavijest, da se vjenčao 
s nekom dvorskom damom ruske carice. To je bila zadnja 
vijest, kojiu sam od njega dobio. Tek nakon sloma carske 
Rusije, kad su ruski emigranti poplavili Evropu, čitao sam 
u njemačkim novinama, da se u Berlinu nalazi neki mladi 
princ Dabiša, vjerojatno sin Aleksandrov, i da služi sebi 
kruh kao šofer, premda bi kao potomak bosanske kraljevske 
dinastije mogao pretendirati na bosansku krunu. 

Ovu uspomenu spomenuh kao jednu od tisuća varijacija 
one stare rečenice »sic transit gloria mundi«. 

Druga žrtva varavosti sudbine bila je Dabišina zemlja- 
kinja, nekoć članica najvišega ruskog plemstva, grofica Pa- 
raskeva Uvarov, udovica glasovitog obretnika kobanskih i 
drugih kavkaskih nalazišta, koja je uza svog muža zavoljela 
prehistorijssku nauku te ga pomagala u radu i naslijedila ga 
kao predsjednica »imperatorskog arheološkog obščestva« u 
Moskvi. Ona je došla malo poslije Dabiše u Saraijevo, da 
proučava glasinačke starine. Upoznao sam je kao prijaznu, 
obrazovanu, otmjenu gospođu, koja je s velikim zanimanjem 
i razumijevanjem pratila naš rad na polju prehistorije. U 
Kavkazu, gdje su Uvarovi imali golema imanja, podupirala 
je u radu mnoge strane stručnjake, a među njima Virchowa, 
Heegera i druge mlađe stručne sile. Kad se 1900. g, u Ki- 



86 



jevu održao kongres slavenskih arheologa, sastao sam se s 
njom po drugi put, te je nas strance kao domaćica primila 
s najvećom susretljivošću, 

I nju je boljševički vihor iščupao iz rođenoga djedov- 
skog tla i bacio u strani svijet, te je prebjegla u Bačku, gdje 
je živjela u Bijeloj Crkvi, a onda je prešla u Sloveniju, gdje 
joj izgubih trag« 

Jedan od najzanimljivijih susreta bio mi je onaj s gro- 
ficom Giistrow, koja je jednog dana došla u muzej u pratnji 
gospodina vojničkog izgleda, odjevena u građansko odijelo, 
koji se predstavio kao kapetan, a gospođu kao groficu Gii- 
strow. Bila je to otmjena gospođa, srednjih godina, prijazne 
živahne naravi; govorila je najčistijim bečkim narječjem, za- 
nimala se za sve, a najviše za prehistoriju, jer je na svojim 
imanjima u Sloveniji i sama izvela neka iskapanja, Zadržala 
se vrlo dugo u muzeju, i ja sam joj u sitnice morao pokazati 
naše zbirke, koje su je najviše zanimale. Raspravljali smo 
o mnogim problemima, a onda sam s njom obišao Sarajevo, 
da joj pokažem sve, što je bilo znamenito i vrijedno vidjeti. 
Dolazila je i drugih dana u muzej i, kako je odavala najživlje 
zanimanje, nije mi bilo nimalo teško, da joj poslužim kao vođa. 

Pritom nas je pratio njen pratilac, kod koga mi je uda- 
rilo odmah u oči, da joj odaje posebnu počast. Nikada se nije 
uplitao u razgovor, nikada nije stavljao pitanja, a na pitanja 
odgovarao je grofici kratko i s očitim poštovanjem. Za šetnje 
nije nikada išao uporedo s groficom nego uvijek pol koraka 
za njom. Kad sam primijetio, da to nije slučaj, nego neka vrsta 
etikete, zaključio sam, da je gospođa po svom društvenom 
položaju više od grofice, njen pratilac da joj je pobočnik, a 
ime Giistrow da ima maskirati pravo njeno ime. 

Opazio sam pritom, da grofica, iako je bila odjevena 
jednostavno i ukusno, ima ovratnik od skupocjena krzna, a 



81 



na njem veliku srebrnu agrafu za sapinjanje u obliku bikovske 
glave s ispruženim jezikom, koja jamačno označava grb, a 
po tom grbu mogla bi ona biti neka moldavska kneginja. 
Osim toga je u razgovoru *-* a pripovijedala je rado — češće 
po kojom rečenicom odavala, da je u uskim vezama s prvim 
vladarskim kućama u Evropi. Pojedine njemačke dvorske 
ličnosti spominjala je kao prijatelje ili rodbinu; o engleskoj 
kraljici Viktoriji govorila je kao o svojoj tetki, o ruskoj ca- 
rici kao sestrični, pa me je sve to uvjerilo, da je to visoka 
ličnost, koja putuje i n c o g n i t o. Naravski nisam smio ni 
pokušati, da od nje saznam, tko je zapravo. 

U Sarajevu su na me navaljivali pitanjima, tko je ta 
strana grofica, i stvarali najjfantastičnije kombinacije. Neki 
su čak vjerovali, da je to saska princeza Lujza, o kojoj su 
se baš u ono doba raspisale novine radi njenih romantičnih 
avantira. Na stavljena pitanja nisam mogao naravski ni ja 
odgovarati, jer moja prva pomisao, da je to neka moldavska 
kneginja, pala je time, što ju je govor odavao kao rođenu 
Austrijanku, a Rumunjsku i rumunjske prilike nije spomi- 
njala ni jednom riječi. 

Konačno je slučajem otkrila sama svoj i n c o g n i t o. 

Zamolila me, da joj za njenu knjižnicu dadem nekoliko 
posebnih otisaka svojih radnja kao uspomenu na njen posjet 
Sarajevu, a kad sam joj udovoljio, zamoli me, da joj na svaki 
primjerak napišem posvetu kao autor. Latih se pera, da joj 
udovoljim, pa kad rekoh, da je običaj kod takvih posveta spo- 
menuti i ime onoga, komu je namijenjena, zbuni se i nasmije 
te reče: — »Pa dobro, ako mora biti, napišite ime: Marija, 
velika vojvotkinja meklenburška«. S tom posvetom preuze 
knjige i onda, kao da se htjela ispričati radi svog incognita, 
kazivala mi je, da je kći kneza Schwarzenberga, da od dje- 
tinjstva govori bečkim govorom, da joj je suprug veliki voj- 



88 



voda meklenburški, a taj čas na velikom putu kroz središnju 
Afriku, a ona da je u to vrijeme bila na Cetinju kod svoje 
nećakinje Jute, crnogorske prijestolonasljednice, da tamo uredi 
neke obiteljske prilike i da je prolazeći Bosnom zaželjela 
proboraviti par dana, ali apsolutno incognito, jer ne bi htjela, 
da zemaljski poglavar ili vlada saznadu za njen boravak, jer 
je željela biti posve nesmetana. 

Što se tiče uzroka njenog boravka na Cetinju, nagađalo 
se o tomu koješta, a pojedinosti mogao bi znati poznati 
»conte« Lujo Vojnović, koji je osamdesetih godina bio odvjet- 
nički perovođa kod dra Krasse u Sarajevu, te ga je ovaj na 
pitanje, što mu radi »conte«, karakterizirao riječima: »ja wenn 
der Conte was k 6 n n t e, wars fur uns beide gut!«, a 
on je poslije na Cetinjiu postao ministar. 

Godinu, dvije poslije velike vojvotkinje dolazio je njen 
otac, knez Schwarzenberg, u Sarajevo s namjerom, da u Bosni 
osnuje veliku eksportnu pivaru, pa sam imao prilike sastati 
se i s njim, 

I ta je visoka dama osjetila poslijeratni vihor, koji je obo- 
rio toliko njemačkih dvorova, i velika se vojvotkinja meklen- 
burška povukla, kako sam kasnije doznao, na svoja imanja 
u Sloveniji. 



JEZIČNE STUDIJE 



Već u početku svog rada opazio sam velik nedostatak 
u tome, da se uza sve zanimanje, kojim se u ono doba bavila 
nauka proučavanjem Balkana, nije našao nitko, tko bi po- 
bliže proučavao arnautski jezik, jedini živi ostatak jezika 
ilirskih starosjedilaca u zapadnoj poli Balkana* Znajući, da 
bez toga poznavanja nije moguće doći ni do nesumnjivih re- 
zultata bosanske starine, niti pravo ocijeniti ilirski problem, 
koji se tečajem iskopina na Glasincu sve više nametao, odlu- 
čio sam, da taj jezik bilo kako naučim. To je bilo vrlo teško, 
jer u ono doba nije postojala ni valjana gramatika ni rječnik, 
osim onih, što su ih Isusovci u Skadru izdali u školske svrhe, 
a koji su zapravo bili bez praktičke vrijednosti. Ostala mi je 
zato samo ta mogućnost, da jezik naučim od kojega arnaut- 
skog pečalbara, koji su preko ljeta boravili u Sarajevu te se 
u jesen vraćali kući sa zaradom, koju su zaradili kao hal- 
vedžije, bozadžije, salebdžije i svilari. Sreća me namjerila na 
nekog arnautskog muslimana, imenom Rašid Behćed Doka 
iz Tetova ili po turskom iz Kalkandelena, dakle iz kraja, 
gdje je jezik bio dosta čist, i taj je bio pripravan, da me uči 
svome jeziku. Međutim se našla neprilika u tomu, da on nije 
znao ni riječi hrvatski, ali dobro turski, pa sam uzeo svog 
podvornika, šejha Mustafu Salihagića, da nam bude tumač. 
I tako započe jedna čudna jezična obuka, po kojoj smo 
arnautske tekstove preko turskog prevodili na hrvatski. Ra- 



90 



šid je bio iz srca Balkana, iz kraja onda hermetički odijelje- 
nog od svakog modernog utjecaja, a bio je prava riznica ne- 
patvorenog autohtonog folklorističkog blaga. Počeli smo time, 
da mi koju narodnu pjesmu stih po stih kazuje u pero. Ja bih 
mu je pročitao i uvjerio se, jesam li je točno pribilježio. Onda 
mi je s Mustafinom pomoću tumačio značenje svake riječi i 
različite im gramatičke oblike i davao mi što vjerniji prije- 
vod. Usput sam bilježio konjugaciju i deklinaciju pojedinih 
imenica i glagola, te sam i neopazice dobio za kratko vrijeme 
dvoje: leksikalni materijal i pregled arnautske gramatike, a 
kao prid svemu tomu sabrao sam čitavu zbirku arnautskih 
narodnih pjesama, poslovica i opis narodnih običaja. 

Poteškoće, s kojima smo se borili iz početka, sve su se 
više smanjivale, a moj leksikografski materijal postao opse- 
žniji, razumijevanje gramatike i konstrukcije jezika savrše- 
nije. Mofja metoda bila je dakle ista kao i ona istraživača 
zabačenih krajeva Afrike ili Australije, koji su silom prilika 
primorani učiti tuđi jezik bez ikakvih znanstvenih pomagala, 
i danas mogu reći, da mi nije žao truda, utrošenog u ono 
učenje arnautskog jezika. 

Jednog popodneva sjedjeli smo nas trojica u mojoj kan- 
celarija učeći po toj metodi, kad li uđe u sobu glavom mini- 
star Kallav. Dan prije stigao je na Ilidžu te se svratio, da 
vidi muzej. Na pitanje, čime se bavim, rekao sam, da učim 
arnautski razloživši mu metodu, koju sam prisiljen upotre- 
bljavati. On se začudi, pa kad sam se požurio, da otpratim 
svoje pomagače, on se tomu usprotivi i zaželi, da pred njim 
nastavim svoj arnautski sat. Nastavismo jedno četvrt sata: 
Rašid diktiranjem, ja pisanjem, a Mustafa prema potrebi kao 
tumač. Onda ministar dopusti, da ove pošaljem, i ostane sa 
mnom u razgovoru. Nije se mogao dosta načuditi mojoj kom- 
pliciranoj, ali silom prilika diktiranoj metodi. 



91 



U razgovoru mi reče, da ga ilirski problem izvanredno 
zanima i da se nada, da ćemo moći još o tom pobliže razgo- 
varati. Prilike za to bilo je često, kad bi se na Ilidži prire- 
đivale soareje, kojima se on rado uklanjao, te bi, dok se drugi 
zabavljaju, volio šetati po parku, kamo je i mene često po- 
zvao iz društva. Tu smo se znali zabavljati pitanjima o Ili- 
rima i njihovu odnosu prema glasinačkoj kulturi i današnjim 
Arnautima. Za mene su te studije urodile vidljivim plodom, 
jer sam u »Nadi« priopćio lijep niz arnautskih priča, koje su 
poslije -* da naglasim, bez mog znanja — izašle i na češkom 
jeziku u »Zlatnoj Prahi«. S vremenom sam dospio izdati i 
nekoliko arnautskim jezikom pisanih članaka u časopisu 
»Albania«, što su ga arnautski emigranti izdavali u Bruxe- 
Uesu, a poslije u Londonu i Bukureštu. Ostalo mi je mnogo 
neobrađena materijala, priča, junačkih pjesama i slično. 

Drugi, ne manji nedostatak u svom radu osjetio sam u 
tome, što nisam poznavao turski jezik, bez koga je gotovo 
nemoguće obraditi bosansku povijest iz doba turskoga go- 
spodstva. Čim sam došao u Bosnu, nabavio sam gramatiku 
i rječnik, ali uza sav trud, što sam ga uložio u to učenje, ni- 
sam napredovao: što sam danas naučio, to sam sutra za- 
boravio. Uzrok tu nije bila nestašica riječi, nego sama narav 
jezika. Arnautski jezik je indoevropski i zato srodan evrop- 
skima, dok je turski turanski i svojiim aglutiniranjem, bez- 
brojnim participnim konstrukcijama i rasporedom riječi u izreci 
skroz oprečan evropskim jezicima. Zato mi je, uz dosta znatno 
obilje turskih riječi, bilo teško prevesti i jednostavnije reče- 
nice, a kamoli one dugačke, gdje je subjekt od predikata 
često kilometar daleko. Sve je to još više oteščano arapskim 
i perzijdkim natruhama, koje su uzrok onim mnogim tautolo- 
gijama, kojih je pun književni i uredovni turski jezik. 



92 



Nije mi preostalo drugo nego da od spisa, koji su me 
zanimali, pribavim prijevode, koje će urediti muslimani, vješti 
turskom jeziku; ali sam brzo opazio, da su ti prijevodi bili 
nejasni, nerazumljivi, i kad sam takav prijevod dao načiniti 
po drugi put istoj ili drugoj osobi i sravnio oba, opazio sam, 
da se često bitno razlikuju, dakle da nisu pouzdani. Razlog 
je tome bio sličan onomu, koji mi je oteščavao i učenje tur- 
skog jezika, a to je nepoznavanje frazeologie i jezične kon- 
strukcije. Pa ako su moji prevodioci znali dobro turski, nisu 
se znali prilagoditi duhu hrvatskog jezika. Zaludu sam po Sa- 
rajevu tražio nekoga, koji bi pisao jednako vješto i hrvatski 
i turski, *-< za to nisu bili vrsni ni službeni tumači, i ta je či- 
njenica bila kobna za najživotnija pitanja u Bosni, napose 
agrarno, jer se uredovalo na temelju loših prijevoda turskih 
agrarnih zakonika, u kojima temeljni pojmovi nisu posve toč- 
no prevedeni. 

Sumnjajući, da ću uspjeti u nastojanju, da naučim turski, 
prestao sam nekoliko puta s bezuspješnim učenjem, sve dok 
nisam upotrijebio sličnu metodu kao kod arnautskoga. Uzeo 
sam bilo kojiu listinu i dao je riječ po riječ prevesti svome 
Muistafi ili Kemuri, pa sravnjujući prijevod s izvornikom 
postepeno sam se privikavao osobinama jezika i donekle pro- 
dro u duh turskoga kurijalnog stila i njegove frazeologije. 
Tako mi je konačno, uz pomoć dobrog rječnika, uspjelo dobiti 
prijevod, koji odgovara turskom tekstu, ali i duhu hrvatskog 
jezika. Kako sam se isključivo zanimao za turske dokumente, 
bilo mi je stečeno znanje naravski jednostrano, ali za mene 
dovoljno, jer sam razumijevao erazikanumname* ) i druge za- 
konike, znao sam prevoditi bujrutlije**) i fermane, te čitati 



*) zemljišni zakonik. 
*) vezirska naredba. 



93 



zapise u sidžilima*) i sL Ostala područja turske pismeno- 
sti, za koje se nisam zanimao, ostaše mi strana i nepoznata 
kao i prije, što mi nije smetalo, jer mi je bilo stalo samo do 
toga, da mogu obraditi spise i dokumente o povijesti Bosne, 
koji su donda bili posve zanemareni. 

Na temelju tih nauka i sabranog materijala napisao sam 
veću studiju o »historičkoj podlozi agrarnog pitanja u Bosni, 
izdao nekoliko starih agrarnih zakonika, izvatke iz različnih 
sidžila i medžmua/*) revidirao Sulejmanov rudarski zakonik 
i obradio povijest srpskog ustanka na osnovi službenih spisa 
bosanskih valija.***) 

Ti su rezultati, držim, bili vrijedni truda i muke, što 
sam ih uložio u učenje turskog jezika. 



*) zapisnik kadije. 
**) medžmua — bilježnica. 
***) valija — turski pokrajinski namjesnik. 



94 



ZNANSTVENI KONGRESI 



G. 1889, imao sam prilike, da prve uspjehe svojih pre- 
historičkih istraživanja prikazem zastupnicima tadašnje pre- 
historičke nauke prigodom kongresa, što su ga zajednički pri- 
redili berlinsko »Njemačko društvo za antropologiju, etno- 
logiju i prehistoriju« i »Bečko antropološko društvo« u Beču. 
Na taj poziv, da kod toga sudjelujem, pristao je ministar 
Kallav da službeno zastupam Bosnu te da ponesem i pokažem 
stručnjacima najvažnije glasinačke iskopine* Za mene je taj 
kongres bio od dvojake koristi: prikazat ću autoritetima pre- 
historičke znanosti svoj dosadašnji rad u Bosni i upoznat ću 
se s najistaknutijim zastupnicima te struke u Njemačkoj i 
Austriji i tako doći s njima u bližu vezu, a ta će se veza u 
idućih dvadeset godina podržavati i jačati i u mnogom po- 
gledu biti plodonosna za moj daljni rad. 

Na prvoj sjednici kongresa održao sam svoj referat i 
prikazao onu malu izložbu uzoraka glasinačkih starina, koju 
sam smjestio u jednoj dvorani tadašnjega dvorskog muzeja. 
Koliko se Kallav zanimao za moj rad i za sud nazočnih 
stručnjaka o tom radu, vidi se najbolje po tom, da je sam 
glavom došao na kongres, te se na svoje oči uvjerio, koliko 
su izložene starine zanimale članove kongresa, a najviše 
predsjednika Rudolfa Virchowa, čovjeka, koji je kao osni- 
vač moderne patologije uživao svjetski glas, a usto bio i 
najjači zastupnik antropologije i prehistorije u Evropi. Njega 

95 



su glasinačke starine izvanredno zanimale, jer je u svoje vri- 
jeme na Kobanu i u drugim kavkaskim mogilama iskapao grob- 
nice s posve srodnim inventarom, te je iskrslo pitanje o pa- 
ralelizmu kulturnih pojava u dva, međusobno tako udaljena 
kulturna područja, na Glasincu i Kobanu, pa problem, da li 
se to ima pripisati etničkim, kulturnim ili prometnim vezama« 
Kako se za Glasinac vrlo zanimao, morao sam mu odgova- 
rati na mnoga pitanja i davati razjašnjenja. Konačno me je 
zamolio, da mu pišem, kadgod ustrebam savjet ili razjašnjenje, 
i da mu javim, kad naiđem na koju novu prehistoričku pojavu. 
I odonda sve do Virchowove smrti stalno sam se s njim do- 
pisivao; a da je i on mene, makar da sam bio još vrlo mlad, 
cijenio, dokazao je time, što sam malo poslije kongresa na 
njegov prijedlog izabran dopisnim članom njemačkog antro- 
pološkog, etnološkog i prehistoričkog društva u Berlinu. To 
imenovanje bilo mi je u neku ruku putnica, koja mi je otvo- 
rila vrata i drugih evropskih znanstvenih društava, jer sam 
naskoro bio imenovan počasnim dopisnim članom antropo- 
loškog društva u Miinchenu i društva šleskih starina u Bre- 
slavi, car. arheološkog društva u Petrogradu, istoimenog u 
Moskvi, c. kr. središnjeg povjerenstva za čuvanje i prouča- 
vanje spomenika u Beču i konačno sam u Kopenhagenu na 
sjednici kr. danskog društva nordijskih arheologa, kojoj je 
predsjedao sam kralj, izabran dopisnim članom. 

Od ličnosti, s kojima sam se pobliže upoznao na bečkom 
kongresu, spominjem starinu Joh. Rankea, predsjednika mo- 
nakovskog antropološkog društva, etnologa Maksa Bartel- 
sa, kneza Putjatina iz Petrograda, Bečane Hegera i Szom- 
bathvja, ravnatelje u bečkom dvorskom muzeju, dra Hor- 
nesa, a prilikom izleta niz Dunav u Budimpeštu upoznao sam 
starinu Pulszkoga i zeta mu J. Hampela,< ravnatelja arheol. 
muzeja u Pešti. 



96 



Sve veći uspjesi iskapanja na Glasincu, a poslije u neo- 
litskom naselju u Butmiru potakle su Kallava, da u Sarajevu 
sazove odabrani skup najistaknutijih stručnjaka čitave Evro- 
pe, i pošto sam se sporazumio s Virchowom, koji bi imao 
predsjedati, razaslani su službeni pozivi, te je kongres sa- 
zvan za 15.— 21 ♦ kolovoza 1894. Uzvanici su od dana, kad 
su stupili na bosansko tlo, pa do svoga odlaska bili gosti 
bosanske vlade. Sudjelovali su tu osim drugih J. Ranke, Al- 
bert Voss iz Reicha, Szombathv, Hornes, dr. Thalloczv iz 
Beča, Hampel iz Pešte, Gabriel de Mortillet, Salomon Rei- 
nach i dr. Verneau iz Pariza, Luigi Pigorini iz Rima, Robert 
Munroe iz Edinbourga, Jakob Heierli i Fellenberg iz Švicar- 
ske, Oskar Montelius iz Stockholma te klasični arheolozi 
dr. Eug. Bormann i Otto Benndorf iz Beča. Pošto su članovi 
kongresa prisustvovali iskapanjima u Butmiru kod Ilidže i 
na jednoj sjednici raspravljali o naravi i značenju ovog na- 
selja, otputili su se na Glasinac, gdje ih je zadivio donda ne- 
viđeni broj gromila i gradina te bogate iskopine. Na povratku 
u Sarajevo razvila se također debata o znanstvenom znače- 
nju toga velikog nalazišta, te su se članovi kongresa vratili 
nakon boravka od tjedan dana oduševljeni svim, što su vi- 
djeli i puni najvećeg priznanja za arheološki rad, što smo ga 
izvršili u Bosni. Odonda postaje Glasinac i Butmir u evrop- 
skoj prehistoričkoj literaturi neki locus communis. 
Nije bilo časopisa ili članka srodnog područja, a da se u nje- 
mu ne bi spominjala ta dva imena, pa je taj kongres donio 
ne samo muzeju, nego i vladi priznanje, koje bi inače jedva 
mogli steći drugim, makar i najskupljim sredstvima reklame. 
To je bilo neograničeno priznanje pionirskog rada na polju 
znanosti, komu sam ja — a to mogu reći bez povrede skrom- 
nosti —utro putove kao prvi pionir na tom polju u Bosni. 
Znanstveni kongresi u Bosni postali su upravo moda. God. 

7 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira oy 



1895. priredilo je berlinsko antropološko društvo u zajednici 
s bečkim opet kongres u Sarajevu pod predsjedništvom Vir- 
chowa, a nazočni su bili uz mnoge druge Wilh. Grempler 
iz Breslave, Max Bartels iz Monakova, te dr. Matija Much, 
Heger i Haberlandt iz Beča. Taj je kongres radio od 2.-7. 
VIIL u Sarajevu, a završio je izletom u Jajce. 

Bosna postaje sada u neku ruku kongresna zemlja. Go- 
tovo jedan za drugim slijede tu kongresi, od kojih je spo- 
mena vrijedan onaj kršćanskih arheologa, za kojega sam se 
upoznao s mons. A. de Waalom, glasovitim katoličkim pi- 
scem i izdavačem lista »Romische Quartalschrift fur christ- 
liche Archaologie«, za koji sam na želju de Waalovu napi- 
sao prikaz bosanskih starokršćanskih spomenika, dotada u 
nas prva radnja na ovom području arheologije. 



IZLOŽBE 



Čim su preseljenjem muzeja u zgradu na Crkvenom trgu 
dobivene potrebne prostorije, započeo je življi rad oko sa- 
biranja narodnih nošnja. Prilikom prijašnjih putovanja upo- 
znao sam se s glavnim tipovima nošnja, te sam ministarstvu 
predložio plan, po kojemu će se sabirati uzorci različnih ti- 
pova narodnih nošnja. I pošto je Kallav odobrio taj plan i 
potrebna sredstva, dao sam se na sabiranje, a on je našao 
i tvorničara u Slovačkoj, komu je povjereno, da izradi likove, 
koji će se zaodjeti nošnjama. Ovaj je i došao u Bosnu, da 
proučava u pojedinim krajevima fizionomiju naroda, kako će 
i lica likova što više odgovarati antropološkom tipu pojedinog 
kraja. Taj je rad dovršen većim dijelom do god. 189L, kad 
je u Beču priređena izložba narodnih nošnja, na kojoj je bo- 
sanski materijal izazvao opću pažnju. 

Uporedo s tim obavljen je i drugi posao, da se za mu- 
zej nabavi potrebni namještaj i sobe, u kojima će se smje- 
stiti pojedine skupine odjevenih likova. Te su sobe odabra- 
ne između najljepših i najstarijih, što sam ih donda našao u 
Sarajevu, Jajcu, Srebrnici i Stocu. Kako je tu svaki i naj- 
manji komadić bio originalan, nastala je etnografska zbirka, 
koja je u ono doba išla među najljepše u Evropi. 

Godina 1896. dala mi je prilike, da iskustvo, stečeno 
tim radom, iskoristim u većem opsegu, i to u Budimpešti na 
milenijskoj i z 1 o ž b i, na kojoj je imala biti zastupa- 



99 



na i Bosna i Hercegovina. Za izložbu muzeja sagrađen je 
posebni paviljon u obliku otmjene begovske kuće s pet soba 
u gornjem katu, a ukrašene su bile bogatim drvenim stropo- 
vima i dolafima*), ispunjenim rezbarijama po bosanskim ori- 
ginalima. Kruna svemu je bila haremska soba, vjerna kopija 
jedne od najstarijih soba, prenesene iz sarajevske Ruždije u 
muzej, u kojoj bogate rezbarije, polihromne slikarije i šarena 
stakla prozorskih tranzena davahu čarobni orijentalni efekt. 
U toj zgradi sve je bilo u stilu: stepenice, divanhane, pro- 
zori i vrata. U sobama gornjega kata smještena je bila bo- 
gata muzejska zbirka narodnih nošnja: ovima su bili zaodje- 
nuti likovi, kojih su tipovi modelirani po originalima iz onog 
kraja, iz koga je bila nošnja. U prizemlju paviljona bili su 
sustavno smješteni najglavniji primjerci etnografije i arheolo- 
gije- 

Iako je moja zadaća bila teška, riješio sam je u odre- 
đeno vrijeme, i na dan otvorenja izložbe bio je taj paviljon 
jedan od prvih, gdje su radnje bile potpuno dovršene, te je 
car Franjo Josip I. mogao izložbu pohoditi. Bosanski dio bio 
je onda među glavnim zanimljivostima izložbe, koja je meni 
kao suradniku donijela suradničku medalju i viteški krst 
Franje Josipa I. 

Uspjeh je bio tolik, da je Bosna i druge godine bila za- 
stupana na svjetskoj izložbi u Bruxellesu. I tu sam veći dio 
posla *— mogu reći sav — opet obavio ja, a uspjeh je bio 
sličan onomu. Jury mi je podijelio zlatnu medalju, a kralj 
Leopold II. viteški krst Leopoldova reda. 

*) dolafi su drveni ormari, koji u bosanskim sobama zapremaju 
čitav zid naprama prozorima. U njima je ugrađena peć s malom ba- 
njicom (kupkom), ulazna vrata i ormar, u kojemu se preko dana 
spremala posteljina. 

100 



Za svoj rad oko uređenja jubilarne izložbe u Beču 1898. 
god. dobio sam jubilarnu medalju; ali je najveći uspjeh po- 
stignut na svjetskoj izložbi u Parizu 1900 g., gdje je bosan- 
ski paviljon bio jedan od najuspjelijih, a odlikovao se time, 
što je glavnu dvoranu ukrasio češki slikar Alfons Mucha 
svojom »Slavenskom Epopejom«, koja je postoje u Americi 
stekla najveće priznanje i tamo ostala. I tu sam pobrao cijeli 
niz izložbenih odlikovanja: diplome commemorativ, srebrnu 
plaketu kao suradnik, zlatnu medalju, lijepu izložbenu pla- 
ketu, koju je izradio češki kipar H. Kautsch, i konačno sam 
dobio zlatnu akademsku palmu s imenovanjem za časnika 
javne prosvjete. Time završava moj izložbeni rad i nastaje 
stanka od 10 godina — sve do 1910. g., kad sam za lovačku 
izložbu u Budimpešti u jednoj velikoj dvorani dao historički 
prikaz razvitka lova u Bosni od najstarijeg doba do sada- 
šnjosti. 

Sve te izložbe bile su vrlo skupocjene, jer ako mala ze- 
mlja kao Bosna hoće da uđe u arenu međunarodne kulturne 
utakmice, mora nastupati s nekim dostojanstvom, a tomu se 
hoće, kao i za rat, novaca i opet novaca. Bosanska je opo- 
zicija grmjela naravski protiv tog »rasipanja«, a našlo se i 
umjerenijih ljudi, koji su pitali, ima li zemlja od takvih izlo- 
žaba koristi, koje bi i blizu odgovarale troškovima. Među- 
tim surađujući i imajući prilike izbliza promatrati troškove 
toga rada i njegovu korist osvjedočio sam se, da je korist 
kud i kamo nadmašila troškove. Bosna je bila prije balkanska 
zemlja, bez civilizacije, bez komfora i bez privlačivosti za 
stranca, tamna mrlja na karti evropskog kontinenta, a izlo- 
žbe je prikazaše u pravom svijetlu, kao isječaik orijentalne 
romantike, pun prirodnih ljepota, pun zanimljivih proizvoda 
kućnog i umjetnog obrta, pun prirodnog blaga i povijesnih 
spomenika, a sve to se prikazalo u modernom okviru očima 



101 



civilizirane Evrope. Prirodna je posljedica toga bila, da je 
turistički svijet sa svih strana Evrope nagrnuo u Bosnu, da 
svojim očima promatra samoniklu prirodu i kulturu zemlje, 
koja se budi iz stoljetnog mrtvila i koja je, što se tiče tu- 
rizma, ubrzo postala takmacem Švicarske i Italije. Svi su 
ti turisti donosili u zemljiu novaca, »svi su znali ponijeti isa 
sobom u domovinu po koji umjetno-obrtni predmet, po koji 
sag, jagluk ili bogato zlatno vezivo, pa je taj promet sa svo- 
jim prihodima deseterostruko nadmašio troškove izložaba, 
koje su bile prvi poticaj takvu prometu. Kallav je potpuno 
shvatio značenje i važnost reklame; ali največi je njen uspjeh 
bio taj, da su se u kola te reklame besplatno upregli mnogi 
odlični književnici, kojih pohvalu ne bi mogao naplatiti ni 
najskupljim novcem; ovi su iz vlastite pobude pisali u svim 
evropskim jezicima čitave knjige i članke o prirodnim ljepo- 
tama, starinama i spomenicima Bosne i o njenom kulturnom 
napretku. Imao sam i ja glavom od toga velike koristi: da 
je u Bosni sve teklo starim redom, stekao bih u najbolju 
ruku neko priznanje u uskim granicama Bosne; ostao bih 
sav svoj život provincijalac. Ovako sam došao u priliku upo- 
znati se s prvacima svoje i srodnih struka čitave Evrope, 
te stupiti s njima u užu, nerijetko srdačnu i prijateljsku vezu. 



BARUN BURIAN 



Kad je ministar Kallav, zadnji predstavnik prosvijetlje- 
nog apsolutizma, g. 1903. umro, bilo je za Bosnu, a i za mu- 
zej veliko pitanje, tko će mu biti nasljednik i hoće li se 
i taj posvetiti kulturnom razvoju zemlje kao onaj prvi, ili 
će putovi, kojima će povesti zemlju, krenuti oprečno onima, 
što ih je utro Kallav. Općenito se u Sarajevu nagađalo, da 
će taj biti barun Kutschera, dugogodišnji suradnik ministrov 
i bez sumnje najbolji poznavalac zemlje i njenog upravnog 
aparata. Međutim se ta nagađanja nisu ispunila, jer je zajed- 
ničkim ministrom financija imenovan barun B u r i a n, o 
komiu se znalo samo to, da je i on po zanimanju diplomat i 
zet generala Fehervarija, koji je kod cara bio u osobitoj mi- 
losti. Posljedica tog imenovanja bila je promjena bosanske 
vlade: barun Kutschera premješten je u Beč ministarstvu, da 
kao prvi odjelni predstojnik bude u neku ruku mentor 
novom ministru, koji kao homo novus nije poznavao 
bosanskih prilika, i da mu svojim temeljitim poznavanjem 
svega bude na pomoći. Na njegovo mjesto imenovan je ci- 
vilnim doglavnikom dotada predstojnik administrativnog 
odjela barun Benko, rodom Hrvat; ovoga zamijeni na polo- 
žaju predstojnika administrativnog odjela Košta Hormann, 
dotada ravnatelj muzeja, a mene imenovaše opet upravite- 
ljem muzeja i urednikom »Glasnika zem. muzeja«. 



103 



Za muzej je bilo od neprocjenjive koristi, da je Budan 
dotadašnjeg ravnatelja komornog arhiva dra L. Thalloczvja 
imenovao odsječnim predstojnikom u ministarstvu i povjerio 
mu referat o svim prosvjetnim ustanovama Bosne. Njega 
sam poznavao već odavna, a upoznao ga prilikom, kad je 
Kallav 1889. g. dolazio s njim u Bosnu, a pratio ga je tada- 
šnji štajerski zemaljski kapetan grof Gundakar Wurmbrand, 
koji se smatrao stručnjakom na području arheologije i antro- 
pologije. Onda je preparator Zelebor preparirao baš kosti 
kralja Stjepana Tomaševića, koje sam našao u kraljevu gro- 
bu kod Jajca, i Wurmbrand upotrijebi tu zgodu, da pokaže 
svoje znanje. Postupao je pritom tako autoritativno, da se 
razvila čitava rasprava o autentičnosti skeleta, i ta je kona- 
čno meni, a i ostalima dodijala, a *— Kallav je prekinuo s 
riječima: — Ako to nije zadnji bosanski kralj za vas, on je 
to za nas i ostat će, i tu nema daljine debate. 

Mene je to ozlovoljilo, te sam se povukao među ostalu 
svitu. Tu mi pristupi plavokos gospodin dobroćudna lica, te 
mi reče, neka se ne osvrćem na onog laika, koji samo hoće 
briljirati svojom umišljenom učenošću. Taj gospodin bio je 
Thalloczv, poznati madžarski povjesničar i izdavač više zbor- 
nika povijesnih spomenika, koji se odnose na povijest Bosne 
i Hrvatske. Mi smo se od prvog časa našeg poznanstva spri- 
jateljili i ostali u stalnoj vezi sve do njegove tragične smrti. 
Thalloczv je bio vatreni štovatelj ministra Kallava, te se kao 
odsječni predstojnik svesrdno zauzeo za muzej, koji je bio 
jedna od najmilijih Kallavevih kreacija. 

Samog ministra Buriana upoznao sam jednom prilikom, 
kad sam službeno boravio u Beču te mu se predstavio, ali 
to je bio prekratak sastanak, a da bih mogao stvoriti sebi 
ispravan sud o njemu. Tek kad je 1906. g. pohodio muzej, 
te sam imao prilike, da mu potanko pokažem zbirke i razlo- 



104 



žim glavne smjernice i uspjehe dosadašnjeg rada, opazio sam, 
da sluša s velikim zanimanjem i nije se mogao dovoljno na- 
diviti onomu, što je tu u razmjerno kratko vrijeme postignu- 
to te konačno primijeti, da je Kallav bio velik čovjek, samo 
je šteta, što je sve sam stvarao, a svom nasljedniku nije osta- 
vio nijedno polje rada neobrađeno, da i on uzmogne steći 
zasluga, 

^— Ostavio je, preuzvišeni, i Vama jednu neriješenu za- 
daću: da za ovo blago, sakupljeno ovdje, sagradite dostojan 
dom! 

On me pogleda, stavi ruku na moje rame i reče odluč- 
no: — Das wird gemacht. 

Da to nije bila samo fraza, osvjedočio sam se skorih 
dana, jer je na Ilidži bila sazvana konferencija, kojoj je pred- 
sjedao Thalloczv, a od vlade prisustvovali su Hormann, kao 
predstojnik administrativnog, Passini, kao predstojnik gra- 
đevnog odsjeka, i moja malenkost, kao ravnatelj Muzeja. Ta 
je konferencija imala utvrditi načela, po kojima će se izra- 
diti projekt za zgrade novog muzeja, a kao glavno prihva- 
ćeno je, da se kod projektiranja u prvom redu uvaže potrebe 
pojedinih zbirka, koje će projektantu priopćiti pojedini ku- 
stosi, i da se s obzirom na to prihvati paviljonski sustav, a 
ne jedinstvena monumentalna građevina za sve, koja, kako 
se to pokazalo kod dvorskog muzeja u Beču, ne zadovoljava 
potrebama ni jedne zbirke. Isto tako se ima odustati od sva- 
kog arhitektonsko-dekorativnog balasta, koji gradnju posku- 
pljuje, a muzeju ne pruža nikakve koristi. Kao gradilište 
odabrana je velika parcela između Miljacke i Kolodvorske 
ceste ispod starog katoličkog groblja, nekoć vlasništvo Essad- 
ef. Kulovića u površini od 24 dunuma. Građevni odjel je 
predložio jedan već od pokojnog Kallava odbijeni, a sada 
prerađeni projekat, koji predviđa monumentalnu građevinu 



105 



bez obzira na potrebe muzeja, ali je taj ponovno odbijen, te 
se odlučno ostalo pri tome, da se muzej izgradi u paviljon- 
skom stilu. Konačno je i taj novi projekt izrađen, te se od- 
mah prešlo na gradnju. 

Pročelje se sastojalo od dva, vanjštinom jednaka velika 
paviljona, spojena posebnim atrijem, određena za arheološko- 
historičke zbirke; u dnu je jednako velik paviljon za priro- 
doslovne zbirke; s lijeve strane manji paviljon za etnografi- 
ju, a njemu nasuprot jednaka zgrada za upravu, knjižnicu, 
arhiv i čitaonicu. Sve je to spojeno u četverokutu prostra- 
nim visokim terasama, koje su opasale botanički vrt s gru- 
pom sredovječnih stečaka, dobavljenih uz velik trud i tro- 
šak iz D. Zgošče, Vlađevine, Brankovića i dr. 

Izgrađena površina svih paviljona iznosila je 4.819 m 2 „ 
terasa 3.821 m 2 , botaničkog vrta 5.033 m 2 , a parka, koji je 
sve to okruživao, 10.397 m 2 . Ukupni trošak gradnje iznosio 
je 1,574.915 kruna, a za namještaj i vitrine 180.000 kruna. 

Na toj konferenciji zaključeno je, da se i formalno ra- 
spusti muzejsko društvo, koje od 1888. g. nije funkcioniralo 
niti ubiralo članarine, a imovina, koja je s kamatima nara- 
sla na 10.060 kruna, da se upotrijebi u korist muzeja za pre- 
historička iskapanja i povećanje priručnih knjižnica pojedi- 
nih zbirka. 

U tom je smislu donesen zaključak na izvanrednoj glav- 
noj skupštini, sazvanoj za dan 26. listopada 1906. 



PUT U RUSIJU 



U ljeto zadnje godine prošlog vijeka putovao sam u 
Rusiju, da prisustvujem slavjanskom kongresu arheologa, 
koji je sazvan u glavnom gradu Ukrajine Kijevu, Kao član 
najviših ruskih arheoloških organizacija u Petrogradu i Mo- 
skvi morao sam se odazvati pozivu, te se uputih s Horman- 
nom u Rusiju: on preko Galicije, a ja, da upoznam put niz 
Dunav, najprije u Beograd, odakle sam kanio lađom do Gal- 
ca u Rumunjskoj, a odanle željeznicom u Kijev. 

Stigavši u Beograd morao sam kao i drugi putnici pre- 
dati putnicu na kolodvorskom povjereništvu, a povjerenik 
mi obeća, da će mi je poslati do podne u hotel, koji mi je 
preporučio i koji se nalazio tik prema lađarskoj postaji. 

Vrijeme do podne upotrijebio sam, da pohodim ravnate- 
lja muzeja Valtrovića, koji me provede kroz tadašnji još pa- 
lanački muzej, te mi pokaza i znamenitosti Beograda. U po- 
dne sam objedovao u svom hotelu onako beogradski, t. j. 
dobro i obilno, a kad sam konobaru dao 20 dinara u zlatu, 
vratio mi je 20 dinara u papiru i još šačicu sitniša u srebru 
i bakru kao ažio. 

Kako nije do tri sata popodne moja putnica još stigla, 
odšetah se do kolodvora, da je u povjereništvu zaištem, i 
sutradan rano prije zore pođoh do »agencije«, da kupim puit- 
nu kartu i da se ukrcam. Tu je opet trebalo pokazati putni 
list, a žandar, komu sam je dao, pregleda j>e, skupi obrve i 



107 



progovori važno, da me ne smije pustiti na lađu, i da imam 
ostati u Beogradu- Dozvani narednik to potvrdi i na moje 
pitanje, zašto me zaustavljaju, odvrati, da ne zna i da bi to 
mogao saznati u »kvartu«. Tamo se ispostavilo, da je nalog, 
da me zaustave, dao onaj »prijazni« povjerenik na kolodvo- 
ru, ne navedavši tomu nikakva razloga. A dok sam ja na 
kvartu prosvjedovao protiv takva postupka, zasvira brodska 
sirena i brod otplovi bez mene niz Dunav. 

Neprilika, u kojoj sam se našao, bila je s tim veća, što 
je drugi parobrod imao poći istom prekosutra, te ja ne bih 
stigao na otvorenje kongresa, pa da se radi toga potužim, 
zapitam zapovjednika kvarta, mladog poručnika, mogu li ići 
na prefekturu, da se tamo potužim, a on mi odvrati, da mogu, 
jer u »žurnalu« ne piše ništa o zabrani, da se krećem po 
Beogradu, nego samo, da ne smijem otputovati. Uostalom da 
u prefekturi prije sedam sati nema nikoga, a dotle me po- 
zabavi i isprati me u kavanu, da uzmemo zajutrak. Poručnik 
je uopće bio vrlo uslužan, te je nekoliko puta nazvao tele- 
fonom prefekturu. Dobio je tek oko sedam sati vezu, a kad 
je javio, o čemu se radi, bude mu naloženo, neka mi se ispri- 
ča, da je to svakako bila zabuna i da mogu ići slobodno, 
kamo hoću. 

To mi naravski nije bilo dosta, te sam zamolio, neka 
javi prefektu, da bezuvjetno moram s njim govoriti, a ako 
me ne će odmah primiti, da idem u austrijsko poslanstvo, 
poslaniku barunu Schiesselu prijaviti stvar. Na to je prefekt 
pristao, da me primi, i ja se kolima uputih u prefekturu. 

Tu je radi nedavnog atentata na kralja Milana i radi 
proglašenog opsadnog stanja bilo sve užurbano. U predso- 
blju nađoh nekoliko lancima vezanih okrivljenika, a kad sam 
prefektu poslao svoju kartu, iziđoše dva teško okovana okri- 
vljenika, a mene pustiše k prefektu. 



108 



Izjavio sam mu svoje ogorčenje, da me beogradska po- 
licija kao austrijskog državljanina i funkcionera, koji se na- 
lazi na službenom putovanju, bez razloga zaustavlja, da mi 
se ograničava sloboda kretanja i da ja za to tražim zado- 
voljštinu, te sam kao lojalan čovjek došao najprije k njemu, 
prije nego stvar predam u ruke austrijskom poslaniku, što 
ću bezuvjetno učiniti, ako mi se ne da zadovoljština. 

Prefekt udari u blaže žice, stade se ispričati, da je na- 
log neovlašteno izdao kolodvorski povjerenik, a pošto uvi- 
đa, da gubim po voznom redu dva dana, čekajući na drugi 
brod, da je spreman dati mi za svaki dan 100 dinara odštete. 

Na tu sam ponudu planuo i rekao, da sam ja austrijski, 
a ne srbijanski činovnik, da mi nismo navikli tražiti novča- 
ne, nego moralne zadovoljštine, a u ovom slučaju bi se ta 
sastojala u tome, da se kolodvorski povjerenik preda mnom 
ispriča, da kaže, što je bilo uzrokom njegovu postupku, i da 
radi samovoljnog postupanja bude kažnjen. Videći, da ja od 
svojih zahtjeva ne odustajem, pozva telefonski željezničkog 
povjerenika, izgrdi ga na pasja kola, a na pitanje, zašto je 
obustavio moj odlazak, odvrati onaj, da je ruski konzul u 
Sarajevu na mojoj putnici uz vizum dopisao toplu preporuku 
na sve ruske vlasti, da mi u slučaju potrebe u svemu budu 
na ruku, jer da sam njegov lični prijatelj. A kako su onda 
odnošaji između Srbije i Rusije bili napeti, učinilo mu se to 
sumnjivim, pa me je zaustavio, dok se stvar ne razbistri. 
Konačno me dosta skrušeno zamoli za oproštenje. 

Tako završi moj prvi konflikt s beogradskom policijom, 
i ja se uputih u austrijsko poslanstvo, gdje me poslanik, ma da 
je bilo još vrlo rano, primi, a kad sam mu razložio, što me 
je zadesilo i kako sam pribavio sebi zadovoljštinu, bilo mu je 
to drago, te je rekao doslovce: — Da se svi Austrijanci u 
tuđini tako energično zauzimlju za svoje dostojanstvo kao 



120 



Vi, uživali bi u svijetu bolji ugled, nego dosada. Uostalom, 
ja ću sa svoje strane poraditi, da Vam se dade zadovoljšti- 
na i kao službenoj osobi! 

I stari gospodin održao je riječ. Desetak dana nakon 
mog povratka iz Rusije dobio sam preko bosanske vlade oba- 
vijest od izvanjskog ministarstva u Beču, da se srpski mi- 
nistar predsjednik radi onog incidenta ispričao poslaniku, a 
na polasku u Niš požalio je tu nezgodu i kralj, te da mini- 
starstvo i vlada drže, da je time stvar likvidirana. 

Iz Beograda saon se prevezao, sit beogradskog gosto- 
primstva, u Zemun i tu saznao, da slučajno sutradan zoroim 
polazi mimo voznog reda posebna lađa niz Dunav. Njom 
sam nakon dva dana stigao u Galac, odavle kolima u Reni 
do željezničke postaje i željeznicom preko Besarabije u Kijev. 

Vožnja niz Dunav, ma da su ljetni dani bili sunčani i 
vedri, prilično ine je razočarala, jer sam od obalne krajine 
malo što vidio. Dunav, koji je u ilovastom tlu izrovao du- 
boko, s desna i lijeva visokom strmom obalom opasano ko- 
rito, imao je nisku razinu, a preko obala mogao se samo na 
mjestima razabrati koji manji isječak dunavske nizine. Samo 
silhueta starog smederevskoga grada unijela je u tu mono- 
toniju nešto romantike, koju su nadmašile goleme klisure Že- 
ljeznih vrata, koje su toliko stisle korito Dunava, da se put 
brodovima morao umjetno prokrčiti na onom dijelu, gdje je 
nekoć Trajan sagradio svoj glasoviti most. I tako sam okom 
uhvatio samo po koju sliku i to većinom kod pristaništa, gdje 
su lučke zgrade svojim mršavim fasadama kvarile svaki ljep- 
ši izgled. 

Rano zorom trećeg dana stigoh u Galac, jednu od naj- 
većih dunavskih luka, gdje je sve kipjelo i vrvjelo od živog 
prometa lađama svih narodnosti, mećtu kojima mi je udario 
u oči veliki broj grčkih brodova. Sam grad je moderno iz- 



110 



građen, bez osobitih znamenitosti. Osobito su zanimljivi iz- 
voščiki s malim, elegantnim, gotovo dječjim fijakerčičima, u 
koje su upregnuti živahni, vatreni vlaški pastusi, a kočijaši 
su im bili u duge kaftane odjeveni Skopci ili, kako Rusi iz- 
govaraju, SkapecL Ti pripadaju nekoj u Besarabiji i Ukrajini 
rasprostranjenoj orijentalnoj sekti, jer se i antropološki razli- 
kujiu od Ukrajinaca, te su vjerojatno ostatci starih Kabira* 

Askeza — a kao najbolje poticalo za nju — kastracija 
bila im je vjerska dužnost, te su joj se podvrgavali u zrelo'j 
dobi; posljedice te operacije odražavaju se u čitavoj njihovoj 
pojavi, jer su golobradi, visoki, ugojeni, s kreštavim ženskim 
glasom; iu moralnom su pogledu osobito radini i štedljivi, 
upravo gramzljivi, s neobično izraženim talentom za sticanje 
novca, kojim obilno opskrbljuju svoju djecu, rođenu u doba 
prije svoje operacije. U Gaku su oni trgovci, mešetari, ban- 
kari i *— izvoščiki, a našao sam ih i u Kijevu i Moskvi, 
osobito među bankarima, sarafima i veletrgovcima. 

U Gaku sam najmio izvoščika — čudnim slučajem Bo- 
šnjaka ^ koji me odveze u Reni. Tu uđoh u širok, prostrani 
ruski vagon, opremljen svim uređajima, potrebnim za dugo- 
trajno putovanje po nepreglednim ruskim daljinama; ali su 
u vožnji ta kola spora, kao u nas mješoviti vlakovi. Uza svu 
rodnost i plodnost nepregledne ukrajinske ravni nisam na- 
išao ni na jedan dio kraja, koji bi putniku pružao zanimljivu 
sliku, osim one beskrajne daljine. Samo gdjegdje vidiš pred 
kojom kolibom seljaka, kako promatra prolaz vlaka. Odjeven 
je kaftanom, kojemu skuti sežu gotovo do zemlje; na glavi mu 
je šapka, na nogama blatne čizme, a lice kao da mu potječe 
još iz dobe prije onoga, kad je Petar Veliki, da svoje Ruse 
privede civilizaciji, izdao strogu odredbu, da briju bradu 
i šišaju kosu. Među tim bradatim tipovima opazio sam po 
neko lice, komu su obrazi bili obrasli bradom do očiju, te me 



111 



je podsjećalo na tipove plemena Aino na dalekom sjeveroisto- 
ku Sibira, Kako sam uostalom veći dio puta prevalio po noći, 
nisam od Ukrajine mnogo ni vidio. Stigavši u Kijev odveze 
me izvoščik u hotel na Kreščatiku, najširoj kijevskoj ulici. 
Tu sam se provezao kraj višekatne palače, koja je bila sva 
u plamenu. To je bila palača Slavjanskoga, koji je svojim ve- 
likim, sjajno izvježbanim pjevačkim zborom obišao sve evrop- 
ske prijestolnice, da prvi put sa sjajnim uspjehom otvori pro- 
pagandu za rusku narodnu vokalnu pjesmu. I ja sam ga nekoć 
imao već prilike slušati u Zagrebu. Umjetnički uspjeh tih tur- 
neja bio je, kako se stari Zagrepčani sjećaju, izvanredno ve- 
lik, a ni materijalni nije bio manji, jer se Slavjanski vratio 
u Rusiju s toliko zarade, da je na Kreščatiku mogao sagraditi 
onu palaču, koju je pred mojim očima plamen pretvorio u 
ruševinu. 

Kijev je sveučilišni grad, grad lavra*), sabornih crkava i 
samostana, u ono doba najveća tvrđava u zapadnoj Rusiji, 
puna vojnika i časnika, grad ruske narodne vokalne i crkvene 
koralne pjesme. Radi bogatstva na glasu je Pečerskaja Lavra 
sa svojim podzemnim spiljama i hodnicima, u kojima žive u 
gustom mraku isposnici, kojiput do pasa zakopani u zemlju, 
te u molitvi i pregaranjima provode asketski život. Usto je 
Kijev i prometan trgovački grad, a zanimljivo je, da je go- 
tovo svaki trgovac ondje bio vješt njemačkom jeziku. Medu 
kupecima (trgovcima) ima mnogo Židova, koji u gradu ima- 
du svoje trgovine i poslovnice, a podvečer idu u svoj 
g h e 1 1 o izvan grada, gdje žive sa svojim porodicama te 
noću ne smiju izlaziti. 

Stigavši u hotel našao sam ondje Hormanna, koji mi je 
pripovijedao, kako je pri dolasku u hotel gotovo nastradao, 



*) Lavre zovu se isposnički manastiri. 

112 



jer je, kad mu je gostioničar pokazao sobu, pogazio nogom 
žohara, koji se sobom prošetao. Gostioničar ogorčen radi to- 
likog bezboštva, koje se ne žaca pogaziti tarakana, nije 
ga htio primiti u svoj hotel. I samo posredovanjem ruskih 
poznanika uspjelo je, gostioničaru dokazati, da tarakani u 
Evropi ne uživaju ono poštovanje, koje im se iskazuje u Ru- 
siji, i da ih smatraju i trijebe kao kućnu gamad. Pri dolasku 
našao sam u istom hotelu i nekoliko poznanika iz Berlina i 
Beča, a među njima ravnatelja dvorskog muzeja Hagera uz 
bocu hljebnog kvasa, za koji sam mislio, da je bavarsko pivo, 
dok mi Haiger nije protumačio, kakvo je to nevino piće. 

Grofica Uvarovna nas je najljubaznije sretala i brinula 
se, da nam boravak bude ugodan. I sam kongres je vrlo 
uspio, te smo čuli i vidjeli mnogo, što nas je zanimalo, napose 
2 e m j a n k e, iskopane na obali Dnjepra, kojih je pravo zna- 
čenje tek poslije protumačeno. 

Na prvoj sjednici kongresa održao sam na francuskom 
jeziku referat o prehistoričkim iskopinama u Bosni, i predlo- 
žio članovima album s najvažnijim bosanskim iskopinama. 

U Kijevu je zateklo Hormanna i mene pismo od g. He- 
ruca, koga smo nekoć poznavali kao knjižara u Zagrebu: po- 
ziva nas, neka se na povratku svratimo u Moskvu, da nam 
je potanko pokaže, a kao znak, po komu ćemo ga prepoznati 
na kolodvoru, bit će bosanski fes, koji će nositi na glavi. He- 
ruc nam je pokazao Moskvu od Kremlja i Crvenog trga do 
periferije, koliko je to bilo moguće <u dva dana, a pripovijedao 
nam je i o svom životu u Rusiji, kako se pred petnaest go- 
dina preselio u Petrograd, tu se oženio, prešao na pravoslavlje, 
te se tako »porušio«. U novoj domovini se osjeća sasvim do- 
bro, samo ga kojiput uhvati čežnja za Zagrebom ili bar za 

8 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira 113 



kojim Zagrepčaninom, kojega bi put, kao i nas, nanio u Ru- 
siju, da se s njim porazgovori o životu u Zagrebu i u Hr- 
vatskoj. 

Iz Moskve se odputih preko Lavova i Pešte u Sarajevo, 
kamo stigoh treći dan, sav isprebijan od dugog i napornog 
puta. 



DONJA DOLINA I DRUGE ISKOPINE 



Kad je Fiala umro, 1898. g., a nije bilo naći podesna mu 
nasljednika s potrebnom stručnom spremom, morao sam po- 
novo preuzeti upravu prehistoričke zbirke u svoje ruke, te 
sam je, uz druge, držao sve do svjetskog rata. Vratio sam se 
opet iskapanjima, od kojih su bila najvažnija neolitska naselja 
u Donjem Klakaru (1900.) i Novom Šeheru kod Žepča (1906. 
do 1908.), pa sojenice na obali Save kod Donje Doline niže 
Bos. Gradiške. Od osobite su važnosti bile te sojenice kao 
rijetko sačuvan primjer prehistoričkog riječnog naselja, koje 
je obalnim rubom Save zapremalo velik prostor, a građevne 
su mu se sastojine sačuvale ne samo u najdubljim slojevima 
nego i u gornjima do samog tavana i krova, jer ih je riječni 
mulj tako obavio i time zaštitio od bujice, da su se, iako istruli, 
dobro razabirali pojedini dijelovi gornje konstrukcije kuća i 
tavana. 

O radu, koji je tu obavljen u nekoliko godina, i to samo 
u doba, kad je Sava bila niska, može svako sebi stvoriti sud, 
ako uvaži, da je otkopan prostor od 2425 m 2 , a materijala u 
iznosu od 11.000 m 3 , te je poprečna dubina iskopina iznosila 
4.5 m, ali na mjestima i više od 6 m. Uspjeh tih iskapanja 
nadilazio je sva očekivanja, jer je njima razjašnjena konstruk- 
cija takvih riječnih naselja u najtanje sitnice, kao ni jednom 
sličnom iskopinom u Evropi, a otkriven život i rad naših soje- 
ničara na način, koji je znatno nadopunio sva prilikom drugih 



115 



iskopina stečena iskustva o životu prehistoričkog žiteljstva 
Bosne« Muzeju su te iskopine dale nepregledan niz starina 
sviju vrsta, a osim toga i niz spomenika, kakvih nema ni jedan 
muzej u Evropi, tako dvije hrastove lađe od 13 i od 5,5 m 
duljine, nekoliko grobnica s lijesovima od hrastovine, zako- 
panih ispod podnica kuća, i konačno je obreteno na obližnjim 
Gredama i groblje ovoga naselja, koje je popunilo sliku, do- 
bivenu iskapanjem sojenica u znatnoj mjeri, O ratarstvu sta- 
rosjedilaca tih sojenica svjedoče nam čitavi tavani pouglje- 
nog žita: pšenice, ječma i prohe, kao što nam o lovu govore 
glave prabika, goleme rožine jelena i kosti veprova, srna, 
dabra i druge lovine. Domaće životinje zastupao je sojeni- 
čarski pas, krmak, govedo i konj. Tu su cvali svi obrti one 
dobe: lončarstvo, kovanje željeza, lijevanje bronce iz kame- 
nih kalupa, kozarstvo, prerađivanje kosti i rožine i obrađi- 
vanje pređe u konce i tkanine, a spomenici dnevnog života 
od bezbroj dječjih igračaka, žlica i posudica za pitanje do 
različnih rekvizita pogrebnih obreda sačuvali su se u tolikom 
broju kao ni u kojem savremenom naselju u Bosni i izvan nje. 
Ti su rezultati bili vrlo znatni ne samo s obzirom na to, da 
su nam upravo savršenim načinom upotpunili sliku o ilirskom 
pražiteljstvu Bosne, kako nam ju je prikazivao čitav niz do- 
sadašnjih iskopina, — važni su i s razloga, jer nam objašnja- 
vaju život i rad ilirskih sojeničara savske doline i jer nam se 
tu gotovo u cijelosti sačuvala slika sojeničarske kuće brvnjare, 
sagrađene nad vodom na podnici, koja je ležala na gustim 
na oko nepravilnim nizovima hrastovih kolaca, zabitih u savski 
mulj. Te kuće odaju već neki savršeniji raspored, jer se ne 
sastoje od jedne same prostorije, nego su pregradom razdije- 
ljene u dva dijela: prednji bez stropa, s ognjištem u sredini 
i badžom u krovu, odgovarao bi starogrčkom megaronu, 
stražnji sa stropom služio je kao ložnica (thalamos), a 



116 



tavan nad njom kao spremnica za živežne namirnice i žito — ' 
pšenicu, ječam i prohu — * koje se tu pougljenjeno našlo u ve- 
likim količinama. 

S obzirom na to pougijeno žito nametalo se pitanje, 
jesu li se zrna žita kroz vjekove zbog dezoksidacije u zemlji 
pretvorila u ugljen, ili se žito namjerice pržilo za to, da 
mu se ubije klijavost te da se tako bolje konzervira, a osim 
toga i lakše tare i melje. U tim su kućama zanimljiva do- 
maća ognjišta, na podnici okrugla oblika, ograđena lijepo 
svastikama ornamentoanom ogradom od ilovače, koja su 
kroz ilovastu rešetku i lijevkom pod njom bila spojena s 
prostorom ispod kuće, gdje sam u više slučajeva našao 
grobnice starenika porodice, sahranjenih u hrastovu lijesu, 
sastavljenom od cijepanih dasaka. Vjerojatna svrha tog raspo- 
reda bik je ta, da i pokojnik bude sudionikom žrtava, libacija 
i kađenja prinošenih na domaćem ognjištu-žrtveniku. Tu smo 
dakle naišli na najstariji trag, a vjerojatno i podrijetlo kulta 
Lara u sojenicama, koji je kod Italika i srodnih im Ilira imao 
veliku ulogu. 

Tu su se u sojeničkim brvnjarima mogli nazrijevati i naj- 
stariji elementi dorskog hrama, dakako još posve na prehi- 
storičkom razvojnom stupnju: grob, ograđen pletenom ogra- 
dom, da ga stoka ne opogani, bila bi c e 1 1 a, hrastovo stu- 
povlje oko te primitivne celle bio bi trijem ^- alae ^ u pe- 
ripterosu; samo hrastovo stupovlje, koje bez baze neposredno 
niče iz zemlje, naliči svojim zdepastim oblikom na masivni 
dorski stup s kapitelom, izvedenim od masivne drvene ploče, 
umetnute između stupova i greda i prema stupu nešto zaoblje- 
ne, a u pojedinim elementima gornje zgrade lako je prepo- 
znati pojedine sastavine arhitrava: epistil, triglife i metope 
te konačno strehu (geison i syma)sa zabatnjakom (tym- 
panon) u pročelju. Hipoteza, da je oblik dorskog hrama pro- 



117 



izašao iz drvene arhitekture, nije bila nova, ali je u Dolini 
utvrđeno, da podrijetlo tomu imamo tražiti u prehistoričkim 
sojenicama, kao što je tamo nikao i kult Lara. Drvenih lađa 
nađeno je nekoliko u jezerskim naseljima padovanske nizine, 
ali nije uspjelo ni jednu dići i očuvati za muzeje, jer je hra- 
stovo drvo, stoljećima ležeći u vodi, tako omekšalo, da bi se 
moglo prstom probiti, a na suhu bi se ta masa pod utjecajem 
zraka i sunca ljuštila u tankim kovrčastim slojevima, dok se 
ne bi raspala u sitno trunje. Manji čamac pokušali smo im- 
pregnirati lakom, koji je rastopljen špiritom, ali je to bilo 
vanredno skupo, a kad smo naišli na veliki čamac, nestalo je 
u Gradiški laka, ma da sam obišao za to sve dućane. I slu- 
čajno se dosjetih, ne bi li istu uslugu učinio i svijetli karbo- 
linej, koji se i inače upotrebljava za konzerviranje drva, i 
pokus je vanredno uspio. Čim se očistio koji komad lađe, na- 
topili bi ga karbolinejem i nastavili time, doklegod je drvo 
upijalo ulje. Tako je uspjelo uz razmjerno malen trošak pre- 
parirati čamac, da se smješten lebdeći na podvučenim kola- 
nima, u ogradi od vrljika i letava, mogao dići s mjesta. Po- 
što se osušio, mogli smo ga na splavi konstruiranoj od ča- 
maca, dopremiti do Sijekovca i spraviti u poseban vagon. 

Sređivanje bogatog arheološkog materijala iz Donje Do- 
line te njegova obradba u »Glasniku« bio je velik posao, koji 
me je dugo vremena zabavio. Trud nije bio uzaludan, jer se 
stručni svijet zanimao za naš posao; što se vidi i po tome, što 
me je najglasovitiji danski arheolog Sophus Miiler predložio 
za dopisnog člana arheološkog društva u Kopenhagenu. 

U to doba moga rada idu i neke manje opsežne ali za nas 
važne iskopine na području bosanske prehistorije, od kojih 
su spomena vrijedne one u Gorici kod Posušja (1898.), gdje 
sam otkrio jednu zidanu u s t r i n u ili krematorij, gdje su se 
spaljivali mrtvaci, i gdje sam u debelom b r e c c i j i sličnom 



118 



sloju sažganih kostiju našao kacigu uz množinu oružja i bron- 
čana nakita, karakteristična za zapadno ilirsko područje, koje 
odaje u nekoj mjeri prekomorski utjecaj iz Italije. Jedna ve- 
lika gromila, otkopana 1900. g. na Plani kod Bileka, dala nam 
je dvije krasne brončane kacige ilirskog oblika i mnogo različ- 
nog nakita i oružja ardiejskih junaka, koji su u njoj sahranjeni. 
Druga jedna ustrina, koju sam otkopao u Lamincima, vodi 
nas opet u kasno-latensko doba, prelazeći pojedinim tipovi- 
ma u prve godine rimskog osvajanja. Treću ustrinu otkopao 
sam kod Mahrevića 1909. g., koja pripada također latenskom 
periodu. Konačno je vrijedna spomena i gradina nad vrelom 
Rame, koju sam našao već 1900., a potanje proučavao 1912. 
godine. Pripadala je dobi bronce i idućoj hallstattskoj dobi, 
a važna je kao sjedište domaće brončane industrije. Uporedo 
s time nastavio sam priopćivati starobosanske natpise na steć- 
cima. Napose je bio važan natpis Kulina bana, nađen 1899. 
godine kod Muhašinovića blizu Visokog, i to zato, jer nam 
daje nove podatke o tom slavnom banu i jer je to najstariji 
hrvatski pismeni spomenik, obreten dotad u Bosni. 

U to doba ide i moja najveća numizmatska radnja, mo- 
nografija o »Slavonskim Banovcima«, gdje sam po prvi put 
pokušao potanje obraditi to dotle neobrađeno, a za nas vrlo 
važno pitanje hrvatske numizmatike (1897. g.). 



HRVATSKI KLUB 



Od svih uspjeha, što sam ih postigao za svoga pionirskog 
rada u Bosni, najdraži mi je osnutak Hrvatskog kluba. Kad 
sam bio došao u Sarajevo, nije ondje bilo ni traga društvenom 
životu. Domaći je svijet živio po konfesijama odijeljen u po- 
sebne grupe, a nadošla činovnička i časnička inteligencija 
zastupala je dvije posebne društvene kaste. Činovništvo je 
bilo minijaturni kaleidoskop narodnosti i odraz monarhijine 
narodne mješavine. Svaka je narodna grupa živjela odvojeno 
od drugih, bez unutarnje veze, koja bi okupljala sunarodnjake. 
Većina su bili Hrvati; ali je tu bilo i mnogo Nijemaca, Čeha, 
Poljaka, Ukrajinaca, Rumunja i nešto malo Madžara. Kraj 
takve mješavine nije čudo, da je njemački jezik prevladao u 
uredima i u privatnom životu. No osim svog ureda i kavane, 
nisu svi ti ljudi imali stalnog sastajališta, gdje bi se pozabavili 
i porazgovarali o svojim prilikama, potrebama i željama. Ne- 
stašica svake društvene veze mnogome je, koji je došao 
u Bosnu, da za mju radi i sebi osnuje budućnost, oteščala 
onako težak položaj. Društvenu nepovezanost i rastrganost 
povećalo je i to, što je inteligencija, pretežno činovnička, često 
mijenjala mjesta svog službovanja, te je tako oteščano stva- 
ranje jezgre, oko koje bi se formiralo buduće društvo. 

Hrvati su bili u toliko boljem položaju od ostalih naro- 
dnosti, što ih je bar jezik vezao uz domaće žiteljstvo, — * 
premda su i tu vjerske razlike mnogo dolazile u obzir i spre- 



120 



čavak bliži dodir i međusobno približavanje* Oni su prvi 
osjetili potrebu, da stvore neko središte, koje će privući su- 
narodnjake i držati ih na okupu, i iz te potrebe nastade naj- 
prije hrvatsko pjevačko društvo »T r e b e v i ć«, koje je po- 
stiglo u tom pogledu mnogo, ali ne sve* Na koncertima »Tre- 
bevića« sastajalo se doduše sve, što je u ono doba mislilo i 
osjećalo hrvatski, ali čim bi se takav koncerat, koji je u gla- 
zbenom vidu uvijek bio na visini, svršio, razišli bi se svaki 
na svoju stranu, te se nisu opet vidjeli do druge slične zgode* 
Ovako je bilo i s »Napretkom«, kojemu su kao potpornom 
društvu pristupili redom svi Hrvati, ali ni tu nije bilo prilike 
češćem sastajanju članova, a to je glavni uvjet društvenosti. 

Da se doskoči takvoj društvenoj praznini, osnovan je u 
Sarajevu t. zv, »Gospodski klub«, u kojem se okupljala sara- 
jevska inteligencija; ali je to u jednu ruku bio međunarodni 
klub ponajviše s njemačkim jezikom, a onda nije u svojim 
udobnim prostorijama pružao članovima ništa osim veliki 
izbor novina u čitaonici i kartaških stolova, oko kojih bi se 
okupile međusobno odvojene grupe igrača. 

Osjećajući za to potrebu jednog društva, koje će bar sa- 
rajevske Hrvate okupiti u jedno kolo, nikla je ideja, da se 
osnuje »H rvatski klu b«, koji će ispuniti onu prazninu u 
dosadašnjem društvenom životu* Tako se složio odbor, u ko- 
jemu ponudiše meni predsjedništvo* Ja sam mislio, da na čelo 
kluba treba da dođe koji od Hrvata visoka položaja, pa sam 
predlagao, da se predsjedništvo ponudi ili Kosti Hormannu 
ili dru Adalbertu Sheku, te sam preuzeo dužnost, da jednog 
od njih sklonem, da se toga primi, a ako ne uspijem, da ću 
sam primiti čast* 

Hormann, koji je nedavno bio imenovan predstojnikom 
administrativnog odjela zemaljske vlade, izjavio mi je, da bi 
se rado primio toga, ali da kao poglavar jednoga čisto poli- 



121 



tičkog odjela ne smije preuzimati nikakve nacionalne funkcije, 
koja bi bila nespojiva s njegovim položajem. Bolje sreće nisam 
bio ni sa Shekom, koji je onda bio predsjednik vrhovnog su- 
da i nadao se, da će postati predstojnikom pravosudnog od- 
sjeka. I tako mi ne preosta drugo, nego da se sam prihvatim 
predsjedništva. 

U odboru su bile same istaknute hrvatske osobe: Vancaš 
kao podpredsjednik, prof. Bosutić blagajnik, Dušan Plavšić 
tajnik, Nikola Ostojić jedan od prvih pokretača novog kluba 
i mnogi drugi, koji se dadoše svesrdno na posao oko ostva- 
renja kluba, te društvene hrvatske ustanove. U Štambukovoj 
kući na uglu Ćemaluše i Kulovićeve ulice iznajmismo prve pri- 
vremene prostorije, a kad je izgrađeno krilo iste zgrade u 
Ćemaluši i prema našim željama prostorije, koje će odgovarati 
potrebama većeg broja članova, prešao je klub tamo. Za pro- 
storije je nabavljen jednostavan, ali ukusan i udoban namje- 
štaj, i te su nam prostorije služile, sve dok nije dovršena Na- 
pretkova palaca, u koju se klub konačno preselio. 

Naš se klub razlikovao od »gospodskoga« time, što 
nije bio namijenjen samo muškim članovima, nego je i za go- 
spođe uređena posebna dvoranica, gdje su se one svaki dan 
sastajale. I tako su se zbližile i obitelji, koje su donde živjele 
odvojene i svaka za sebe. U klubu su priređivane cesto u pet 
sati po podne čajanke i koncerti, osobito hrvatskih umjetnika, 
koji bi dolazili u Sarajevo. U tome je bio zaslužan Vancaš 
kao prvorazredni glazbenik i zborovođa. Odlikovale su se i 
naše gospođe brigom oko ukusne dekoracije dvorane i obilnim 
zakuskama. Pri poslu takvih priprema bila mi je desna ruka 
moja žena, koja se upravo natjecala s ostalim članicama, da 
što ljepše uspiju priredbe, kakvih Sarajevo dotle nije vidjelo. 
I tako je »Hrvatski klub« unio u društveni život malo življeg 
poleta, a što je glavno, zbližio je inače raštrkane hrvatske 



122 



obitelji u jedno kolo, gdje se svaka od njih, i domaća i dose- 
ljena, smatrala kao u svom domu. Pa kao što je duh hrvatske 
solidarnosti oživio u »Hrvatskom klubu« novim životom, tako 
je u njemu nikla i mnoga ideja, koja je bosanskom hrvatstvu 
donijela obilna roda. Dok sam bio u Sarajevu, taj je duh na- 
predovao, vršio čak u ratno doba svoju uspješnu zadaću, a 
kad sam napokon ostavio Sarajevo, predao sam ga u ruke 
mlađem naraštaju sa željom, da i dalje radi na njegovu pro- 
cvatu i da bude društvena veza svim Hrvatima Bosne bez 
razlike, da li su vjerom katolici ili muslimani. 

Uza svoju društvenu zadaću izvršio je klub i drugu, va- 
žniju, pridonoseći mnogo u radu oko nacionalnog osvješćiva- 
nja bosanskih Hrvata i njihova zbliženja s hrvatskom mati- 
com. Plod toga rada vidimo tek danas u pravom svijetlu. 



NESUĐENA IZLOŽBA 



Svake sam godine običavao s porodicom provesti po dva 
mjeseca na ljetovanju u Palama, gdje sam usred guste Crnogo- 
rke sagradio šumsku kuću. Kolima ili na konju išao bih odavle 
u Sarajevo na rad, a podvečer se vraćao. Jednoga ljetnog 
dana dođoše mi u pohode Ivan Tišov, moj bivši đak 
iz obrtne škole, i dr. Dežman, urednik »Obzora«. Tiso- 
va sam uvijek cijenio kao marljiva i nadarena slikara, koji 
je, samo ako ne bi skrenuo kojom modernom strampiuticom, 
obećavao postati jedan od naših najvećih slikara. Dežmana 
sam poznavao samo po imenu i po načinu i duhu Obzorova 
pisanja. Mislio sam, da se slučajno našao s Tišovom i ispra- 
tio ga u Pale. Međutim mi u razgovoru rekoše, da su na- 
mjerno došli, da me zainteresiraju za jednu stvar. Radilo se 
o tomu, da su hrvatski umjetnici, koji će svoje radove izla- 
gati na umjetničkoj izložbi u Beogradu, naumili prenijeti svo- 
je umjetnine poslije izložbe u Sarajevo, da ih tu izlože, kako 
bi se time pružila bosanskim Hrvatima prilika, da se upo- 
znaju s radom hrvatskih umjetnika. Zamolili su me, da tu 
stvar uzmem u ruke, da u Sarajevu sastavim izložbeni odbor 
i nastojim naći zgodne prostorije te isposlovati polakšice za 
prijevoz umjetnina, svakako da sve udesim, što je nužno, 
kako bi ta stvar ispala što ljepše. 

Meni se ta zamisao svidjela i s umjetničkog gledišta i 
s obzirom na to, što će bosanski Hrvati imati prilike na toj 
izložbi uvjeriti se na svoje oči, kako su banovinski Hrvati 
na visokom stupnju umjetnosti, a to će im biti nov poticaj 



124 



za rad oko ojačanja narodne svijesti. Prihvatio sam s vese- 
ljem povjerenu mi zadaću, i kad sam se nakon nekog vre- 
mena vratio u Sarajevo, sastao sam se s prijateljima u »Hr- 
vatskom klubu«, i tu se složio odbor za priredbu prve izložbe 
hrvatskih umjetnika u Sarajevu. Predsjednikom izabraše 
mene, a tajnikom Dušana Plavšića, koji je, ma da je grčko- 
istočne vjere, bio najgorljiviji suradnik u »Hrvatskom klubu«, 
a imao je usto profinjen ukus i bogato iskustvo u priređiva- 
nju slikarskih izložba. Pohodio sam najprije Essad-efendiju 
Kulovića, sarajevskog gradonačelnika, i on je odmah pristao, 
da nam za izložbu stavi na raspolaganje svečanu dvoranu 
gradske vijećnice, koja je vrlo reprezentativna, dobro rasvi- 
jetljena velikim prozorima i kao stvorena za izložbu. S obzi- 
rom na kulturnu svrhu nije mi bilo teško ni kod željezničke 
uprave isposlovati besplatni željeznički prijevoz slika na bo- 
sanskim željeznicama, a osim toga je putem štampe bila sa- 
rajevska javnost zainteresirana za tu izložbu, te je već una- 
prijed bio osiguran posjet. 

Obavijestili smo o svemu zagrebački odbor, kojemu je 
bio predsjednik profesor Brunšmid, i čekali, kada će slike iz 
Beograda stići u Sarajevu. 

Međutim se srpska štampa digla protiv toga, da se u 
Sarajevu priređuje izložba hrvatskih umjetnika. Tvrdi- 
lo se, da je Bosna »srpska« zemlja, još neoslobođena i da u 
njoj nema mjesta nekoj specijalno hrvatskoj izložbi. Digla 
se tako čitava graja, srbijanske novine nagoviještale sabota- 
žu, a jedne su čak prijetile, da će vagon, u koji će se uto- 
variti umjetnine, raznijeti bomba, prije nego i krene u Sa- 
rajevo. Nakon nekoliko pisama amo i tamo obavijestio nas 
je zagrebački odbor, da ne drži uputnim, da se u takvim pri- 
likama i u takvoj atmosferi održi izložba. Mi smo s naše 
strane uporno zastupali stajalište, da je zagrebački odbor, 



125 



obvezan, da održi svoje obećanje, s tim više, što namisao 
za tu izložbu nismo pokrenuli mi, nego baš predstavnici dru- 
štva hrvatskih umjetnika, koji su napose došli k meni, da 
poduzmu za to potrebne korake. Mi smo izvršili sve, što se 
od nas tražilo, a sada je na redu, da predstavnici hrvatskih 
umjetnika izvrše, što su obećali. Hajka je postajala u beo- 
gradskim novinama sve žućljivija, dok se u Beogradu ne do- 
sjetiše načinu, kako će osujetiti sarajevsku izložbu. Pokre- 
nuše akciju, da se pokupuje što više hrvatskih slika uz po- 
godbu, da se kupcima one predadu odmah, a pojedini hr- 
vatski slikari dobiše povrh toga orden sv. Save. I tako je 
uspjelo pokopati tu hrvatsku izložbu u Sarajevu prije nego- 
li se i rodila. 

Odlikovani svetosavci postali su onim časom veliki po- 
bornici jugoslavenstva. Ja sam se snebivao, kako silan pre- 
okret može u dušama odlikovanih proizvesti onako malen 
orden, koji je u tadašnjoj listini evropskih dekoracija bio na 
zadnjemu mjestu. Kod Dežmana mi to nije bilo čudno, jer 
je kao glavni urednik Obzora živio u jugoslavenskoj atmo- 
sferi, ali me je boljelo zbog Tišova, koji je bio seljački sin, 
kojega je Kršnjavi doveo iz seoske zabiti u obrtnu školu, po- 
slao na slikarsku akademiju u Beč i Monakov, imenovao ga 
profesorom slikarske akademije u Zagrebu, gdje je za nj 
uređen atelje i pomagao ga u radu, koliko je mogao: on je 
jednom riječi imao i život i opstanak i napredak zahvaliti 
Hrvatskoj, pa da u doba, kad je dorastao do muža, pođe u 
Jugoslavene! Sve to nisam shvatio odmah, ali razabravši, 
kakvim je vodama zaplovio, polako sam se povukao, dok se 
naše veze nisu same od sebe pretrgle. 



126 



ARHIVSKE STUDIJE 



Jednom prilikom, u razgovoru s drom Thalloczvjem o 
tome, kako historičko proučavanje Bosne još oskudijeva u 
dovoljnim vrelima i prikladnim diplomatarima, razloži mi on 
nakanu, da pristupimo predradnjama za izdanje što potpu- 
nijeg diplomatara Bosne i da se što prije pribere potrebni 
arhivski materijal U prvom bi redu trebalo proučiti sve ar- 
hive, koji dolaze u obzir, dobaviti iz njih dobre prijepise 
dokumenata važnih za povijest zemlje, a kad se taj posao 
svrši, pristupiti izdanju dokumenata, koji će ući u taj veliki 
zbornik. Kako taj veliki posao treba mira i neometanog rada, 
moći ćemo ga se prihvatiti, kad obojica odemo u mirovinu. 
Zasad i idućih godina dali bi se na sabiranje prijepisa i 
ispisivanja dokumenata, a to bismo razdijelili među sobom 
tako, da bi mene zapali dubrovački i drugi dalmatinski ar- 
hivi, a on bi obradio dokumente u arhivima monarhije, Ita- 
lije i drugih zemalja, koliko tamo uopće ima dokumenata s 
područja bosanske povijesti. Kako je ta ideja bila vrlo za- 
hvalna, te bi provedena u djelo značila izvanredno velik 
napredak nauke o bosanskoj povijesti, pristao sam oduše- 
vljeno, da se latim namijenjene mi zadaće. Zato pođem god. 
1907. u Dubrovnik, da se upoznam s tamošnjim arhivom i 
povijesnim dokumentima, koji se tamo čuvaju. Već prvih 
dana svog boravka u Dubrovniku osvjedočio sam se o tomu, 



127 



kako je to upravo neiscrplfjivo vrelo za bosansku povijest, i 
kako je upravo neznatno ono, što je od tog blaga dotada 
ugledalo svijetla. 

Počeo sam čitati list po list zbirke »Libri Reformatio- 
num«, »Lettere e Commissioni di Levante«, »Aeta Notariae«, 
»Lamenta« i druge, gdje sam se mogao nadati podatcima za 
potpunije razjašnjenje povijesti i kulturnih prilika Bosne* 
Započeo sam s dokumentima 14, vijeka i tečajem idućih go- 
dina, boraveći po mjesec ili dva u Dubrovniku, došao sam 
do doba mohačke bitke. Pregledao sam i pojedina pisma, po- 
razbacana po policama arhiva, smještenog u ono doba u pri- 
zemlju kneževskog dvora. U jednoj škrinji našao sam među 
ostatcima stonskog arhiva množinu turskih dokumenata, pi- 
sanih bosanicom: ahdnama, fermana, berata, hudžeta, ilama 
i drugih spisa 15. vijeka, donde skroz nepoznatih, a za pre- 
lazno doba turskoj vladavini u Bosni od neprocjenjive vri- 
jednosti. Te sam dokumente priopćio u svojoj knjizi: »Tur- 
sko-slovjenski dokumenti dubrovačkog arhiva« (1911.), jer 
čine zasebnu cjelinu te objašnjavaju jedno od najtamnijih 
stranica bosanske povijesti. Ti dokumenti pokazuju poveza- 
nost sredovječne Bosne s onom turskog doba, razbistrujai mno- 
ge nepoznate odlomke i ispravljaju mnoge krive navode u po- 
vijesti Bosne. Oni nam pokazuju, kako su Bošnjaci u po- 
četku turskog gospodstva znali sebi izvojevati nesamo od- 
lučno mjesto u upravi svoje zemlje, nego i na samom cari- 
gradskom dvoru postići odlične i odlučne položaje i ondje 
utjecati na upravu svoje zemlje i čitave carevine. Oni nam 
kazuju, da su glasoviti upravljači Bosne u ono doba bili po- 
drijetlom Bošnjaci kao Isa-beg, Ahmad-beg Hercegović, Sken- 
der-beg Mihajlović, Sinan-paša Borovinić, Mustafa-paša Juri- 
šević, Ahmed-beg i Skender-beg Vraneševići. Mehmed-beg 
Obrenović, Mustafa-beg Bogojević, Hasan-beg Mihajlović i dr. 



128 



Svi su ti, iako muslimani, podržavali trajne veze sa svo- 
jim suplemenicima, govorili su i nadalje hrvatskim jezikom 
i pisali bosanieom, a d i j a c i, koji su im vodili kancelariju, 
bili su mahom domorodci. 

Drugi važan dokumenat, koji sam tu našao i priopćio, 
bio je »Testamenat gosta Radina« (Gl. z. m., 1911.) i k 
tomu dodatci, štampani pod naslovom »Još o testamentu go- 
sta Radina i o patarenima« (ib. 1913.). 

Na osnovi dubrovačkih arhivalija uspjelo mi je u mono- 
grafiji »Gazi Husrefbeg, njegov život i rad« (1912.) obja- 
viti mnoge faze u životu ovoga velikog islamskog dobrotvo- 
ra i dokazati, da je i on bio podrijetlom Bošnjak, dok je nje- 
gov vojvoda i potonji mutevelija Murat-beg bio rodom Ši- 
benčanin, brat- kanonika Jurja Tardića. 

Spomenute radnje bile su tek prigodne, po svom sadr- 
žaju podesne, da se posebno obrade, a glavni se rad sasto* 
jao u prikupljanju što potpunijih serija dokumenata od po- 
četka 14. vijeka pa do mohačke bitke. Već taj materijal iz 
Dubrovnika bio bi podesan, da u novom svijetlu prikaže po- 
vijest Bosne, a popunjen materijalom iz drugih arhiva on bi 
tu povijest prikazao u savršenom obliku. 

Sudbina na žalost nije htjela, da naumljeni »Bosanski di- 
plomatar« ugleda svijet štampom: svjetski rat, tragična smrt, 
koja je pokosila dra Thalloczvja, prevrat od god. 1918., ne- 
izvjesnost, koja je obavila budućnost Bosne, te konačno moje 
umirovljenje osujetiše i onemogućiše daljni rad na tom po- 
dručju, a osta mi samo nada, da će se mlađi učenjački na- 
raštaj prihvatiti posla, koji nama nije bilo suđeno dovršiti. 

Zalazeći u tim istraživanjima sve više u tursko doba 
i nalazeći, kako se uporedo s jačanjem turske vlasti i u du- 
brovačkom arhivu sve više množe dokumenti, pisani turskim 
jezikom, morao sam i njima svraćati pažnju. Isprva sam se 

9 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira 199 



tu radi jezika morao pouzdati u tuđu pomoć, napose mi je 
tu bio pri ruci Riza-efendija Muderizović, koji je bio osobito 
vješt starom turskom kurijalnom stilu, dok se kraj njega ni- 
sam toliko uvježbao, da sam nekoje tekstove mogao sam 
čitati. I te su studije donijele donekle plod, a među rezultati- 
ma spominjem radnje »Historička podloga agrarnog pitanja 
u Bosni« (1915.), »Stari turski agrarni zakonik za Bosnu« 
(1916.), »Pabirci iz jajačkog sidžila« (1918.) i »Uloga Bo- 
šnjaka u srpskom ustanku«. 

Arhivske studije osvijetlile su razdoblje turskog napre- 
dovanja u Bosni neočekivanim načinom: prikazuju nam Tur- 
ke kao osvajače u posve drugom liku, nego smo ga navikli 
gledati u školskim povjesnicama. Nisu Turci bili nekulturni, 
barbarski krvoloci, kako ih prikazuju naše stare kronike, pi- 
sane pod dojmom straha i mržnje, nego nosioci jedne, istina 
orijentalne kulture, koja je u Evropu donijela i po koju ne- 
poznatu tekovinu. Već od 14. vijeka dalje nailazimo tu na 
zakonodavstvo, koje obuhvaća sve grane izvanšerijatskog 
prava. Tu se upoznajemo s agrarnim, spahijskim, vojničkim, 
kaznenim, policijskim, trgovačkim, rudarskim i drugim zako- 
nima, koji uređuju pravne pojmove, život i rad žiteljstva. Bla- 
godati tih zakona jamstvo su pravne sigurnosti, štiteći sta- 
leške interese pojedinih privrednih grupa. Ta pravna sigur- 
nost, u srednjem vijeku malo poznata, bila je temelj državnog 
ustrojstva i u Bosni, a ne onaj razvikani turski zulum, koje- 
ga je bilo možda u ratu i u neprijateljskoj zemlji, ali ne u sa- 
mom vilajetu. 



ANEKSIJA I NJENA PREDIGRA 



Uz pozitivne uspjehe Kallavjevih nastojanja oko kultur- 
nog podizanja Bosne bilo je tu i negativnih strana. On je 
naime Bosnu smatrao kao neki corpus separatum iz- 
među dva para oprečnih političkih struja, između austrijskog 
i madžarskog utjecaja, u nacionalnom pogledu između hrvat- 
skih i srpskih aspiracija, te je držao, da će po zemlju biti 
najbolje, ako je očuva od utjecaja tih oprečnih struja. Zato 
je stvorio fikciju o nekoj posebnoj »bosanskoj narodnosti«, 
a službeni jezik u uredima i školama nazvao bosanskim. 
U Jagiću je našao učenjaka svjetskoga glasa, koji je svojim 
autoritetom tu fikciju podupirao i davao upute, kako će se 
za škole izraditi gramatika toga »bosanskog« jezika, koji se 
i od srpskog i od hrvatskog razlikovao uglavnom time, što 
se pisao fonetskim pravopisom, dok je s onu stranu Drine 
i Save bio na snazi etimološki. Jagić izjavljuje g. 1896., da 
je autoritativno sasvim opravdano, kad zemaljska vlada upo- 
trebljava izraz »bosanski«, jer on odgovara nazivu zemlje, 
te ga uistinu nije izmislila Nj. Preuzvišenost, nego se upo- 
trebljavao već u 17. i 18. stoljeću. To »bošnjaštvo« nije na- 
ravski ni na srpskoj ni na hrvatskoj strani našlo odziva, a 
među muslimanima samo tek toliko, što su se ovi u ono doba, 
osim inteligencije, bili nacionalno još slabo odredili, a bili 
su vikli, da ih Osmanlije zovu Bosnevijama. Te neodlučne i 
nestalne elemente kušali su i Hrvati i Srbi privući na svoju 



131 



stranu, i to je nastojanje još pojačalo antagonizam između 
jednih i drugih tako, da je taj postao upravo rasnim krite- 
rijem« 

Kao rođeni Madžar bio je Kallav isprva prema Hrva- 
tima više neraspoložen nego prema Srbima, ali, kad je do- 
šao u Bosnu, uvjerio se brzo, da slika, što ju je kao generalni 
konzul u Beogradu o Srbima stekao i koju je gledao u svi- 
jetlu Vukovih i Rankeovih prikaza, nimalo ne odgovara 
stvarnosti, te je imao toliko samoprijegora, da je svoju Po- 
vijest Srbije, pisanu pod beogradskim dojmovima, sam kon- 
fiscirao i poništio čitavu nakladu. Odonda, a osobito otkad 
je na Ilidži imao sastanak s pravašem Franom Folnegovićem, 
osvjedočio se, da Hrvati nisu baš tako stekli, kako im 
kazuje ime s t e k 1 i š a, te je svoje mišljenje o njima izmi- 
jenio, ublažio, dopuštao im osnivanje hrvatskih kulturnih dru- 
štava pa čak i upotrebu zastave. 

Preludij tomu je bio ovaj: osim crveno-žute zastave, koju 
je vlada usvojila kao službenu, branila je policija isticanje 
svake druge nacionalne zastave, pa je radi toga dolazilo do 
nemira, a organi vlasti su u jednom kraju napose proskribi- 
rali hrvatsku trobojnicu, u drugom opet srpsku. Da se to ne- 
kako uredi, našao se travnički okružnik Vuković ponukanim, 
da upozori vladu na »zloupotrebe«, koje se čine isticanjem 
zastava, zatraživši, da vlada izda naredbu, kojom se odre- 
đuje, koje su zastave dopuštene i kako se ima postupati s ne- 
dopuštenima. Isti Vuković, podrijetlom dalmatinski Hrvat, 
predložio je i mjere, koje bi imale iz Bosne ukloniti nesamo 
srpsku nego i hrvatsku zastavu, premda je čitavo travničko 
okružje, osim sjeverozapadne periferije, bilo čisto katoličko, 
dakle hrvatsko, te je tamo i sam imao samo rijetke prilike 
vidjeti srpsku trobojnicu. Taj je spis riješio svojeručno do- 
glavnik barun Kutschera u tom smislu, da vlada o zastava- 



132 



ma i trobojkama crvene, bijele i modre boje ne pravi nika- 
kvo pitanje, te se dopušta isticanje trobojke bez obzira, 
kojim su redom te tri boje poredane. I tako 
je jednim potezom pera u neslužbenoj upotrebi odobrena i 
hrvatska, slovenska i srpska trobojnica, pa čak i buduća ju- 
goslavenska, o kojoj onda nitko nije ni snivao. 

Kallavev nasljednik Burian nije poznavao ni zemlju ni 
ljude, kad je preuzeo vlast, ali je bio odveć velik štovatelj 
svog prethodnika, a da bi u pogledu narodnog pokreta u Bo- 
sni išta promijenio, te nije ni Hrvatima ni Srbima isprva bra- 
nio, da se nacionalno odrede, kako hoće; ali on nije odmah 
shvaćao, kakva opasnost prijeti od sve neobuzdanije agitacije 
Srba, koja je sve očitije išla za tim, da se priredi teren za 
odcjepljenje Bosne od Austrije i pripojenje Srbiji, te nije ni- 
šta poduzeo, da se tom pokretu za vremena stane na put. 
Uzrok je tome bio i taj, što se njegov designkani mentor 
barun Kutschera, nešto razočaran, što nije sam postao mini- 
star, a nešto i radi bolesti, koja ga je rušila, držao pasivno i 
puštao, da stvari teku, kako hoće. Za Bosnu je vrlo odlučno, 
da se još za Kallaveva života razmahala među Srbima agi- 
tacija za vjersko prosvjetnu autonomiju. Međutim ta agita- 
cija već od početka nije bila ni vjerska ni prosvjetna; motivi 
su joj bili čisto materijalne naravi. Koncem osamdesetih go- 
dina zavladala je u Hercegovini zbog nerodice glad, a vlada, 
da tome pomogne, dobavi dovoljne količine žita, porazdijeli 
u skladišta, da ga kotarske i općinske vlasti uz nabavnu ci- 
jenu razdijele među narod. Za mostarske gazde i zelenaše je 
gladna godina od pamtivijeka bila najbolja konjunktura za 
sticanje bogatstva, te oni videći, da im izmiče sjajna prilika 
za stopostotnu zaradu, koja bi im pala u krilo, da su oni to 
žito prodavali gladnom narodu, udariše u viku, da im vlada 
otimlje zaradu, da su oni trgovci, a ne vlada, i da se to žito 



133 



preda njima, a oni će ga prodavati narodu, kako znadu ♦ ♦ . 
Kad to sve nije odvratilo upravu od njene čovjekoljubive na- 
kane i kad je novoimenovani mostarski vladika Serafim Pe- 
rović, donde iguman u Žitomisliću, odobrio vladin postupak 
kao čovječan, digoše viku i protiv njega, koji je nekoć, kao 
vođa naroda za ustanka, bio prognan u Tunis, i proglasiše 
bojkot protiv vladike i crkve ♦ . . Branili su narodu, da ide u 
crkvu, obustavili vjenčanja, krštenja i pokope uz asistenciju 
popova, a kad taj bojkot nije kod razboritijih ljudi našao 
odziva, pokrenuše agitaciju za »crkveno-prosvjetni statut«, 
koji bi utjecaj svećenstva stegnuo u crkvenim pitanjima na 
najmanje, a svjetovnjacima u crkvenim odborima imao dati 
odlučnu riječ. Taj pokret nađe odziva i u sarajevskom Ta- 
šlihanu, kojega je glavni vođa prešao u opoziciju, jer mu je 
vlast branila neke povrede zakona i iz razloga sigurnosti za- 
tvorila zgradu, koju je onaj, namijenjenu za hotel, podigao 
nedaleko kolodvora, jer je bila sagrađena na protupropisno 
plitkim temeljima, a isto tako i han na Varoši kraj stare cr- 
kve, koji je zdravstveno povjerenstvo pronašlo pun gamadi 
i nečistoće i kao pravo leglo zaraze. Uzme li se, da je glavni 
vođa Tašlihana kao bogataš, koji je kao dobavljač stekao 
velik imetak, izgubio i to vrelo zarade, onda nije čudo, što 
je prešao u najljuću opoziciju te joj se, kao bogat čovjek, na- 
metnuo i vođom. Njegovoj ambiciji laskalo je uvelike i to, 
da su ga, kao i crnogorskog kneza, zvali gospodarom. 
Ta dakle udružena opozicija izradi crkveno-prosvjetni statut, 
kojemu je konačnu redakciju dao peštanski odvjetnik Ga- 
vrila, i sve to preda uz memorandum ministarstvu na odo- 
brenje. 

Čitanje tog statuta otvorilo je Kallavu posvema oči: on 
ga baci u ladicu svog stola i zaključa, da tamo čami sve do 
njegove smrti. Kad je Kallav umro, našao se uz druge spise 

134 



i taj statut, I ne sluteći kobnih posljedica, koje će to imati, 
predloži ga Burian caru na odobrenje. Tako je taj statut po- 
stao izvorom svih zala, koja su idućih godina pritisla bosan- 
sku upravu, jer je tu prvi put od njena postanja uzakonjen 
za grčko-istočnu crkvu i vjeru novi naziv srpsko pravo- 
slavne vjere i crkve, čime je implicite priznat srp- 
sko-nacionalni karakter. Anomalija je ta bila to 
veća, što ni jedna pravoslavna crkva u Evropi nema nacio- 
nalne oznake, jer se vjera i crkva i u Rusiji, Grčkoj, Bugar- 
skoj, Rumunjskoj te na području a. u. monarhije zvala grčko- 
istočnom. U Bosni sada postade ona preko noći srpskom. 
Naravno, da je ozakonjenjem srpstva na vjerskom području 
ozakonjena i svaka agitacija za srpstvo — čitaj: za Srbiju 
— i na političkom polju. I ta se u tolikoj mjeri razmahala, 
da su prilike od dana u dan postajale sve nesnošljivije. 
Bosna bude proglašena srpskom zemljom, muslimani Srbima, 
koji su se odmetnuli od vjere te ih treba vratiti pravoslavlju; 
Hrvati su proglašeni austrijskom tvorevinom. Protiv njih i 
činovnika prečana bačen je na ulicu pogrdan naziv k u f e- 
r a š a, kojima se život ogorčavao još i prijetnjama i denun- 
cijacijama. 

Ta je zbrka postala još veća, kad je madžarski mini- 
star Franjo Kossuth, putujući preko Dubrovnika u Bosnu, 
tamo zatekao brzojavni poziv mostarskog okružnika Pitnera, 
da mu u Mostaru bude gostom. I on se, ako i nije bilo u pro- 
gramu njegova puta, zaustavi u Mostaru te porazgovori s 
Pitnerom. Sadržaj tih razgovora ostao je naravski tajan, ali 
se brzo očitovaše rezultati. Mostarski okružnik poče favo- 
rizirati Srbe na štetu Hrvata, te on sam kao državni činov- 
nik dade preko svojih prijatelja iz srpskog tabora direktive 
njihovu radu; svog činovnika, tasta Šerifa Arnautovića učini 



135 



mostarskim načelnikom i vođom male, ali grlate stranke onih 
muslimana, koji su iz ličnog interesa prešli u srpsko kolo. 

Sve se to složno diglo protiv Hrvata, jer su ovi oduvijek 
bili lojalni i zato naravski Madžarima trn u oku, 

U Sarajevu je na vladi prevladala protivna stranka; 
na čelu vlade bila su u to doba tri Hrvata: general Vare- 
šanin, kao poglavar zemlje, barun Benko, kao doglavnik, i 
Košta Hormann, dotada ravnatelj zemaljskog muzeja, kao 
predstojnik upravnog odsjeka, svi od reda lojalni, upirući oči 
u Beč i oslanjajući se na Hrvate i one muslimane, koji su se 
osjećali po narodnosti bliži Hrvatima nego Srbima. Sara- 
jevska »Srpska Riječ« sipala je žuč i otrov na sve, što je hr- 
vatsko, a toj kampanji suprotstavio se »Hrvatski Dnevnik«, 
koji je osnovao nadbiskup Štadler, a nepobitnim je argumen- 
tima utvrđivao hrvatstvo Bosne. Polemika se vodila ogor- 
čeno s obje strane: s hrvatske strane argumentima, a s pro- 
tivne invektivama, koje su prevršile svaku mjeru. U toj op- 
ćoj politikanskoj psihozi nisam mogao ni ja ostati ravnodu- 
šan, te sam napisao i u »Hrvatskom Dnevniku« niz članaka, 
u kojima sam dokazivao, da je glavno vrelo antagonizmu u 
tome, što su Srbi etnički tuđi rasni elemenat, koji po geo- 
političkom svom položaju pripadaju različitim kulturnim po- 
dručjima, te nikada nisu imali zajedničke povijesti, vjere i 
kulturnog života, a ta borba, koja se vodi pred našim oči- 
ma, jest borba vlaških došljaka protiv autohtonog žiteljstva 
Bosne, koje je oduvijek samo hrvatsko. Ti su članci štam- 
pani, dakako anonimno, i kao posebna brošura pod naslo- 
vom »Hrvatska Bosna«, a učinak im je bio taj, da je »onima 
tamo« upravo stao dah od nemoćnog gnjeva. Svoju su žuč 
sasuli na nepoznatog pisca, ali uza sve nastojanje, da ga 
pronađu, nije im uspjelo. 



136 



Kako se ta borba grkoistočnjaka protiv Hrvata sve više 
rasplamsavala i zauzimala sve oštrije forme, osobito od doba, 
kad je i mostarska frakcija pravoslavaca, koja se kupila oko 
umjerenijeg lista »Narod«, pridružila hajci protiv Hrvata, i 
kad je opasnost za Hrvate i druge lojalne elemente u Bosni 
postala sve većom, te se sve jasnije opažalo, da to sve ide 
za tim, da pripremi tlo za odcjepljenje Bosne i pripojenje Sr- 
biji, uzeo sam ponovo pero u ruke i napisao za bečki »Reichs- 
post« dva članka o situaciji u Bosni: jedan pod naslovom 
»Die bosnische Pvramide«, u kojemu sam dao parafrazu pi- 
ramidi, što ju je Burian u delegacijama dao kao tumačenje 
svojih upravnih nastojanja, a imala se izgraditi na širokoj 
bazi najnižih slojeva i njihovih potreba, te će u- višim i po- 
stepeno užim redovima zadovoljavati više kulturne potrebe* 
Toj sam piramidi suprotstavio drugu, koja u širim redovima 
ide na ruku masama, željnim tuđe imovine, čitluka i begluka 
muslimanskih aga i begova, harangira pravoslovne mase na 
mržnju protiv Hrvata katoličke i islamske vjeroispovijesti, 
ide za ekonomskim uništavanjem srednjeg staleža, za raselja- 
vanjem i proletariziranjem muslimanskih seljaka i maloobrt- 
nika, za osiromašenjem aga i begova i uporedo za jačanjem 
i bogaćenjem nekolicine gazda i zelenaša, koji će podići na 
čelo svoga vođu, da proglasi odcjepljenje Bosne od monar- 
hije* 

Što je ta borba bila oštrija, to su se Srbi morali više 
osvjedočiti, da ne će uspjeti, dok ne dođu do apsolutne ve- 
ćine, jer je razmjer jakosti triju vjeroispovijesti, katoličke, 
muslimanske i pravoslavne, bio otprilike 2:3:4* Doći do 
većine bilo je moguće ili koalicijom bar s jednim dijelom mu- 
slimana ili time, da se muslimani brojčano oslabe* I kako je 
uza sve napore uspjelo na srpsku stranu privući samo ne- 



137 



znatan broj muslimana, kojima su bili na čelu Osman Đikić 
i Šerif Arnautorvić, pokušali su ovi, da u srpsko kolo privu- 
ku muslimanski pomladak. Nato su g» 1903. rodoljubi kao 
Adem-aga Mešić, Savfet Bašagić, Edhem Mulabdić i Riza-beg 
Kapetanović osnovali »Gajret«, kojemu je bila svrha uzga- 
jati mladež u hrvatskom duhu, a to je bilo trn u oku i Srbi- 
ma i posrbicama, te Arnautović poče u svom »Musavatu« 
sipati žuč i otrov na neustrašive pobornike Gajreta* Da u 
društvo uvuče svoje ljude, poslužio se konačno starim tri- 
kom: uoči glavne skupštine zapisaše mnogo nepismenih i ne- 
svijesnih muslimana u članstvo Gajreta i s njihovim glaso- 
vima srušiše staru upravu, koja je društvo osnovala, te iza- 
braše posrbice. Odsada je Gajret bio »najsrpskije« društvo 
u Bosni, a glavni uvjet za primanje pitomaca bilo je srbo- 
vanje. Osnivači Gajreta, potisnuti u pozadinu, borili su se go- 
dinama s uzurpatorima, dok konačno ne osnovaše g, 1923* 
»Uzdanicu«, koja je digla stari Gajretov barjak s takvim 
odzivom, da je Srškićeva vlada društvo zabranila, dok za Da- 
vidovićeve vlade nije ponovo proradilo. Međutim ono par 
Gajretovih stipendista nisu mogli muslimane brojčano osla- 
biti, a da se to postigne, zasnovan je paklenski plan: baciše 
među neuki svijet krilatice, da je din (vjera) u opasnosti, 
da če »Švabo« muslimankama skidati feredže, oboriti ogra- 
de haremova i prekrstiti muslimane, i zato treba svatko, tko 
je pravi musliman, da se odseli u Tursku, gdje će ga doče- 
kati otvorenih ruku i obasuti svakim dobrom. Našlo se, na- 
pose u Krajini, dosta neuka i bezazlena svijeta, koji se dao 
ovom agitacijom zavesti, te počeo rasprodavati u bescijenu 
imetak — kupci su opet bili Srbi! — pa se u masama iselio 
u Macedoniju i u Anadol, gdje ih naseliše oko Skoplja i u 

138 



anadolskim ritovima oko Ankare. Tu su jadni bosanski m u- 
h a d ž i r i* ) na hiljade pomrli od malarije, oskudice i bijede. 
Lozinku »u Aziju Turci!« morali su oni često slušati osobito 
kasnije u saboru. 

Tko nije bio Srbin, bio je u ono doba izvrgnut svakom te- 
roru: građanin napastovan, trgovac i obrtnik bojkotiran, či- 
novnik denunciran, dok tome 7. listopada 1908. nije učinila 
kraj *-** aneksija! 

Aneksija, odobrena od Turske kao bivšeg nosioca su- 
verenog prava nad Bosnom uz otkup t. zv. h a s- i -h u m a- 
juna**) sultanova, i priznata od evropskih država kao na- 
grada dugogodišnjeg rada Austrije oko kulturnog podizanja 
Bosne, priznata, makar i nevoljko i od same Rusije, djelo- 
vala je kao grom iz vedra neba, koji je razorio uveliko za- 
snovanu agitaciju za pripojenje Bosne Srbiji. Sve nade u to 
uništila je uporedo provedena mobilizacija, koja je mnogom 
slijepcu otvorila oči i pokazala, da je »trula« Austrija još uvi- 
jek velevlast, kojoj se mala Srbija nije mogla ni približiti, a 
kamo li se s njom uhvatiti u koštac. Nemoćni gnjev opozicije 
prešao je postepeno u rezignaciju, dok nisu srpski političari 
ugledali u osnutku sabora nov instrumenat, koji su se na- 
dali upotrijebiti u svoje svrhe. 

Novi ustav prilično je ograničio kompetenciju sabora, 
kojemu je izborni red predviđao tri izborničke kurije: seo- 
sku, građansku i inteligencijsku s nekoliko virilista. Samo 
otvorenje tog prvog bosanskog sabora (1910.) završilo je 
pod kobnim auspicijima: poglavar zemlje general Vareša- 
nin vraćajući se sa svečanog otvorenja u Konak malne je 
pao žrtvom atentata, što ga je na Carevoj ćupriji pokušao na 



*) muhadžir — bjegunac, iseljenik. 
**) has - i * humajun — carska dobra, doslovno »carska osobina«*. 



139 



njega izvršiti član neke terorističke organizacije, imenom 
2erajić — * srećom bez uspjeha, jer je pet revolverskih hi- 
taca promašilo, a šestim se atentator sam ubio. 

Uvođenjem parlamentarnog sustava nametnula se po- 
treba, da s uprave odstupe glavni predstavnici dotadašnje 
apsolutističke vladavine: barun Benko kao doglavnik i Ko- 
šta Hormann kao predstojnik političke uprave; ova bude pre- 
dana u ruke baronu Pitneru, bivšem okružnom načelniku u 
Mostaru, koji je imenovan civilnim doglavnikom. Ovaj je 
pokušao skalupiti većinu od »Srba« i srbofilnih muslimana, 
pretežno Mostaraca s Arnautovićem na čelu, koga je on od 
običnog pisara podigao do političke ličnosti i sokolio, da 
stvori malenu, ali grlatu stranku, i proturao ga do položaja 
vakufskog ravnatelja. U tu je većinu ušlo i par pravoslavnih 
virilista. I sada se događa političko čudo: vladina većina 
viče i grmi protiv vlade — kao najljuća opozicija, a glasuje 
za nju kao umiljato janje i prima sve prijedloge. Nisam ni- 
kada prisustvovao saborskim sjednicama, ali sam imao pri- 
like u budžetskom odboru promatrati taj politički sajam iz- 
bliže. Imao sam pred odborom zastupati muzejski budžet, u 
kojemu je neka stavka bila predviđena kao honorar tada- 
šnjem muzejskom intendantu Hormannu, komu je ta čisto po- 
časna funkcija bez ikakve stvarne ingerencije podijeljena pri- 
godom umirovljenja kao nagrada za njegove dugogodišnje 
zasluge, stečene na položaju visokog upravnog činovnika. 
Odmah se najgrlatiji član i predsjednik odbora Šćepan Gr- 
đić digao protiv Hormanna zahtijevajući, da se ta stavka bri- 
še, jer je intendantstvo sinekura, a nju honorirati znači rasi- 
pati narodnu imovinu, stečenu krvavim žuljevima na »gr- 
bači« naroda. Pitner, koji Hormannu nije bio sklon, slu- 
šao je tu filipiku s nasladom i bio pripravan, da se odnosna 
stavka briše; ali kad sam ja nato ustao i upozorio odbor, da 



140 



je Hormannu podijeljena ta čast previšnjim rješenjem, koje 
u Bosni ima zakonsku snagu, i da ne znam, je li sabor kom- 
petentan takvo previšnje rješenje poništiti, zabezeknuo se 
i dao znak uzmaku. I tako je ta stavka bez dalje debate pri- 
hvaćena. 

Zanimljiv se epilog toj epizodi odigrao nekoliko godi- 
na kasnije, kad se, nakon prevrata, Grđić dao od pokrajin- 
ske vlade imenovati intendantom muzeja i dobavio sebi sine- 
kuru, za koju ni kao stručnjak, ni kao činovnik, nije imao 
ni stoti dio više prava od Hormanna, Tako, evo, izgledaju 
ti hercegovački Katoni! 

Kao primjer, kako se u to doba vodila politika u Bosni, 
neka posluži i ova slika: nakon atentata na Varešanina tre- 
balo je naravski provesti istragu, da se utvrdi, kako je bilo 
moguće, da se u po bijela dana pokuša takav zločin, a da 
policija to nije zapriječila, te će policija, a u prvom redu 
vrhovni /upravitelj političke uprave biti pozvan na odgo- 
vornost Međutim ostaše i on i vladin povjerenik kod 
grada i policijski povjerenik na svojim mjestima, kao da se 
ništa nije dogodilo, a nerazjašnjena je ostala i pozadina tog 
atentata. Kod atentatora našlo se samo njegovo ime i jedna 
karta s fantastičnom mrtvačkom glavom, izdanom umjesto 
legitimacije od bogzna koje terorističke organizacije. Vjero- 
jatno su nečije peštanske veze radile oko toga, da se sve 
to ušutka i zaboravi, a možda je odgovornom uspjelo sklonuti i 
Varešanina, da i on na oba oka zažmiri, Pitner je naime od 
prvog dana, kad je dobio vlast u ruke, nastojao, da starog 
poštenjaka Varešanina predobije na svoju stranu, a to mu 
je i uspjelo. Znao se uvući u samu poglavarevu obitelj, 
dodvoriti se njegovoj ženi i kćeri i ulaskati se samom Vare- 
šaninu, poštenjaku, koji ga je i sam i sav ostali svijet sma- 
trao poštenim, I tako ga je konačno dobio posve u ruke. 



141 



Poglavari su redom morali od vremena do vremena slati 
kabinetskoj kancelariji u Beču izvještaj o razvoju političkih 
prilika u Bosni, a to je Varešanin kao vojnik radio uvijek 
savjesno i objektivno* Međutim, kad je Pitneru uspjelo da ga 
predobije, davao mu je on podatke za te izvještaje, a poslije 
ih je čak sam pisao, te ih je Varešanin, uzdajući se u nje- 
govu ispravnost, samo potpisivao* Razumije se, da su ti iz- 
vještaji bili u duhu one, iz Pešte diktirane politike. Što- 
god je bilo na štetu Hrvata, prikazivalo se u najpovolj- 
nijem svijetlu, a Srbi i muslimanske posrbice s Arnautovićem 
na čelu prikazani su kao dobra, poslušna, lojalna djeca i 
stupovi prijestolja, I tako frizirani slali su se ti izvještaji ka- 
binetskoj kancelariji. 

Slati takve izvještaje imao je i poglavar glavnog stožera 
u Bosni, a to je bio pukovnik Ante Lipovšćak, hrvatska ko- 
renika, poštenjak od glave do pete i vojnik, komu je po iz- 
obrazbi, stručnom znanju i bistrom umu bilo malo ravnih. 
Njegovi su izvještaji bili objektivni, prožeti duhom savršene 
lojalnosti, a glasili su naravski sasvim drugačije, dapače su 
se razlikovali i u samim činjenicama od onih, što ih je slao 
poglavar zemlje. 

Ta je opreka u izvještajima udarila naravski u Beču u 
oči, a kad je ostala konstantna, stvorena je ondje odluka, da 
se utvrde. Kabinetska kancelarija pošalje tajno posebnog po- 
uzdanika, da u Sarajevu utvrdi, koji su od tih izvještaja isti- 
niti. Taj je pouzdanik dulje boravio u Sarajevu, a da nitko 
nije znao, zašto je došao. On je pomno proveo istragu i utvr- 
dio, da su Lipovšćakovi izvještaji potpuno ispravni, 

I posljedica nije izostala. 

Jedne večeri sjedio je Varešanin u Mostaru pri večeri, 
koju mu prirediše u časničkoj kasini, u najboljem raspolože- 

142 



nju, kad mu doniješe brzojav* On ga pročita, problijedi, uda- 
ri šakom o stol te skoči ljut i uzbuđen od stola. 

Onaj brzojav bio je za njega zlokoban, jer mu je donio 
umirovljenje! 

Plodovi ovog režima sazrijevali su i na drugim po- 
ljima. Ona bjesomučna novinska hajka, koja se raspojasala 
zadnjih godina prije aneksije, a koja je pod dojmom aneksije 
i užasa, što ga je prouzrokovala u nekim krugovima, na 
neko vrijeme utihnula, oživjela je ponovo te se još više razma- 
hala. Prednjačila joj je sarajevska »Srpska Riječ«, organ »Ta- 
šlihana« i njegove zakulisne gospode. Zanimljiva ličnost bio 
je novinar Skarić, koji se proslavio time, što je Hrvatima 
prišio porugljiv naziv »kuferaša«; on je uređivao u tom listu 
rubriku »Zembilj«, u kojoj je na svoje žrtve sipao svu svoju 
žučnu i mržnjom prožetu satiru protiv svega, što je hrvatsko 
i što hrvatski osjeća. Njegova kampanja, puna žuči i otrova, 
imala je biti duhovita, ali je uistinu bila posve vulgarna. Nje- 
gov žučljivi sarkazan bio je tek odraz jedne teške bole- 
sti, od koje je on bolovao: izjedao ga je t a b e s u skraj- 
njem razvojnom stupnju, od čega su mu obamrli živci, koji 
upravljaju mišičjem nogu i vrata, tako da je bio prikovan uz 
krevet i zguren, te mu je glava visjela na grudima kao kru- 
ška na tankoj peteljci. Fizički je naličio taj bogalj na sliku, 
što ju je njegov davnašnji supatnik Scarron ocrtao u svom ži- 
votopisu o sebi. Oko mu nije moglo gledati ravno, nego je bu- 
ljilo u krilo, na komu bi držao papir i pisao svoje pamflete. 
Tako je jadnik čamio mjesece u bolnici u vječnom strahu, 
da će ga liječnici otrovati, dok nije konačno umro. Od Scar- 
rona se bitno razlikovao time, što je onaj iz svoje bolesti 
crpao nepresušno vrelo dobroćudna humora i dosjetljivosti, 
kojom je nasmijavao ne samo svoju okolinu nego i čitavu 



143 



Francusku, — u Škarica se to pretvorilo u žučnu, često blju- 
tavu satiru i sarkazam, koji je svoje žrtve ranjavao, a nasmi- 
jao nije nikoga« 

U to doba obarala se na Hrvate i druga novinarska per- 
janica: Čokorilo, po imenu sudeći podrijetlom Fanariot, koji 
je od glave do pete bio zadojen mržnjom na sve, što je hrvat- 
sko, ali se znao okomiti i na Nehrvate, samo ako su bili lo- 
jalni Beou. Bio je to izraziti predstavnik onog tipa novinarstva, 
što bi ga Nijemac karakterizirao imenom Revolverjour- 
n a 1 i s t, koji je znao svojim novinskim napadajima od svo- 
jih žrtava nabaviti sebi vrelo prihoda* U doba saborovanja 
bio je najdivljiji opozicionalac, a kad je nastao rat, znao se 
ugurati u službeni »Sarajevski list« kao suradnik i postao 
najcrnji i najžući »crnožuti«, i dobro jeo iz vladine zdjele* 
Usred rata se izgubio iz Sarajeva, a nakon rata se vratio i 
nastavio u još oštrijem tonu guditi, gdje je prije rata prestao 
-^ s tom razlikom, da je sada napadao sve, što je jugosla- 
vensko, a uzvisivao, što je velikosrpsko. Konačno je i on na- 
sjeo. Svoj je list štampao u štampariji knjižare Simona Ka- 
tana, a kad je ostao veću svotu dužan, ovaj mu je otkazao, 
te je morao tražiti drugog štampara. I da se onomu osveti, 
Čokorilo je u svojem listu toliko napadao svog dosadašćnjeg 
štampara, da ga je doveo do očaja. To dozlogrdi Katanovoj 
sestri, koja dočeka Čokorila na ulici te mu prilijepi vruću 
ćušku; koja mu obori cviker s nosa, pa kako je bio vrlo kra- 
tkovidan, nije se mogao obraniti od udaraca junačke Špa- 
njolke i osta pobijeđen na bojnom polju tražeći svoje očale. 

Pitneru je imao muzej zahvaliti novog suradnika — dra 
Vladimira Ćorovića. Nakon nenadanog odlaska dra Jefte De- 
dijera, koji je Cvijićevom preporukom i zauzimanjem Hor- 
manovim bio namješten u muzeju, gdje njemu kao zemljopiscu 
nije ni bilo pravo mjesto, ostalo je to mjesto prazno, te je 



144 



onda dano Ćoroviću, kojega je Pitner još kao mostarski okru- 
žnik poznavao, jer je bio u kući njegova oca stalan gost. Ćo- 
rović je bio mlad, inteligentan, dobro odgojen čovjek, ugla- 
đenih manira, otvorene ćudi, i premda je bio grčkoistočnjak, 
nije bio, što no se kaže »zadrti Srbin«, nego je i Hrvatima 
priznavao pravo na život. Po struci je bio povjesničar, dakle 
se bavio naukom, koja mu je u muzeju otvarala široko polje 
rada. 

Svojim radom je počeo kod dra Patscha, kojemu je po- 
magao u uređenju »Balkaninstituta«, ali se tu radi nekih ne- 
suglasica nije mogao smiriti; zato je došao k meni, da mu 
dodijelim drugo područje rada. Kako se već za svog đako- 
vanja u Monakovu imao prilike upoznati s radom u knjižni- 
cama, povjerena mu je muzejska knjižnica, koju je donde 
uređivao muzejski tajnik Topić, dobra pisarska sila, ali bez 
stručne spreme za vođenje knjižnice. I Ćorović se dao va- 
ljano na posao, da je preuredi po modernim zahtjevima knji- 
žničarstva. Usto je radio i na području svoje povijesne struke 
i dao »Glasniku zem. muzeja« nekoliko lijepih prinosa. 

Nažalost je ni kriv ni dužan zapao naskoro u veliku ne- 
priliku. Kao odbornik »Prosvjete« bio je njen tajnik, ali je 
uza nj tajničke poslove obavljao kao plaćeni činovnik Vasilj 
Grđić, čovjek političar, s nešto pretijesnim vezama sa Srbijom, 
koji je za svoje dopisivanje sa svojim tamošnjim poslodavci- 
ma upotrebljavao papir i omote društva »Prosvjete«. Za pro- 
vale austrijske vojske u Srbiju našla se ta korespondencija, 
te odbornici »Prosvjete«, prof. Žakula kao predsjednik, dr. 
Ćorović kao tajnik te Vasilj Grđić kao glavni krivac dođoše 
pod istragu. Protiv Žakule i Ćorovića provedena je najprije 
disciplinarna istraga, koja se preda mnom, ma da sam bio Ćo- 
roviću pretpostavljen, tajila, i stvar je konačno predana sudu. 
Kad je došlo do sudske istrage radi veleizdaje i špijunaže, bio 

10 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira 145 



sam pozvan, da pismeno izjavim svoje mišljenje o Ćoroviću, 
njegovu radu i političkom djelovanju. Odgovorio sam, da je 
bio vrstan znanstven radnik u svojoj struci, da nikada nije 
izustio riječi, radi koje bih mogao sumnjati u njegovu lojalnost 
i da o njegovu političkom mišljenju ne mogu ništa nepovoljno 
izjaviti, jer je uvijek bio umjeren i koncilijantan. Uostalom 
bi najsigurnije jamstvo za njegovu lojalnost mogao dati barun 
Pitner, koji ga poznaje još iz Mostara kao i njegovu obitelj 
i koji ga je sam, na vlastitu pobudu, imenovao činovnikom 
i to sigurno, kad se već dostatnim dokazima osvjedočio o 
njegovoj političkoj ispravnosti. 

Konačno je pukla i osuda: glavni krivac Vasilj Grđić, 
osuđen je na smrt, Žakula na 20 godina, a Ćorović na 10 
godina tamnice. Da je na tu blažu osudu utjecala moja izjava, 
kazao mi je poslije sam Ćorović i dodao, da mu je čitajući je 
za vrijeme istrage bilo pri duši, kao da sam ga »zaodjeo 
ćurkom«. 

Za prevrata pušten je s ostalim političkim kažnjenicima 
i Ćorović iz Zenice, gdje je učio knjigoveški posao. Tu je 
uvezivao knjige, što ih je, kao obično, slao muzej u Zenicu, 
da se uvezu, i tako je imao prilike i tamo pratiti novije teko- 
vine muzejske knjižnice. 

Ćorović je naskoro ušao u narodno vijeće, ali samo za 
kratko vrijeme, jer je onda izabran profesorom beogradskog 
sveučilišta te je tamo nastavio svoju znanstvenu karijeru, 
koju je započeo u Sarajevu. 



19 14 



Dne 28. lipnja 1914. u 10 sati prije podne imao je pri- 
jestolonasljednik Franjo Ferdinand pohoditi sa suprugom mu- 
zej. Čudna pregidra tome bila je ta, da je muzej nekoliko dana 
prije toga dobio preko Londona dvije velike škrinje, u kojima 
su bile majstorski preparirane glave kanadskog orijaškog je- 
lena i bizona, a usto dopis nekog engleskog lovca i zoologa, 
koji javlja, da to šalje muzeju na dar uz uvjet, da se prigodom 
prijestolonasljednikova pohoda upozori na nj Nj. carska Vi- 
sost i da mu se spomene ime darovatelja. Taj nam se dar, 
osobito zbog te klauzule, činio sumnjiv, i netko izbaci misao, 
nije li to kakva paklena mašina, kojom bi se imao izvesti 
atentat. Zato morade utvrditi Reiser, postoji li doista koji 
zoolog i gentleman-lovac istog imena s darovateljevim, a pre- 
paratom Zeleboru bude preporučeno, da s najvećim opre- 
zom otvori škrinje i utvrdi, što je u njima. I kad je tako utvr- 
đeno, da se ne radi ni o kakvu paklenom stroju, nego da su 
u škrinjama doista dva skupocjena zoološka preparata, slegla 
se uzbuna, i preparati budu postavljeni u zoološkoj zbirci na 
vidnom mjestu. 

Sve dane prije određena posjeta radilo se u muzeju s pu- 
nom parom, da se sve priredi za doček visokog gosta, koji 
je bio poznat kao zoolog i kao osnivač najvećega zoološkog 
muzeja u Beču, a u svom dvorcu u Konopištu je imao takve 
zbirke velike vrijednosti. Radi dočeka gosta morao sam ne- 



147 



koliko puta u Konak, da se utvrdi sav ceremonijal* Budući 
da je prijestolonasljednik dolazio kao vojnik, da prisustvuje 
velikim manevrima, koji će se održati u Bosni, želio je Po- 
tiorek, da i u muzeju doček bude čisto vojnički, te sam i kao 
ravnatelj imao — naravno u uniformi — * pristupiti automobilu 
nadvojvode i podnijeti prijavu, odvesti gosta do vestibula, 
gdje će se poredati kustosi te ih predstaviti prema njihovu 
rangu. Kad sam upitao, kako ću dočekati suprugu prijestolo- 
nasljednika, našao se Potiorek u neprilici, jer tu vojnički do- 
ček ne bi bio na mjestu tim manje, što je ona bila morganatska 
supruga. Konačno odgovori Potiorek da će o tom razmisliti, 
i neka dođem sutra po upute. Kad sam sutradan došao po- 
novo u Konak, reče mi, da se još nije dosjetio, i ne bih li ja 
imao kakav prijedlog. Predložio sam mu ovo: ja ću dočekati 
nadvojvodu pred ulazom u muzej, kustosi će ga dočekati i 
biti predstavljeni svaki pred ulazom u svoju zbirku, a vojvo- 
tkinju neka dočeka pred kolima intendant Hormann, koji i 
onako nije aktivni činovnik, te ima samo počasnu funkciju 
i neka joj bude vodičem. Imao sam dojam, da je Potioreku 
pao kamen sa srca, jer je odmah taj prijedlog prihvatio, i tako 
je to delikatno pitanje o ceremonijalu, koje ga je sigurno do- 
sta izmučilo, bilo konačno riješeno. Međutim o mnogo važni- 
jem pitanju, da li su poduzete ikakve mjere za sigurnost viso- 
kog gosta prilikom posjeta u muzeju, nije Potiorek rekao ni 
riječi, niti je itko od vlade ili od policije pokazao za to i naj- 
manjeg interesa. Zato sam iz vlastite pobude poduzeo sve po- 
trebne mjere i naložio tajniku Topiću, da uoči posjeta točno 
pregleda sve prostorije u muzeju od podruma do tavana, da 
nakon pregleda svaku zaključa i ključeve pohrani u blagajni, 
a sutradan da ih, prije samog dolaska, otključa i ponovo pre- 
gleda; dotle da se ne dopusti nikome stranom ući u muzej, 
dok se posjet ne svrši. 

148 



Na dan posjeta čekao sam u gali na visokog gosta pred 
muzejem. Odjednom dotrči tajnik Topić i javi, da me zovu na 
telefon. Zvao me je moj brat, koji je kao major služio kod 
vojne komande, te mi reče, da budem na oprezu, kad prije- 
stolonasljednik stigne u muzej, jer mu se učinilo, kao da je 
preko puta vojne komande na Appelovoj obali, kojom se baš 
provezao prijestolonasljednik, nešto prasmulo, kao da je bom- 
ba. Odvratio sam mu, neka bude bez brige, da isu sve si- 
gurnosne mjere poduzete i da se u muzeju ne če ništa nemilo 
desiti. Svršavajući taj razgovor čuo sam, kao iz neke daljine, 
poluglasne riječi: »Ist er tot?« i odgovor: »Ja, er ist tot!« Te 
su riječi izgovorene ili u susjednoj sobi u zgradi komande ili 
su bile inducirane kojim paralelnim vodom, ali ne znajući, 
na što se odnose, nisam im pripisivao nikakve važnosti. 

Vratim se na svoje mijesto, jer je već bilo 10 sati, dakle 
čas, kad su posjetnici imali stići. Prošlo je i četvrt na jedanaest, 
i još se niotkud ne vide automobili. Tek oko deset i po sati 
dojuri jedan automobil, iz njega skoči šofer u dugoj bijeloj 
kabanici i upita, gdje je ravnatelj. Pristupim mu, i on mi javi, 
da Nj. carska visost poručuje, da mora iz nepredviđenih ra- 
zloga odgoditi posjet u muzej i da će mi se dolazak za vre- 
mena javiti. Pogledam ga začuđeno i opazim, da mu je kaba- 
nica od grudi do donjeg ruba oblivena mlazom krvi, i uskli- 
knem: — Za Boga, što vam se desilo, ta vi ste sav krvav! 
On pogleda niz svoj ogrtač i opazivši tek sada krv, poče 
pripovijedati, da je na prijestolonasljednika izvršen dvaput 
atentat: jedan bezuspješan bombom na (putu u b e 1 e d i j u, 
a drugi na povratku revolverom kod Latinske ćuprije, gdje 
je smrtno ranjen. On ga je brzo odvezao u Konak, i noseći 
ga na umoru uza stube u sobu položiše ga u prizemlju uz 



149 



mrtvu suprugu; njemu narediše, da u muzeju javi, da je pri- 
jestolonasljednik zapriječen doći, a uzrok zapreke da prešuti. 
To međutim nije više bilo moguće, jer je krv govorila jasnije 
negoli bi to mogle riječi* 

Dojam te vijesti na sve nas, koji smo očekivali gosta, 
lakše je shvatiti negoli opisati. Kao munja raširila se ona 
po gradu. Ljudi su zaprepašteno, mnogi kao bezumni lutali 
ulicama. Svuda se čuo plač, povici ogorčenja, kletve i kri- 
kovi za osvetom. Pripovijedale se potankosti groznog zločina, 
od kojega je pocrnio doonda čisti obraz šeher-Sarajeva. Sva- 
tko se pitao, tko je umorstvo naručio, tko se od njega mogao 
nadati koristi i nije li bilo moguće zapriječiti ga. 

Sam čin se odigrao dramatskim razvojem, kako ga može 
samo zasnovati sudbina, najveći dramatičar na svijetu. Vi- 
djeli smo, kako se prijestolonasljednik vedar i nasmijan vozi 
ususret svojoj sudbini, čulo se, kako se kod pošte zaustavio, 
da svojoj djeci šalje brzojavni pozdrav, zadnji u životu; 
govorilo se, kako je usred burnih ovacija naroda, sabranog na 
Appelovoj obali, Čabrinović bacio prvu bombu u prijestolo- 
nasljednikova kola, a ovaj ju je prisebno zgrabio i bacio na 
cestu, gdje je bez znatne štete prasnula, i onda je mirno na- 
stavio put do b e 1 e d i j e. Tu ga je svečano dočekalo grad- 
sko zastupstvo s načelnikom Fehim-efendijom Ćurčićem. 
Ovaj započe svoj naizust naučeni govor, ali ga uto prekinu 
Ijutito povrijeđeni gost riječima: »Sramota! Dolazimo Vam 
kao gosti, a vi nas dočekujete bombama! — Uostalom govo- 
rite, što mi imate reći«. 

Načelnik bez riječi isprike poče izgovarati naučenu do- 
brodošlicu, koja je tako grozno kontrastirala krutoj zbilji, i 
uvede goste u gradsku palaču. Tu je predloženo, da se na- 
umljeni put po gradu obustavi, i da se gosti odmah vrate u 



150 



Konak, čim se ulice isprazne od svjetine. To je odlučno tra- 
žila vojvotkinja Hohenberg, dok je njen suprug, prijestolo- 
nasljednik, zahtijevao, da se program po planu izvrši i da 
svita krene kroz glavnu ulicu u muzej. Međutim se pročulo, 
da je prijestolonasljednikov pobočnik, kapetan Merizzi, ra- 
njen od truna bombe i prenesen u vojnu bolnicu, i prijestolo- 
nasljednik naumi, da ga usput pohodi. Konačno bude nakon 
dugog raspravljanja odlučeno, da se ide najprije u Konak i 
telefonski upita za ranjenikovo zdravlje, i gosti s pratnjom 
posjedaše u automobile. I sada uze Fatum dalji razvoj drame 
u svoje ruke. Načelnik Ćurčić, koji je imao na čelu povorke 
biti vodičem, ili nije čuo ili nije znao dovoljno njemački, da 
razumije, što je odlučeno, povede povorku, mjesto Šeherćeha- 
jinim mostom, kuda je bio najkraći put u Konak, protivnim 
smjerom prema Latinskoj ćupriji, i onda zaokrene desno pre- 
ma ulici Franje Josipa. Kad je za njim zakrenuo i prijestolo- 
nasljednikov automobil, u kojem je bila njegova supruga i 
Potiorek, dok je izvana na daski pred vratima stajao grof 
Harach, zapovjednik automobilske nadvojvodine kolone, da 
ga svojim tijelom zaštiti, opazi Potiorek pogriješku i naloži 
šoferu, da stane, da okrene i prijeđe lijevo preko Latinske 
ćuprije. I dok je ovaj ustavio i manevrirao kolima, da ih 
okrene natrag, prema ćupriji, imao je ubojica Gavrilo Princip 
vremena prijeći na uglu preko ulice, pristupiti neposredno 
automobilu i iz najbliže blizine isprazniti svoj samokres u nad- 
vojvodu i njegovu suprugu. Na smrt ranjen, s prostrijeljenom 
aortom, klonu nadvojvoda i izdišući progovori: »Sofijo, živi 
bar ti za našu djecu«, ali u to klonu i ona, smrtno ranjena, 
sa sjedala. Potiorek je sve to s užasom gledao, nemoćan, da 
im pomogne. 

Narod, koji je prisustvovao toj tragediji, baci se na ubo- 
jicu, da ga linčuje, ali ga spasi policija; a kako je prvi anten- 

151 



tator Čabrinović izvučen iz Miljacke, u koju je bio skočio, a 
tijekom dana uhvaćen i Trifko Grabež, bilo je nade, da će 
istraga razjasniti, tko je bio glavni organizator atentata. I 
nije se dugo čekalo na razjašnjenje, jer su sva trojica odali 
sve, što su o tomu znali, od koga je i kako pripremljen atentat. 
Doskora se znalo u Sarajevu, da su ga po uputama srpskog 
generalštabnog pukovnika Dimitrijevića-Apisa pripremili ka- 
petan Voja Tankosić i neki Ciganović, a po priznanjima ubo- 
jica pohvatani su u Sarajevu i Tuzli svi sukrivci, osim jednog 
muslimana, komu je uspjelo pobjeći u Crnu Goru. Kad se 
saznalo, da su organizatori atentata bili aktivni srbijanski 
časnici, koji su njegovo izvršenje povjerili odabranim, fizički 
i moralno defektnim bosanskim omladincima Srbima, planuo 
je u Sarajevu orkan osvetnog bijesa protiv onih sarajevskih 
Srba, koji su se dotle prkosno isticali kao organi srbijanske 
propagande, i spontano nasta pogrom, kakav Sarajevo ne 
pamti od svog postanja. Na kućama žrtava pogroma razlupani 
su prozori i vrata, namještaj i roba izbačena iz kuća i dućana 
na ulicu, gdje je razjarena rulja sve izgazila nogama, pora- 
zbijala u sitne komade, a robu raščihala u krpice. Sve to išlo 
je od kuće do kuće huškača, dok nije obredana i zadnja, a 
onda je vojska izašla na ulicu i začas uspostavila red. Još 
kao đak imao sam često prilike vidjeti mnoge političke de- 
monstracije, ali ni jedne takve, koja bi se spontanošću i ogor- 
čenjem mase mogla mjeriti s ovom. Na pohvalu — ako smi- 
jem tako reći — sarajevske rulje moram spomenuti to, da 
za svega tog meteža i gungule nije pala ni kap krvi, da se nije 
dogodio ni jedan slučaj pljačke; samo je policija uhvatila ne- 
kog momka, koji je ukrao par kruna, a i taj je bio Srbin iz 
okolice. 

Čim je izbilo više pojedinosti o atentatu i njegovoj poza- 
dini, tim je jače bivalo osvjedočenje Sarajlija, da će to uroditi 



152 



osvetničkim ratom protiv Srbije, jer je njezina crna ruka 
umorila dvoje nevinih roditelja, i da će za to morati dati krva- 
vu zadovoljštinu; ali nitko nije mogao slutiti, da će se zadnji 
ruski car, komu je otac poginuo od atentatorske bombe i koji 
je sav svoj život strepio od atentata, izjaviti solidarnim 
sa začetnicima atentata i uzeti ih u zaštitu, da se »la grande 
nation« ne će žacati poći u rat rame o rame sa šumadijskim 
gedžom, a ponosni Albion da će dići pol svijeta protiv Austrije 
i njena saveznika* Nitko nije mogao onda slutiti, da će one 
dvije sarajevske žrtve, ozarene plamenom pol Evrope, ispra- 
titi svečana povorka od sto tisuća hekatomba mrtvih glava u 
carstvo smrti i da će opustiti i poharati čitave ubave i kultur- 
ne zemlje Evrope. Ni u svojoj najdivljoj inspiraciji nije Hol- 
bein mogao zamisliti, da će njegov Totentanz (ples 
mrtvih) grozotom i užasom nadmašiti kruta zbilja idućih go- 
dina. Žrtve tog masovnog umiranja bile su ilustracije arapskog 
načela dembed-dem ( krv za krv ) i neumoljivog za- 
htjeva avay>c7; , svjetske pravde. Nitko onda nije mogao slu- 
titi, da je onaj dvadesetgodišnji interval iza prirodnog Ver- 
sailleskog mira tek caesura u svjetskom ratu, kojoj za- 
vršnu fazu proživljavamo svi u času, kad ovo pišem! 



ODJECI SVJETSKOG RATA 



Žrtve sarajevskog atentata balzamirao je stožerni liječnik 
dr. Arnstein i kod sekcije utvrdio, da je u majčinoj utrobi 
umoren i embrio djeteta. Pokojnici, obasuti cvijećem i brdima 
vijenaca, izloženi su bili u Konaku i onda posebnim mrtvač- 
kim vlakom prevezeni u Metković, položeni na bojni brod, na 
kojemu mornari nisu ni slutili, da će putnike, koje su žive do- 
vezli u Dubrovnik, vratiti mrtve u domovinu. Svuda, kuda 
je prolazio ovaj crni, golemim bijelim križevima obilježeni 
vlak, prolazio je kroz gusti špalir ogorčenog naroda, koji je 
u katoličkim krajevima klečeći i sa zapaljenim svijećama u 
ruci odavao pokojnicima zadnju počast. U sarajevskoj ka- 
tedrali odslužene su svečane zadušnice u potpunom redu, a 
briga za mir i red, koja se tu očitovala, bila je najbolji dokaz, 
da bi se uz dobru volju i atentati mogli spriječiti. Put od Ko- 
naka do crkve, kojim je imao proći Potiorek, zatvoren je bio 
dvostrukim gustim kordonom vojske i policije. Sve su po- 
krajne ulice bile blokirane, prozori i vrata na kućama zatvo- 
reni, čak i cvijeće s prozora uklonjeno, a u taj hermetički za- 
tvoreni prostor, nije nitko mogao ući osim službenih osoba, 
koje su za taj slučaj dobile posebne propusnice. Ljudi su se 
pitali, čemu toliki oprez sada, kad za dolaska prijestolona- 
sljednika nisu poduzete ni najprimitivnije mjere pažnje. Zar 
zato, što se sada radilo možda o vlastitoj, a prije o tuđoj 
glavi? Potioreka kao da je obuzeo patološki strah. Zatvorio 



154 



se u svoj konak ne puštajući k sebi nikoga, osim najbližih 
službenih osoba; a kad je putovao u svoj glavni stan u Tuzli, 
nije sjeo u vlak na kolodvoru, već po mraku na otvorenoj pruzi 
više Konaka. I glavni mu stan u Tuzli opkoljen je bio istim 
kordonom kao u Sarajevu onaj put do katedrale* Grad je bio 
pun detektiva i svu noć od mraka do zore zamračen. 

Ultimatum Austrije, proglas rata i opća mobilizacija do- 
niješe Sarajevu nova uzbuđenja. Sa svih se strana sjatiše u 
Sarajevu, kao polaznoj bazi operacija, čete, pune oduševlje- 
nja i zadojene željom za osvetom, koje su jedva čekale, da ih 
pošalju na frontu. Dešavalo se, da su one same tražile, da im 
se određeno vrijeme za odmor skrati, jer što su prije tamo, 
to će prije kući. I da je ofenziva započela odmah, te bi vojske 
u svom oduševljenju pregazile Srbiju za osam dana. Među- 
tim je Potiorek kao vrhovni vojskovođa na tom bojištu okli- 
jevao, dan na dan davao nalog, da njegov štab krene u Tu- 
zlu, i dan na dan ga opozivao. Svatko se tom čudio i tražio 
uzalud tome razloga. I sama jezgra njegove ratne osnove bila 
je oprečna dotadašnjem ratnom iskustvu, stečenom u ovim 
krajevima, jer su sve znatnije operacije, poduzete u povijesti 
protiv Srbije preko Drine, ostale bez uspjeha i boljim vojsko- 
vođama: eno kralju Matiji Korvinu, pa generalu Petrašu, dok 
su one preko Dunava dobro prolazile: tako vojna Ivana Hu- 
nvadija, koji je prodro u srce Balkana, pa provala principa 
Eugena do Skoplja i Kosova polja. Sporost sadašnjih priprema 
bila je osim toga fatalna; potratilo se u nepovrat skupocjeno 
vrijeme, ratno oduševljenje nezaposlene vojske pomalo je 
ohladnjelo, a kad je konačno glavni stan prenesen u Tuzlu, 
prošlo je ono krasno ljeto i primicala se jesen, najnepovolj- 
nije doba za područje, na kojemu su se imale voditi borbe. 
Konačno su i te borbe započele. Vodile su se osobito ogorče- 
no oko Crnog vrha, gdje se strme klisure stisnuše u labirint 



155 



neprobojnog prirodnog bedema, koji je štitio srpsku vojsku. 
Uza svu hrabrost i uza sve krvave žrtve nije Potiorek poma- 
kao frontu ni za pedalj naprijed. Uzrok je tome bio i taj, što 
je njegova vojska bila opremljena pretežno malim brdskim 
topovima, kojima dohvat nije bio ni pol tako dalek kao onaj 
Schneider-Creuzotovih poljskih topova srpske vojske. Zaludu 
je dovučeno onamo par brodskih topova i haubica s ratnih 
lađa, zalud je palo na Crnom vrhu na stotine najboljih bo- 
raca i cvijet hrvatske inteligencije: fronta osta nepomična. 
Tek pukim slučajem zatekoše u Škodinim tvornicama partiju 
poljskih topova, naručenih i spremnih da se pošalju u Kinu. 
Ove rekviriraše i poslaše na Drinu, i čim su stupili u aJkciju, 
postignut je prvi uspjeh: Crni vrh je pao, srpska fronta uzdr- 
mana, Austrijanci uzeše Valjevo i Uzice, ali mjesto da se 
odmah nastavi osvajanjem Mačve i Podrinja, bavio se Po- 
tiorek uređenjem vile kralja Petra u Koviljači ili Smrdan- 
banji, kako je narod zove, kamo će prenijeti svoj glavni stan. 
To oklijevanje dodijalo je i generalima i vojnicima pa i vre- 
menu, jer jesenje kiše raskvasiše tlo i oteščaše marševe po 
barama i blatu Mačve i Podrinja, pa je sve to dodijalo i naj- 
otpornijem vojniku; i na časnike je djelovalo čudno držanje 
vojskovođe, koje se nije dalo protumačiti nikakvim strate- 
škim razlozima. Podmaršal barun A. mi se na pr. jednom 
gorko tužio na ovog vojskovođu, koji je svaki put, kad bi 
njegove zapovijedi dovele do neželjenih posljedica, svaljivao 
krivnju na podzapovjednike, te bi poricao, da je on davao 
pojedine naloge, i to je podmaršala ponukalo, da je uza svoj 
telefonski stroj dao priključiti drugu slušalicu, na kojoj je po- 
bočnik morao pratiti razgovor i stenografirati zapovijedi, da 
taj stenogram u slučaju potrebe posluži kao dokazno sredstvo. 
Značajna je i ova crta: podmaršal je doveo svoju diviziju iz 
Hercegovine preko kamenih planina u napornim marševima 



156 



i naravno, da je na onom ljutom kamenjaku stradala obuća 
pješaka, te su mnogi ostali bosi. Čim je stigao na određeno 
mjesto, iskao je, da mu se pošalje potrebni broj obuće, da za- 
mijeni istrošenu, a kad je prošlo desetak dana, a ni obući ni 
vijestima o njima ni traga, ponovio je svoj zahtjev, da se to 
pošalje. Ali mjesto toga dođe odgovor, da se opravda, zašto 
je prije desetak dana tražio toliko i toliko pari obuće, a sada 
znatno više! Da se je međutim obuća i dalje trošila i posta- 
jala neupotrebljiva, na to glavni stan nije ni mislio. 

Konačno je s velikim troškom bila — navodno od milijun 
kruna — uređena i Koviljaća, kamo je premješten glavni stan 
vojskovođe,* ali ne za dugo! Vojvoda Putnik odlučio se na 
očajan korak. Degarnirao je čitavu bugarsku granicu, povu- 
kao odanle svu vojsku, zaobišao njom austrijske čete u Mačvi 
i tako ih hametom potukao, da se ta vojska u potpunom ra- 
sulu razbjegla, većina je zarobljena, a jednom je tek dijelu 
uspjelo pobjeći preko Save u Srijem. 

I tako svrši neslavno ta Potiorekova vojna, koja je imala 
po općem sudu odlučiti sudbinom rata. 

U to je vrijeme premješten moj brat sa Soče s nalogom, 
da se javi u Potiorekovu glavnom stanu. Došavši u Sarajevo 
u vojnu komandu nađe on sve u najvećem zaprepaštenju, a 
da nitko nije znao, gdje se nalazi glavni stan poraženog voj- 
skovođe. U paničnom strahu, koji je ovoga obuzeo, izdan je 
nalog, da se svi mostovi na Savi dignu u zrak, a to je zna- 
čilo, da se Bosna i Hercegovina žrtvuju Srbima, koji bi bez 
sumnje sve Austrijance nemilosrdno masakrirali. I doista je 
most kod Brčkoga srušen; ali srećom onaj kod Broda, kud 
i kamo važniji, ostao je pošteđen, jer je zapovjednik mosto- 
brana bio razuman časnik, koji je znao prosuditi važnost toga 
mosta, i kako je bio oprezan, zaiskao je brzojavno obnovu tog 
naloga, jer nije bilo isključeno, da je prvi brzojav mistifika- 



157 



čija. Kako nitko živ nije znao, gdje je glavni stan, naravno 
nije brzojav bio dostavljen, niti je došao odgovor, i tako je 
spašen most, koji je bio jedina veza Bosne s Evropom. 

Vojvoda Putnik dobio je u tom ratu još jednog saveznika, 
koji mu je više valjao negoli Schneiderova artiljerija. To je 
ona srbijanska u š, koja je među pučanstvom Mačve i Po- 
drinja prouzročila epidemiju pjegavca takovih mjera, da su 
ljudi na hiljade umirali. Zaraza je prešla i na austrijsku voj- 
sku, te ju je uz tifus upravo decimirala. 

Tako svrši potučeni bjegunac Potiorek neslavno svoju 
karijeru kao vojskovođa, smatran doonda jednim od najspo- 
sobnijih u monarhiji. 

Njegovim nasljednikom imenovan je general Sarkotić. 
dobar Hrvat i dobar vojnik, koji se nije hvalio svojom voj- 
ničkom spremom, ali ju je dokazao na djelu. 

Nakon Potiorekova poraza prosuše se Srbi i Crnogorci 
istočnom Bosnom i dođoše do Trnova i Pala u neposrednu 
blizinu Sarajeva, te se grad nađe u to većoj opasnosti, što 
je Potiorek iz sarajevskih utvrda dao odvući sve iole valjane 
topove, a ostavio samo stare Uhatius-topove, koji su amo 
dospjeli još za okupacije 1878. g. Osim toga je bila i posada 
slaba, — " bilo je tu tek nekoliko bataljuna madžarskih pučkih 
ustaša. I da su Srbi sve to znali, osvojili bi Sarajevo za pol 
dana. Srećom je Sarkotić brzo sredio prilike, popunio nedo- 
statke i Srbe potukao u Romaniji planini i kod Han Pijeska, 
izbacio ih iz Bosne, a za njima pođoše svi grčkoistočnjaci od 
Pala do Drine, da prebjegnu u Srbiju. Kod Čajniča zaustaviše 
Srbi taj val bjegunaca i zabraniše prijelaz preko stare gra- 
nice, pa ih tu pogibe na hiljade od pjegavca i tifusa, koji su 
tako harali, da su mrtvaci po nekoliko dana ležali nepoko- 
pani i tako zarazili sav kraj. Upravo je pravo čudo, da je 



158 



Sarajevo ostalo pošteđeno od te kuge, jer je od pjegavca 
umrlo samo nekoliko ljudi. 

Međutim su austrijske i njemačke čete protjerale srpsku 
vojsku iz Srbije i prisilile je na onaj očajni katastrofalni bijeg 
kroz Albaniju, na kojem je od bolesti i klimatskih nepogoda 
izginuo velik dio ostataka te vojske. To je ona glasovita 
albanska golgota, kojom su se Srbi kasnije dičili jednako kao 
i svojim katastrofalnim porazom na Kosovu prije pet sto- 
tina godina. Austrija je Srbiju zaposjela i u Beogradu ustrojila 
generalni guvernement, kojemu je na čelu bio general Rhe- 
men; a njemu je kao civilni bio dodijeljen dr. Thalloczv. 

Ovaj potonji snašao se u svom novom položaju vrlo 
brzo, dapače je postao među Beograđanima ne samo popu- 
larna nego i rado gledana ličnost. Zahvaliti je to imao svome 
ljubaznom društvenom držanju, a i uslužnosti prema svakom, 
koji mu je dolazio s kojom opravdanom molbom, a još više, 
što je naučio prostonarodni govor Srijemaca kao da je tamo 
rođen. Karakteristična je za nj ova anegdota: čim je austrij- 
ska uprava preuzela vlast, isplaćivala je svima činovnicima 
i umirovljenicima plaću, ako su se prijavili. U Beogradu je 
živio i dr. Vladan Đorđević, bivši ministar predsjednik i li- 
ječnik kralja Milana i Aleksandra Obrenovića, koji se nije 
prijavio i nije zato dobivao mirovinu, jer se za nj nije znalo. 
U razgovoru s jednim prijateljem, koji je redovno dobivao 
mirovinu, savjetova mu ovaj, da ode Thalloczvju, koji će tu 
stvar brzo urediti. Dr. Đorđević ga posluša i čim je ušao u 
ured civilnog gouvernera, dočeka ga ovaj kao tobože starog 
znanca riječima: 

—' »O, Vladane ... (i tu doda prostonarodnu frazu, kod 
koje bi se i sam Vuk zacrvenio, zapisujući je u svom rječni- 
ku), dobro mi došao i sjedi, brate!« 



159 



I čim je Thalloczy saznao, o čemu se radi, dozva jednog 
činovnika i naloži mu, da stvar odmah uredi i da donese svu 
zaostalu svotu. Za desetak časaka vratio se ovaj i preda 
Đorđeviću novac. A kad se Đorđević poslije sastao s prija- 
teljem, koji ga je savjetovao, da pohodi Thalloczvja, i upitao 
ga, kako ga je dočekao, odvrati sav oduševljeno: 

— Ma, brate, to je pravi naš čovek!« 

Ni u Beogradu nije Thalloczv zaboravio naš muzej. Kao 
svake godine došao je i ratne jedne godine u Jablanicu, da se 
nauživa par dana uskršnjeg odmora, te bi pozvao i mene, da 
razgovaramo o muzejskim stvarima. Tom mi je prilikom re- 
kao, kako se povela akcija, da se beogradske muzejske zbirke, 
koliko nisu opljačkane, porazdijele muzejima u Beču, Pešti, 
Zagrebu i Sarajevu, te me pozva, da dođem u Beograd u 
povjerenstvo, koje će tu podjelu obaviti. Ja sam međutim mo- 
lio, da se kod tog posla ne računa na mene, a kad me je za- 
čuđeno pitao za razlog, odgovorio sam mu, da nisam navikao 
nekomu, koji na tlima leži mrtav, prazniti džepove. Taj mu 
se odgovor svidio; potapša me po ramenu i reče: — To mi se, 
ćiro, od Vas sviđa! Vi ste pravi čovjek! *— I tako je drugog 
zapala čast, da ide u Beograd, odakle je poslao nekoliko 
škrinja knjiga, koje su u muzeju ležale zakovane sve do pre- 
vrata i onda opet vraćene u Beograd. 

To je bio ujedno moj zadnji sastanak s čovjekom, koji 
mi je uvijek bio iskren prijatelj; — naskoro je umro tragič- 
nom smrti. Kao predstavnik srpskog gouvernementa pošao 
je u Beč na pokop pokojnom caru Franji Josipu, a kad se 
vraćao u Beograd, nije ušao u vlak, kojim su se vraćali ma- 
džarski dostojanstvenici, jer se bojao meteža, koji je uvijek 
izbjegavao, te je svoja salonska kola dao prikopčati na vlak, 
koji je išao drugom obalom Dunava. Na kolodvoru nađe ne- 
ćakinju generala Rhemena, te joj kao kavalir ponudi svoja 



160 



salonska kola, a on uđe u vagon na njeno mjesto. Na izlazu 
iz jednog tunela dođe u noći do takva sudara s drugim vla- 
kom, da je tom prilikom poginulo mnogo putnika, a među 
njima i Thalloczv. Gđica Rhemen ostala je živa i zdrava. 

God. 1915. objavila je i Italija rat Austriji, te se bilo 
bojati, da će se Talijani iskrcati u Dalmaciji ili bar poslati 
aeroplane na Mostar i Sarajevo, da ih bombardiraju. Zato 
je civilno pučanstvo moralo ostaviti Sarajevo, pa sam i ja 
sa svojom obitelji otputovao u Zagreb i tu pohodio svoga 
starog dobrotvora Kršnjavoga, i onda pošao u Zagorje na 
odmor. A kad je Sarajevo ostalo i dalje izvan područja voj- 
nih operacija, vratismo se nakon šest tjedana kući, gdje na- 
đosmo sve mirno i u redu. Po Sarkotićevoj pobjedi na Lov- 
ćenu i Mackensenovoj ofenzivi na Srbiju pomaknuto je bo- 
jište daleko na jug Balkanskog poluotoka, te o ratu, sve do 
njegova konca, nismo ništa čuli, osim onoga, što su javljala 
posebna izdanja novina, ili što bi pripovijedao poneki zna- 
nac, koji se vratio s albanske fronte. Da rat dalje traje, znali 
smo i po obrocima kruha, koji su postajali sve manji, po ne- 
stašici kave, riže, čaja i slične robe, koja se nije mogla dobiti 
ni za najskuplje novce. Srećom je povrća, mesa, mlijeka i 
mliječnih proizvoda bilo u izobilju, te nismo toliko ni osjetili 
oskudicu u hrani. 

Rad u muzeju je silom prilika bio ograničen. Na terenu 
su obavljani samo najnužniji poslovi, i to u području, bližem 
Sarajevu. I osoblje je muzejsko bilo smanjeno, jer su mlađi 
činovnici bili mobilizirani, pa je tako bio ograničen i znan- 
stveni rad. Opseg »Glasnika« sve se više smanjivao, papir 
je postajao sve lošiji, a ilustracije svedene na najnužnije. 

Na Balkanu je, osim manjih akcija na solunskoj fronti, 
vladao mir. Važnijih je epizoda bilo samo na Soči, gdje se 
cijeli niz talijanskih juriša razbijao o junačke grudi hrvatskih 

11 Ć. Truhelka, Uspomene jednog pionira 161 



branilaca, —* i na zapadu, gdje su na moru njemačke pod- 
mornice u neumornim vježbama sticale vještinu i udarnu sna- 
gu, s kojom će dvadesetak godina kasnije udariti svom že- 
stinom na moć Albiona na moru i u zraku, gdje su eskadre 
Richthofena i drugih junaka zraka sa svojim još primitiv- 
nim strojevima udarili prve temelje njemačkoj sili u zraku* 
U proljeće 1918. g. zadesio je našu obitelj težak udarac: 
moja dobra mati, koja je cijeli svoj život bila zdrava i u ve- 
likoj starosti krepka i čila, osjetila se na sam svoj imendan, 
na Marijino, 25. ožujka, umornom i legla, da se odmori; ali 
sa svog ležišta nije više ustala. Spavala je nekim tvrdim mir- 
nim snom. Prizvani liječnik nije znao, šta joj je, i tek kad 
je bilo prekasno, ustanovio je upalu pluća. Bolovala je dese- 
tak dana i konačno mirno i zauvijek zaspala u svojoj 84. go- 
dini ne dočekavši konac rata. 

Prenijesmo je u Osijek i tu sahranismo u tvrđavnom 
groblju u grobnici, u koju je, 41 godinu prije nje, legao naš 
pokojni otac. Sahranismo je s uvjerenjem, da je legla u grob 
dobra žena i uzorna majka, koja je sav svoj život i snagu 
posvetila svojoj djeci, a ako joj mi tu ljubav i nismo mogli 
naplatiti, naći će plaću za to u drugom sretnijem životu. 

U svibnju 1918. g. dobio sam iz Konaka poruku, da 
Sarkotić želi, da ga radi važne stvari pohodim. U određeno 
doba našao sam se tamo i zatekao poglavara, gdje me čeka 
pred kapijom, koja vodi u dvorište. No nije me vodio u Ko- 
nak nego u park oko Konaka, s primjedbom, da ono, što mi 
ima reći, ne treba nitko čuti, jer i u Konaku imadu i zidovi 
uši. Sjedosmo na jednu grmljem opasanu klupu, i tu mi on 
razloži, da mu vrlo hitno treba pouzdanih informacija o od- 
nošaju Srijema prema Hrvatskoj u prošlosti, te imadu li Ma- 
džari ikakvih iole opravdanih aspiracija na taj dio hrvatskoga 

162 



tla. Molio me, da mu sve, što o tom pitanju znam, napišem 
pregledno i strogo objektivno, a rukopis da mu pošaljem naj- 
dulje za 48 sati. 

Čim sam stigao u muzej, dadoh se na posao. Potražio 
sam potrebna povijesna vrela o tom pitanju, a napose o bor- 
bama i intrigama, koje su se u prvoj polovici 19- vijeka vo- 
dile radi tog pitanja u Slavoniji sve zbog tadašnjeg zahtjeva 
Madžara, da im se prepusti Srijem. Napisao sam u žurbi 
raspravicu o tomu, a tenor joj je bio taj, da je Srijem od- 
vajkada jedna od najstarijih hrvatskih županija, da je to ne- 
sumnjivo ostao do turske okupacije Slavonije, a iza nje se 
vratio opet u sklop ostalih hrvatskih županija i ostao do da- 
nas integralni dio kraljevine Hrvatske. Spomenute madžar- 
ske aspiracije da je onda podupirao samo neznatan broj osje- 
čkih madžarona (Salopek i dr.), ali su se protiv njih digli 
jednodušno svi zastupnici Srijema i Slavonije u županijskim 
i saborskim skupštinama, te je radi toga hrvatski sabor a 1 i- 
m i n e odbio odcjepljenje Srijema. 

Pišući tu raspravu došlo mi na um, da su onda madžar- 
ske novine nekoliko puta iznosile kao madžarski ratni cilj 
misao, da se Srbija pripoji Madžarskoj i da joj zato treba 
pripojiti i Srijem kao koridor, koji će vezati Srbiju s Ma- 
džarskom, a Hrvate će trebati odštetiti time, da im se pri- 
poji Bosna. Tu mi ideju za svog života razlagao i pokojni 
civilni guverner okupirane Srbije Thalloczv, koji je onda bio 
Tiszin prijatelj i informator u povijesnim pitanjima. 

Svoj spis svršio sam istu večer, a sutradan sam se rano 
dao na posao, da ga na pisaćem stroju prepišem u čisto. U 
tom me je poslu zatekao Sarkotićev tajnik, mladi dr. Kuše- 
vić, s porukom, da mu hitno predam naručeni elaborat. Re- 
koh mu, da ga baš prepisujem, te ga zamolim, da pričeka, 
dok svršim. 



163 



Popodne sam saznao, da je u Sarajevo stigao grof Tisza, 
tada prva ratnopolitička ličnost u Ugarskoj. Odmah sam se 
dosjetio, da će sa Sarkotićem raspravljati i o pitanju odcjep- 
ljenja Srijema; a ako je to pitanje onda skinuto s dnevnog 
reda, držim, da je to posljedica moje rasprave, i da se Sar- 
kotić energično zauzeo za integritet hrvatskog područja. Da- 
nas, nakon dvadeset i tri godine, nameće mi se paralela iz- 
među ovog od Sarkotića osujećenog pokušaja odcjepljenja 
Srijema i njegova kasnije faktično provedenog pripojenja 
Srbiji, kad je među hrvatskim predstavnicima bilo i takvih, 
koji su Sarkotića dali oružanom silom ispratiti u Zagreb i 
tu ga čak i pritvorili. Od svih tih »rodoljuba« nije ni jedan 
digao glas, da prosvjeduje protiv ove amputacije. 

Tako je Tisza bio loše sreće u tom pitanju kao i u svo- 
jim pregovorima s bosanskim ličnostima, koje je pozvao na 
konferenciju u vladinu palaču, te je razočaran ostavio Sa- 
rajevo. Da je ideja srijemskog koridora, a vjerojatno i aneksi- 
je Srbije Madžarskoj onda napuštena, zaključio sam iz toga, 
što su madžarske novine prestale o tom pisati, i što je Tisza, 
koji je iz Sarajeva otputovao u Srbiju, dao obustaviti sve 
investicione radove, poduzete kao priprave za naumljenu 
aneksiju, — * a već je u svibnju započela potajna evakuacija 
Srbije i Macedonije, tako da je ona u času tobožnjeg »slo- 
ma« solunske fronte bila do najmanjih sitnica već dovršena. 



SADRŽAJ 

OSIJEK 5 

ZAGREB 14 

SVEUČILIŠTE 19 

SARAJEVO 30 

RAZLIČITE LIČNOSTI 38 

FRA GRGO 47 

OLOVO 53 

IZGUBLJENE STARINE 59 

PRVI SUKOB 62 

PRVE ISKOPINE 65 

OTVORENJE MUZEJA 73 

SURADNICI 77 

VARAVE SUDBINE 84 

JEZIČNE STUDIJE 90 

ZNANSTVENI KONGRESI 95 

IZLOŽBE 99 

BARUN BURIAN 103 

PUT U RUSIJU 107 

DONJA DOLINA 1 DRUGE ISKOPINE 115 

HRVATSKI KLUB 120 

NESUĐENA IZLOŽBA 124 

ARHIVSKE STUDIJE 127 

ANEKSIJA 1 NJENA PREDIGRA 131 

1914 147 

ODJECI SVJETSKOG RATA 154